Nakon otkrića velikih plinskih rezervi u istočnom Mediteranu otvorilo se pitanje budućeg transporta tog plina prema europskim tržištima. Spominjalo se da će Izrael, Cipar i Grčka formirati energetski savez kako bi se zaobišla Turska, iako upravo Turska predstavlja najlogičniju opciju za transport izraelskog plina prema Europi.
Cipar se spominjao kao ključna država za transport izraelskog plina prema Europi, no financijski kolaps Cipra i nesporazumi između Cipra i Turske pogurali su tu opciju u drugi plan. Prije nekoliko mjeseci došlo je do promjene odnosa na relaciji Ankara-Tel Aviv. Tu je značajnu ulogu odigrao novi američki tajnik John Kerry koji je posjetio obje zemlje gdje je lobirao za 'potpunu normalizaciju odnosa'. Kerry je tada izjavio da "SAD, Izrael i Turska imaju zajedničke interese na Bliskom istoku". Netanyahu je nazvao Erdogana i ispričao se za incident na brodu Mavi Marmara iz 2010. godine koji je znatno narušio odnose Izraela i Turske. Kolega Marjanović je u ožujku prenio Obaminu izjavu: "SAD duboko cijeni i vrednuje blisko partnerstvo s Turskom i Izraelom i vežemo veliku važnost uz ovu obnovu odnosa između njih koja će poslužiti napredovanju mira i sigurnosti u regiji."
U proteklih nekoliko mjeseci primjetna je povećana umiješanost Izraela u građanski rat u Siriji uključujući i izravan zračni napad. Sirijski, iranski i libanonski mediji gotovo na dnevnoj bazi nude dokaze o povezanosti pobunjenih militanata s Izraelom. Posljednji primjer je zapljena izraelskog vojnog vozila koje su koristili pobunjenici u bitci za Qusayr. Paralelno sa svim spomenutim događanjima došlo je do razgovora o izgradnji energetske infrastrukture koja bi povezivala Izrael s Turskom.
U veljači ove godine je energetski portal Oil Price prenio glasine da Izrael predlaže izgradnju plinovoda ispod Mediteranskog mora do južne Turske. Turski dužnosnici su priznali postojanje službenog izraelskog prijedloga ali su negirali naginjanje Turske tom rješenju. Prijedlog bi bio unosan za obje strane pošto bi turske i izraelske tvrtke gradile infrastrukturu, Turska bi postala tranzitna zemlja za izraelski plin, a Izrael postao važan igrač kako na turskom tako i na europskom tržištu.
U zaključku uredništvo Oil Pricea piše:"Takav plinovod bio bi sjajan za Izrael i za Tursku, a posebno za Europu. Za Europu to znači alternativnu opskrbu plinom kako bi izbalansirala rusku dominaciju na tržištu." Drugim riječima, takav razvoj situacije pogoduje sadašnjim europskim i američkim elitama.
Turskoj nedostaju vlastiti energetski resursi te se ona od dolaska Erdogana na vlast nastoji pozicionirati kao interkontinentalno energetsko čvorište koje bi povezalo okolne regije. Geoenergetski gledano, izgradnja plinovoda od Izraela do Turske mogao bi se nazvati Nabucco – 2. Prema pisanju Stratfora:"Najlakši način da Izrael proda resurse inozemstvu bila bi izgradnja plinovoda koji bi se protezao uz obale Libanona i Sirije i na kraju dohvatio Tursku." No Libanon i Sirija ne bi prihvatili projekt, oni podupiru izgradnju plinovoda iz pravca Irana. Ako se ruta plinovoda pomakne prema Zapadu u teritorijalne vode Cipra onda se nailazi na pitanje Sjevernog i Južnog Cipra i svih zavrzlama koje to neriješeno pitanje nosi.
Prema pisanju Glasa Amerike, turski ministar energetike Taner Yildiz rekao je da će njegova zemlja biti otvorena za izgradnju plinovoda za distribuciju izraelskog plina. Turski stručnjak za međunarodne odnose Soli Ozel (Istanbul Kadir Has University) kaže da energetska suradnja nudi prednosti za obje zemlje. "Ovo pitanje može postati važna tema na kojoj dvije strane mogu surađivati", rekao je Ozel. "Izraelci su već napravili prijedlog da pošalju nešto svog plina putem plinovoda u Tursku. I to se dobro uklapa u veliku želju Turske da bude rešetka puna plinovoda od sjevera do juga, od istoka do zapada, i da time postane u energetskim pitanjima, ako ne čvorište, onda svakako neizostavno prijelazno mjesto."
Matt Bryza, bivši američki ambasador u Azerbejdžanu, dao je nekoliko izjava po ovom pitanju za portal New Europe. On smatra ako će Turska i Izrael nastaviti s plinovodom da će to izazvati mnogo brige na Cipru, a ciparski predsjednik Nikos Anastasiadis "ima mnogo prijatelja u Sjedinjenim Državama".
Evo što je Bryza izjavio glede suradnje između Izraela, Cipra i Grčke: "Trebate izraelski plin zajedno s ciparskim plinom da napravite komercijalno LNG postrojenje ili plinovod na Kretu, a zatim prema ostatku Grčke. Dakle, to će biti teško." Po pitanju drugog rješenja koje uključuje Tursku Bryza je izjavio kako je posve moguće da bi moglo doći do plinovoda koji spaja plin s ciparskog polja Afrodita i izraelskog polja Levijatan s Turskom. "Znam da je to politički nevjerojatno teško u ovom trenutku , ali ekonomski to ima najviše smisla", rekao je Bryza. Dakle i ciparski i izraelski plin bi ulazio prvo u Tursku, pa zatim iz Turske u Grčku pa prema Europi. Ako Turska i Izrael dogovore ovaj projekt vrlo vjerojatno je da će se Cipar priključiti, usprkos svim nesporazumima između Južnog tj. Grčkog Cipra i Turske.
10. svibnja ove godine turski Todays Zaman objavio je da je Ankara bliže sklapanju energetskog sporazuma s Izraelom. "Vrhovni turski dužnosnici signalizirali su u četvrtak da se Ankara zagrijava za 'široku suradnju' s Izraelom i Grčkim Ciprom." Turski je interes da Sjeverni Cipar (turski dio otoka) ne bude zakinut u podjeli plinskih rezervi pošto Turska priznaje Sjeverni Cipar kao nezavisnu državu. Turska bi dakle prvo riješila udio Sjevernog Cipra u plinskim poljima, te bi pristala na transport plina s cijelog otoka Cipra prema južnoj Turskoj. Dakle, Južni Cipar morat će se dogovarati s Turskom i isključiti bilo kakvo jednostrano postupanje. Sve strane trenutno traže kompromis da se stvori model prema kojem bi cijeli projekt funkcionirao.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
