Eskalacija na eskalaciju: Dvije strane naivno vjeruju da je druga potpuno bijedna i pred slomom - zato su sad mogući i najgori ishodi

Mnogi su već konstatirali da je Rusija opasna dok napada i osvaja tuđi teritorij, ali je potencijalno puno opasnija dok gubi. Nakon što je ukrajinska vojska u munjevito brzoj protuofenzivi vratila kontrolu nad regijom Harkov bilo je jasno da svjedočimo velikoj prekretnici koja će imati posljedica. Danas više nema dileme oko toga što će Rusija odlučiti pošto je njihov predsjednik Vladimir Putin poprilično direktno pojasnio što će se događati u narednom periodu.

Putin je poručio kako Zapad želi uništiti Rusiju. U svom jutrošnjem govoru, između ostalog, poručio je: "Davno su skovali te planove. Poticali su skupine međunarodnih terorista na Kavkazu i premjestili NATO-ovu ofenzivnu infrastrukturu blizu naših granica. Koristili su neselektivnu rusofobiju kao oružje, uključujući i desetljećima dugo poticanje mržnje prema Rusiji, prvenstveno u Ukrajini, koja je zamišljena da postane proturuski bastion. Pretvorili su ukrajinski narod u topovsko meso i gurnuli ga u rat s Rusijom koji su pokrenuli još 2014. Upotrijebili su vojsku protiv civila i organizirali genocid, blokadu i teror nad onima koji nisu htjeli priznati vlast koja je stvorena u Ukrajina kao rezultat državnog udara".

Drugim riječima, aktualnu situaciju u Ukrajini prikazuje kao nešto što sad direktno prijeti Rusiji, ruskoj egzistenciji. Kako? Putin ističe kako Zapad kontinuirano šalje oružje Ukrajini te im pomaže u organizaciji. To je, dakako, točno, ali je bilo itekako i očekivano. Kada je Rusija 24. veljače naredila početak invazije na Ukrajinu bio je to iznimno riskantan potez pošto je već tada bilo jasno da bi to mogla biti "zamka" za Rusiju, bez obzira što ona raspolaže sa znatno većom vojskom. Veličina vojske ne mora biti odlučujući faktor, kao što se pokazalo i mnogo puta u ratovima kroz povijest. Neke velike sile mogu "upasti" u sukob - svojim angažmanom ili nametnutim - i zatim se naći u situaciji iz koje se ne mogu izvući ili je izvlačenje jako teško.

SAD je u takvu situaciju upao dva puta. U Vijetnamu i u Afganistanu. U oba slučaja riječ o ratovima koji su potrajali oko 20 godina i oba su izgubili. Rusija, odnosno tada SSSR, također se slomila u Afganistanu gdje unatoč vojnoj nadmoći nisu mogli poraziti tamošnje snage otpora. Jasno, razlika je u tome što se SSSR neposredno nakon povlačenja iz Afganistana raspao, a SAD je ostao stajati nakon svojih poraza.

U ne tako dugačkom govoru Putin je jutros spomenuo "neo-naciste" ukupno deset puta. Bio je to govor u kojem se najavljuje veći rat, obznanjuje se ruskom narodu da je upravo počela mobilizacija rezervista, a u isto vrijeme ruski ministar obrane Sergej Šojgu dodaje da će biti potrebno oko 300.000 vojnika. Za početak? Tako zvuči.

Imajući u vidu koliko ljudi od jutros hitno želi napustiti Rusiju, jer ne žele završiti na frontu, pokazuje do koje mjere mnogi nisu percipirali da će doći do ovoga. Možda je i sam Putin tako mislio kad je krajem veljače najavio "specijalnu vojnu operaciju". Čini se da je ideja bila s donekle ograničenim snagama ostvarirti velike pobjede. No, ta ideja se mogla provesti samo pod uvjetom da je Ukrajina zaista u tako lošem internom stanju, što očito nije. Rusija nije dočekala narod koji rusku vojsku dočekuje na ulicama, barem ne u velikom broju. Uskoro je postalo jasno da prostor moraju osvajati, često i u vrlo teškim i intenzivnim bitkama (Mariupolj, Sjeverodonjeck...).

Zapravo već tada, dok se ruska vojska jako sporo kretala kroz prostore koje u Moskvi vole zvati "Novorusija", bilo je jasno da s ograničenim angažmanom operacija neće još dugo izdržati i da će, štoviše, uskoro negdje puknuti i prirediti Rusiji vrlo neugodan poraz. To se na kraju i dogodilo u regiji Harkov.

Ništa čudno, u vojnom smislu. Primjerice, američka vojska u Iraku je u jednom trenutku također zapela te su morali hitno poslati više desetaka tisuća dodatnih vojnika (jednom u Bushevom i kasnije i u Obaminom mandatu). Dakako, situacije ni približno nisu iste. Mnogi Amerikanci nisu ni znali gdje njihovi vojnici ginu i zašto uopće ratuju. Irak za SAD nije bila nikakva ni potencijalno egzistencijalna prijetnja, bio je to samo produžetak američkog imperijalizma. U slučaju Rusije i Ukrajine situacija je beskonačno puta direktnija, sirovija i alarmantnija.

Moskva, kao što smo mogli vidjeti i u današnjem Putinovom govoru, situaciju vidi kao "biti ili ne biti" za opstanak same Rusije. Ne treba posebno napominjati koliko je to opasno.

Osjeća se, vidi i čuje da se ide dalje. Putin je tako jutros govorio kako "dužnosnici u NATO zemljama prijete uporabom nuklearnog oružja protiv Rusije" dodajući pritom da i Rusija ima "razne metode uništenja".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.