Svi sudionici rata u Ukrajini, a to uključuje i aktualne borce te sve njihove saveznike, svjesni su veličine prekretnice koju predstavlja okončanje bitke za istočni grad Avdivku. Jer iako su i ukrajinski i ruski vojnici ginuli u tisućama na samoj ratnoj karti gotovo ništa se nije promijenilo još od kasnog proljeća prošle godine kad su ruske snage zauzele Bahmut. Taj intenzitet borbi i nedostatak pomaka na terenu zapravo pokazuje do koje mjere je Avdivka trenutak nakon kojeg će se stvari odvijati puno brže, a ruska strana odlučna je u namjeri da ovo označi kraj statičnog fronta te da sad preuzmu punu inicijativu.
Za Ukrajinu je ovo koristan argument kako od Zapada tražiti još oružja i to što je hitnije moguće jer u protivnom bi se moglo dogoditi da se u mjesec dana (ili manje!) na ukrajinskom frontu dogodi više nego što se dogodilo u zadnjih godinu.
A koji su ruski planovi? Gdje žele ići? Odjednom su im ambicije maksimalne. Možemo pogledati što po tom pitanju ima za reći bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev koji je postao nešto poput glasnogovornika za ruski militarizam i žestoke izjave. No, za razliku od nekih drugih "jastrebova" pretpostavlja se da Medvedev ima čvrstu potporu Putina, odnosno može se čak reći da sve što kaže Medvedev u neku ruku možda i jest odobreno, ili barem nije sankcionirano od strane Putina.
U tom smislu ovaj dvojac, koji je prije vršio rošade na pozicijama predsjednika i premijera, sad donekle igraju poznatu igru "dobrog i lošeg policajca" s time da bi Putin bio onaj "dobar" koji se javlja rjeđe i koji donekle smiruje situaciju. Primjerice, dok Medvedev gnjevno poručuje kako će Rusija "isprazniti svoj nuklearni arsenal" na Washington, London, Berlin i Kijev, ako im se oduzme zauzeto u Ukrajini, Putin ponekad i začuđuje svojim mirnim stavovima pa se tako u neku ruku složio s Europom ističući da bi bilo bolje (za Rusiju barem) da u Americi na vlasti ostane Biden umjesto da se vrati Trump.
Govoreći pak o kretanju ruske vojske nakon Avdivke, pogledajmo što ima za reći trenutačno žešći od dvojice, Medvedev. Prema riječima Dmitrija Medvedeva ruske snage moraju krenuti dalje, a posebno je istaknuo važnost zauzimanja južnog grada Odese, ali jednog dana i Kijeva.
"Do kud bismo trebali ići? Tko zna. Ali na tome ćemo raditi jako predano i ozbiljno. Hoće li to biti Kijev? Da, vjerojatno bi trebao biti Kijev. Ako ne sad onda nakon nekog vremena, možda u nekoj drugoj fazi ovog konflikta", poručio je Medvedev.
Dakako, Odesa i Kijev bili bi dva najveća cilja. U aktualnoj fazi rata možda čak i važniji cilj od Kijeva bila bi Odesa jer kontrolirajući najveću ukrajinsku luku Rusija bi zapravo preuzela potpunu kontrolu nad sjevernim Crnim morem, a Ukrajina bi vjerojatno ostala u potpunosti bez izlaza na more jer se može pretpostaviti da bi ruska vojska, kada bi zaista osvojili Odesu, zasigurno krenuli još "korak dalje" i povezali okupirani teritorij s Pridnjestrovljem, separatističkom regijom u Moldaviji, na granici Ukrajine, koja je još od ranih 90-ih nešto kao zamrznuti ruski/sovjetski prostor.
U svakom slučaju komentari Medvedeva, koji je do sada samo grmio o nuklearnoj apokalipsi, predstavljaju povećanje samopouzdanja u Moskvi po pitanju razvoja ovog sukoba. Bliži se obljetnica druge godine trajanja rata u Ukrajini (24. veljače, odnosno prekosutra), a čini se da pred taj važan datum Rusi mogu biti optimistični, ne samo zbog činjenice da su uspjeli zauzeti Avdivku već i zbog toga što je Ukrajina ostala bez one bezrezervne potpore na koju je mogla računati u ranijim fazama rata. EU paket potpore Ukrajini jedva je odobren, a onaj američki i dalje je u blokadi i pitanje kad i ako će biti odobren (nije nemoguće zamisliti da će se ta situacija nastaviti sve do američkih predsjedničkih izbora koji se održavaju u studenom ove godine).
Što se tiče daljnjeg osvajanja Ukrajine čini se da je to iduća ruska agenda. Zar nije to bila sve ovo vrijeme? Jest, ali u trenucima dok je na terenu trajala mukotrpna i teška pat pozicija ukrajinska strana imala je priliku pristupiti mirovnim pregovorima i Rusija bi vjerojatno bila voljna sudjelovati, dakako, pod uvjetom da sve do sad osvojeno pripadne Rusiji, na što Kijev pak nikako nije bio spreman.
Sad pak, kad se Ukrajina suočava i s problemom daljnje mobilizacije, Kijev će možda biti spremniji na pregovore (iako nije da su do sad dali neke naznake po tom pitanju), ali Kremlj neće. Sad imamo ono što se moglo i očekivati - ponovno buđenje ruskog apetita za osvajanjem, a pregovori im se sada čine kao nepotrebni. Sve je jasno kad se pogleda komentar Medvedeva o Odesi. "Odesa, vrati se doma. Mi u Ruskoj Federaciji čekamo na tebe Odesa, zbog povijesti ovog grada, ljudi koji žive tamo, jezika kojim govore. To je naš, ruski grad", rekao je.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
