Amerikanci masovno napuštaju svoja radna mjesta. Milijuni podnose ostavke svakog mjeseca i ta situacija sad stvara probleme na tržištu rada bez presedana. Brojne kompanije jednostavno ne mogu pronaći dovoljno zaposlenika, a problem se počinje odražavati i na opće ekonomsko stanje jer se stvara dodatni pritisak na lanac opskrbe koji je već ionako opterećen.
Prema službenim podacima 4.2 milijuna Amerikanaca podnijelo je ostavku u listopadu, 4.4 milijuna u rujnu, 4.3 milijuna u kolovozu... U isto vrijeme prošlog tjedna broj novih prijava za beneficije za nezaposlene pao je na svega 184.000, a to su najniže brojke još od rujna 1969. godine.
Otvorenih radnih mjesta je više od 11 milijuna te se ta brojka povećava. Radnika počinje kronično nedostajati, a američka ekonomija u ovom trenutku ima oko 4 milijuna manje radnih mjesta nego na početku pandemije. Sve ovo postaje veliki izazov za poslodavce koji sve češće moraju zapošljavati radnike bez prethodnog iskustva.
Ekonomist iz američke gospodarske komore, Curtis Dubay, ističe u razgovoru za AFP: "Nikad nismo imali takvu situaciju, da ima toliko otvorenih radnih mjesta. Ova pandemija mijenja odnos prema poslu. Poslovi koji tradicionalno nisu baš atraktivni i za koje trebaju manje vještine sve teže nalaze zaposlenike. Radnici jednostavno više ne pristaju na to".
Iz ovih informacija već se može naslutiti tko ponajviše daje ostavke. Riječ je ponajviše o radnicima iz uslužnog sektora. Iz sektora gdje nisu potrebne velike vještine, ali ujedno i sektora koji je "kičma" operiranja sustava. A zašto odlaze? Puno je razloga, no jedan od njih svakako je i taj što više ne osjećaju strah da će im biti teško naći novo radno mjesto.
U neku ruku radnici mogu danas kontrolirati situaciju pošto znaju da su potrebni. U vrijeme dok je nezaposlenost velika poslodavci diktiraju "pravila igra", a velika "vojska" nezaposlenih uvijek je tu da utjera strah kod radnika koji se boje da će teško naći novo radno mjesto. U ovom trenutku to nije slučaj. Netko tko radi, recimo kao konobar, može vrlo lako pronaći drugi posao u tom sektoru, možda i bolji.
Poslodavci pak, u krizi zbog činjenice da ne mogu naći radnike, morat će početi na stol stavljati neke bolje ponude - bolje uvjete rada, bolje zdravstveno pokriće, bolju mirovinsku štednju... Već se osjeća da poslodavci dižu plaće i beneficije kako bi privukli nove radnike (i kako ne bi izgubili postojeće).
Najveći bonusi daju se za ona radna mjesta gdje je potrebno raditi rukama i na lokaciji, za radna mjesta gdje se poslovi ne mogu odrađivati doma s računala. Trend će se svakako nastaviti i iduće godine kada bi plaće, prema nekim procjenama, trebale rasti oko 4%. Bilo bi i krajnje vrijeme da poslodavci počnu povećavati plaće jer iste stagniraju već godinama.
Je li napokon došao trenutak da radnici mogu zahtijevati veća prava i dobiti ih? Teško. Naime, ovaj trenutak je proizvod duboke krize uzrokovane pandemijom koronavirusa koja i dalje traje, a trenutačno je na snazi i sve veća inflacija koja će zbog ove krize na tržištu rada možda postati još i izraženija.
U svakom slučaju riječ je o velikim zamasima. Uzmimo primjerice ovaj podatak - nezaposlenost u SAD-u dosegla je svoj vrhunac u travnju 2020. godine, 14.8% - to je rekordna nezaposlenost otkako se vodi evidencija (od 1948. godine), no ista je prošlog mjeseca pala na svega 4.2%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
