Eskalacija nemira u Novoj Kaledoniji: Može li Francuska nakon zapadne Afrike izgubiti važno uporište i na Pacifiku?

Nekih 12,000 nautičkih milja od obale Francuske nalazi se arhipelag Nova Kaledonija. Iako se ogromna prostranstva nalaze između ovog arhipelaga i Pariza, Nova Kaledonija još je uvijek dio tzv. francuskih prekomorskih teritorija, relikt francuske kolonijalne povijesti. 2018. izgledalo je pak da bi Nova Kaledonija mogla postati najmlađa država svijeta jer se u njoj održavao referendum o osamostaljenju. Nije prošao, kao ni dva kasnije, 2020. i 2021. Ono što je zanimljivo da je na prvom od tri referenduma 56.67% glasalo za ostanak u sastavu Francuske, na drugom 53.26%, a na trećem čak 96.50%.

Što nam to govori? Pojasnit ćemo. Stranke koje su se zalagale za osamostaljenje, predstavnici autohtonih naroda, prema sporazumu s Parizom imali su pravo na tri referenduma. No, ovaj treći Francuska je odlučila održati u vrijeme Covid-19 pandemije. Predstavnici autohtonih naroda oštro su se pobunili protiv toga znajući da će situacija ići na ruku opciji za ostanak u sastavu Francuske, a prethodni trend referenduma pokazivao je da raste postotak onih koji žele samostalnost.

Ali Pariz je inzistirao da se na referendum ide za vrijeme pandemije što je pak rezultiralo time da su autohtone stranke pozvale na bojkot, što se vidi i iz rezultata.

Što se Pariza tiče, to je sad riješena stvar. Nova Kaledonija permanentno ostaje u sastavu Francuske. No, tamošnji autohtoni narod ne miri se s takvom sudbinom.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio je Novu Kaledoniju prošlog srpnja i iznio svoj stav. "Nova Kaledonija je francuska jer je odlučila ostati francuska. Nema povratka. Nema kolebanja", rekao je.

No, četiri desetljeća nakon završetka građanskog rata želja za neovisnošću i ogorčenost prema francuskim doseljenicima i dalje su jaki u Novoj Kaledoniji, koja je sada poluautonomna.

80-ih godina Francuska je pristala održati referendum o neovisnosti u roku od jednog desetljeća - nadajući se da će rastuća srednja klasa Kanaka (autohtonog stanovništva) odlučiti ostati u sastavu Francuske. Došlo je i novo stoljeće, a glasanje je odgođeno za još dva desetljeća.

Nakon referenduma, i nakon što su francuske vlasti učinile sve da isti ne uspiju, novi nemir se sad ponovno budi u Novoj Kaledoniji. Najnoviji niz prosvjeda započeo je 4. svibnja komemoracijom smrti Jean-Marieja Tjibaoua, vođe Kanaka kojeg je 1989. ubio nacionalist nakon pregovora o kraju građanskog rata. Prosvjedi su se sad proširili na 140 otoka Nove Kaledonije, na kojoj ukupno živi oko 250.000 ljudi.

Tamošnje autohtono stanovništvo želi promjenu statusa, a mnogi žele i potpunu slobodu od Francuske.

U intervjuu prošle godine, sin Tjibaoua Joël Tjibaou rekao je da Francuska ne razumije dubinu osjećaja u zemlji.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.