Kourosh Ziabari, nagrađivani iranski novinar i medijski dopisnik, intervjuirao je španjolskog diplomata Alejandra Cao de Benósa, jednog od rijetkih stranaca koji rade u državnim službama Sjeverne Koreje. Alejandro Cao de Benós je specijalni delegat sjevernokorejskog Komiteta za kulturne odnose s inozemstvom i predsjednik Korejskog društva prijateljstva. Alejandro je rođen u španjolskom gradu Tarragoni u blizini Barcelone.
Alejandro kaže da je od vremena dok je bio tinejdžer sanjao da surađuje sa sjevernokorejskom vladom koja mu se kao zapadnjaku činila neobičnom. Prema pisanju britanskog Independenta Cao de Benós bio je osviješten tinejdžer koji je tražio rješenje svjetskih problema. Sjeverna Koreja ga je privukla 1990. godine. Razočaran kapitalističkim sustavom sa 16 godina kontaktirao je delegaciju Sjeverne Koreje na izložbi Svjetske turističke organizacije u Madridu. Dvije godine kasnije otputovao je u Sjevernu Koreju s novcem koji je uštedio radeći noćne smjene na benzinskoj postaji. Alejandro je promijenio ime u Cho Sun-il koje je službeno odobreno od sjevernokorejske vlade. Od 2000. godine ima sjevernokorejsko državljanstvo i od tada je službeni predstavnik Ministarstva vanjskih poslova.
Alejandro je u intervjuu odgovarao na različita pitanja o sjevernokorejskoj kulturi, zabludama i mitovima koji postoje o zemlji, ljudskim pravima, slobodama, društvu i odnosima Sjeverne Koreje sa svijetom. Intervju je preveden u cijelosti, ne s ciljem propagiranja sjevernokorejskog svjetonazora, već s ciljem da se pokaže viđenje druge strane, za koju liberalni zapadni mediji nemaju razumijevanja, već nameću svoj ideološko-svjetonazorski okvir iz kojeg proizlazi zapadno neshvaćanje i mitologizacija Sjeverne Koreje. Svima je jasno da je Sjeverna Koreja siromašna zemlja ako gledamo koliko svaki građanin potroši, no iz ovog intervjua vidi se koje su vrijednosti cijenjene u Sjevernoj Koreji i zašto ta država uspijeva funkcionirati na način kako funkcionira.
Intervju s Alejandrom Cao de Benósem:
Ziabari: "Izvješteno je da Sjeverna Koreja posjeduje šest nuklearnih bojevih glava i da je tehnološki sposobna pojačati zalihe na 48 glava do 2015. godine. U 2003. godini povukla se iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i izvela dva nuklearna testa 2006. i 2009. godine. Zašto zemlja tako uporno teži nuklearnom programu iako je pod oštrim međunarodnim sankcijama i političkim pritiskom?"
Alejandro: "Sjeverna Koreja ima više od 6 nuklearnih glava, te je sposobna obogaćivati uran i plutonij koji se mogu pronaći u nacionalnim nalazištima. Dakle, cijeli proces je samodostatan. Razvoj obrambene industrije i nuklearne energije za vojnu upotrebu ključan je u odvraćanju američke invazije. Mi to nazivamo „Songun“ ili vojska prije svega. Kao što možemo svjedočiti, imperij u organizaciji Bijele kuće osjeća se slobodno napadati, iskorištavati resurse i uništiti kulturu i povijest svih nacija na njihovom putu: Irak, Afganistan, Libija i sada Sirija.
Samo snažna vojska s oružjem sposobnim udariti po američkom tlu može djelovati kao odvraćanje za očuvanje mira, budućnosti i suvereniteta Koreje.
Mi smo pod sankcijama i pritiscima već više od 60 godina, tako da je zemlja već naučila kako živjeti sama po sebi zaobilazeći blokade.
Godine 1994. kada je predsjednik Jimmy Carter posjetio Pyongyang po dogovoru tadašnjeg predsjednika Williama Clintona, sastao se s našim velikim vođom Kim Il-Sungom. Gospodin Carter, očekujući riječi prosjačenja upitao je, "Zar ne želite da uklonimo blokadu i sankcije protiv vas?", a predsjednik Kim Il Sung je odgovorio, "Radite ono što želite, nas nije briga. Uvijek smo živjeli pod sankcijama i znamo kako nastaviti živjeti sa njima ili bez njih."
Od tuda dolazi naša mistična fraza kada se bavimo SAD-om, "Mi želimo mir ali nikad nećemo moliti za njega." I oni dobro znaju da svi pregovori trebaju biti na jednakoj razini poštovanja, a ne s arogantnog stajališta. U osnovi, nitko neće dovesti Sjevernu Koreju na koljena. Sankcije i pritisak samo će dovesti do jačeg odbacivanja s naše strane."
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
