Era velike zarade na kineskom tržištu zauvijek je završena: Uloge su se obrnule - Kina sad kreće u veliki pohod na strano tržište, zemlje Europe će se braniti, ali Njemačka ne može jer su je njeni gospodarski interesi doveli u nemoguću situaciju

Sredinom prošlog mjeseca njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Peking i sastao se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Za svakog zapadnog lidera drugog ranga (što Njemačka i jest u geopolitičkom smislu) to bi bio izazovan posjet, a za Scholza pogotovo. Naime, Kina je najveći njemački trgovinski partner. Samim time Kina ima esencijalnu važnost za Njemačku. Dakle, očekivalo bi se da Scholz bude, u najmanju ruku, ugodno društvo kod ovakvih sastanaka. No, čak i da želi, ne može, jer cijelo vrijeme je pod budnim povećalom drugih zapadnih lidera, naročito SAD-a, te se od njega očekuje da ako već ide u Peking, što se samo po sebi smatra već "nezgodnim", svakako kineskom lideru kaže u lice sve o ljudskim pravima, prevelikom izvozu koji brine Europu, i navodnoj potpori Kine za ruski rat u Ukrajini.

Scholz će, naravno, reći da je sve to adresirao, iako je pitanje govori li istinu. Ako u tome ne bude odveć agresivan kineski državni mediji prijeći će preko toga i prihvatiti sve to kao dio čudne rutine koja se ponavlja svaki put kad neki zapadni lider stigne u posjet Kini.

Ali zašto je Scholz u Kini u vrijeme dok raste anti-kineski politički moment na Zapadu (u pripremi za sve izgledniji povratak Trumpa na vlast u Washingtonu)? Zato jer nešto treba, jer ga nešto poprilično brine, a tiče se njemačkog gospodarstva. Što bi to moglo biti? Čim govorimo o njemačkom gospodarstvu nije teško zaključiti da ima neke veze s auto-industrijom. Scholz je zapravo došao pregovarati s Xijem, možda čak i moliti, da pomogne spasiti opadajuće njemačke prihode na kineskom tržištu. Ako je to pak "zasladio" s neutemeljenim optužbama da Peking pomaže ruski rat, s razlogom se vratio praznih ruku u Berlin.

Što pak točno brine njemački biznis? Krenimo redom. Kako smo i rekli, Kina je najveći njemački trgovinski partner, odnosno ako se gleda zbroj uvoza i izvoza. Kina je prvi na listi njemačkih dobavljača (uvoz) i četvrta na listi tržišta na kojima njemačka prodaje svoje proizvode i usluge (izvoz), odmah iza SAD-a, Francuske i Nizozemske (brojke za sve ove četiri zemlje su dosta slične). To je vrlo važan podatak ako ga kompariramo s nekim drugim europskim gospodarskim silama, recimo Francuskom (iako je Njemačka po opsegu ekonomije skoro 2 puta jača od Francuske) na čijem "top 5" popisu uvoznika i izvoznika uopće nema Kine.

A što to Njemačka izvozi u Kinu? Svašta, ali prije svega automobile. Od oko 106 milijardi USD izvoza u 2023. godini otprilike četvrtina je otpadala na prodane automobile. I gdje je problem? Problem je u tome da budućnost ne izgleda obećavajuća po njemačke automobilske gigante. Recimo, Volkswagen čak pola svoje globalne prodaje ima upravo u Kini, ali tržišni udio im je u kontinuiranom padu.

Audi A6 je nekoć bio automobil u kojem se su ponosno vozili kineski partijski funkcioneri. Danas to više nije slučaj. Biti viđen u stranom automobilu interpretira se kao potez kontra kineskog patriotizma. Isto vrijedi i za obične kineske kupce, ali iz drugačije perspektive - oni se okreću domaćim automobilima, električnim automobilima, jer su im jeftiniji, a strani automobili više ne nude neke značajne komparativne prednosti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.