"Dokrajčite ih": O ljudima i monstrumima - genocidne tendencije koje Nikki Haley ispisuje na granate nisu samo njene

Nikki Haley, bivša kandidatkinja za predsjednicu SAD-a koja je bila američka ambasadorica pri UN-u za vrijeme Trumpove administracije, posjetila je ovog tjedna Izrael kako bi izrazila potporu tamošnjim vlastima za rat koji vode protiv Pojasa Gaze. U tom svom izražavanju solidarnosti prema Izraelu otišla je i korak dalje od njenih američkih kolega. Na jednu granatu, koja je očito namijenjena Gazi, Haley se potpisala, a u kratkoj poruci stoji: "Dokrajčite ih! Amerika voli Izrael. Uvijek, Nikki Haley".

Iako je popis izraelskih ratnih zločina u Gazi strašan, a ubijeno je preko 36,000 ljudi, ova poruka, ispisana od strane istaknute američke političarke, koja je imala i konkretnu šansu da postane predsjednica SAD-a, nekako kao da je na sličnoj ili čak i većoj razini groteske.

Haley itekako dobro zna da od izraelskih bombi daleko više stradavaju žene i djeca nego pripadnici Hamasa, daleko više. Ta bomba koju je odabrala, kao i brojne oko nje, nisu samo simbol rata, više su od toga. Izraelska bomba u kontekstu svega što smo imali priliku gledati i na dnevnoj bazi pratiti od 7. listopada je simbol genocidnih namjera protiv cijelog jednog stanovništva.

Nikki Haley u Izraelu i njena poruka

Dobro, genocidnih namjera kroz ljudsku povijest bilo je puno, ali ne i u vremenu koje - nakon pakla Drugog svjetskog rata - kao da je postavljeno i izgrađeno oko osude upravo takvih tendencija. Živimo u svijetu koji je zasićen tvrdnjama o ljudskim pravima, o svetosti svakog ljudskog života bez obzira na sve njegove okolnosti i karakteristike. Gradimo društva na iluzornim postavkama humanizma, udaljavamo se od povijesnih nedostataka naše kolektivne evolucije. Ukidamo smrtnu kaznu, ukidamo predrasude, borbu za marginalizirane i potlačene uzdižemo visoko, skoro pa do esencije modernog postojanja.

U tako zamišljenom vremenu potpis bivše guvernerke Južne Karoline nije šok koji odstupa od zacrtanog, on je još puno veći jer sve zacrtano dovodi pod upitnik. To je potpis koji objedinjuje ne samo genocidne namjere već i sirovu mržnju, rasizam, strast prema okrutnosti, ali i vrhovni makijavelizam moderne politike.

Jer ne možemo sa sigurnošću reći što je Nikki Haley - je li totalni psihopat bez razvijenog centra za bilo kakvu empatiju ili je, još gore, tipična političarka koja zna što joj je činiti ne bi li se progurala prema vrhu. Da je ovo prvo možemo je žaliti i biti zgroženi sistemom koji dozvoljava takvim ljudima da se uopće bave politikom, ljudima kojima treba ozbiljna i stručna pomoć. Ako je pak ovo drugo onda, nažalost, stvari postaju još i puno jasnije.

Nikki Haley je ove godine bila glavna republikanska kandidatkinja za predsjednicu uz Donalda Trumpa. Na republikanskim predizborima otišla je najdalje, kad su svi drugi već odustali. U konačnici on ju je deklasirao osvojivši skoro sve predizbore. No, njen poraz nije ključna stavka ove priče. Ono što je posebno bitno je medijski odnos prema njoj za vrijeme republikanskih predizbora.

Palestinska djeca u Gazi često su oni koji se "dokrajčuje" izraelskim bombama (izvor fotografije: Reuters/Hatem Khaled)

Mediji, uključujući one liberalne, otvoreno su navijali za Nikki Haley tvrdeći kako je riječ o umjerenoj kandidatkinji, jedinoj šansi koja s republikanske strane može zaustaviti Donalda Trumpa i njegov povratak u Bijelu kuću. Najutjecajniji mediji u Americi redom su objavljivali članke koji između redaka navijaju za Haley - The New York Times, Washington Post i brojni drugi.

I oni su hvalili nju i ona je hvalila sebe prikazujući se kao "razumna" alternativa, kao umjereni kandidat, a što je možda i najviše poražavajuće od svega - kao žena. Zastrašujuće je koliko su žene nezastupljene na rukovodećim pozicijama u politici, ali svi oni koji iskreno i s velikom dozom empatije tvrde da bi svijet bio bolji kad bi njime upravljale žene su u pravu - jedino je bitno dodati: koje žene? Jer žene koje pritom zamišljamo su emotivna bića koja zasigurno mogu dublje od mnogih muškaraca shvatiti kolektivnu ljudsku patnju i potrebu za velikim zaokretom prema stvarnom, a ne iluzornom humanizmu. Ali osobe kao što je Nikki Haley nemaju nikakve veze s tom kategorijom. One su devijacije, u konačnici i svog vlastitog roda, ispunjene mržnjom koja se može usporediti s najvećim zločincima koji su hodali i nažalost ponekad i upravljali. To je kategorija u koju spadaju osobe kao što je Hillary Clinton, također kandidatikinja za predsjednicu, ali s demokratske strane, koja nije mogla sakriti svoju narav gledajući scene masakra u Libiji.

Od činjenica je nemoguće pobjeći kao ni od tuge da su situacije na korak do "razbijanja najvećeg staklenog svoda" u zapadnom svijetu, dolazak te žene na vlast u Americi, zapravo bile bi horor priče od kojih bi traumu prolazio cijeli svijet.

Daleko od toga da su alternative bile išta bolje. Genocidna psihopatija dolazi u raznim oblicima. Nije potrebno potpisati granatu da bi se otkrile stvarne namjere, nekad ju je dovoljno i samo poslati, ili pak na to dodati dio oportune šizofrenije kao što radi aktualna Bidenova administracija s krokodilskim suzama zbog ubijenih u Gazi dok u isto vrijeme aktualno naoružava i na sve načine omogućava izraelski masakr kojem se ne nazire kraj.

Dobrih vijesti u američkoj politici nema niti ih može biti, jer ako u studenom ove godine na izborima pobjedi Donald Trump on će možda biti još i najstrašnija opcija. Njegovo beskonačno podilaženje Izraelu jasno se vidjelo u njegovom prvom mandatu, a Izrael sad traži blagoslov za najstrašnija rješenja i Trump je osoba koja će im to i dati.

Haley je na granatu napisala ono što mnogi drugi iz redova američkih političkih elita misle, ali se možda ne usude reći. Ona pak vjeruje da će joj takvo srozavanje sigurno pomoći, naročito ako se Trump vrati na vlast jer očekuje da je uključi u novu administraciju.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.