Europa ide prema prekretnici: Ekološki opsjednute elite i pobuna poljoprivrednika protiv zelene agende koja u kapitalizmu želi žrtvovati obične ljude - danas kreću traktori, sutra cijela radnička klasa

Diljem Europe ulicama se gomilaju traktori. Gnjevni poljoprivrednici su na ulicama većeg broja zemalja i ostavljaju dojam kao da su spremni ići poprilično daleko kako bi ostvarili svoje ciljeve. Dakako, tek nakon što je došlo do njihove pobune u Francuskoj su mnogi počeli pomnije obraćati pažnju jer Francuska ipak ima jedan "duh pobune" koji je izraženiji nego u ostatku Europe. Hoće li "Pariz gorjeti" kao što je već mnogo puta do sad kad se gnjev prelio na ulice? Možda i ne, bar ne ovaj put.

Naime, upravo večeras su se oglasila dva najveća sindikata francuskih poljoprivrednika pozivajući prosvjednike u traktorima da se vrate svojim domovima. Nekako brzo i antiklimaktički, zar ne? Tako izgleda, no to ne znači da će se ovo nužno završiti mirno. Vlasti su objavile određene mjere s ciljem smirivanja napetosti i čini se da su sindikati voljni prihvatiti što im je dato, ali pokret je već narastao i mimo sindikata. Pobuna poljoprivrednika sve više se stapa i s političkim oporbenim strankama, naročito desničarskim, kao što je primjer podrške AfD-a poljoprivrednicima u Njemačkoj.

Ova pobuna traje u nizu zemalja - osim u Francuskoj traktori se kotrljaju cestama Belgije, Portugala, Grčke, Njemačke, Poljske... Što je bio okidač? Očito je nešto izazvalo napetost na razini samog EU bloka kad poljoprivrednici gotovo simultano kreću u akciju? Upravo tako. Nije teško pogoditi o čemu je riječ. Ovaj sraz se čeka već godinama, a sad imamo reakciju na implementaciju. Dakako, riječ je o potezima Europske unije kojima se nastoji adresirati klimatske promjene. Sve su to naizgled vrlo plemeniti ciljevi koji rade za opće dobro, ali poljoprivrednici su bez sumnje žrtve jer jednostavno njihova sama profesija dolazi u koliziju s idejom zaustavljanja klimatskih promjena.

No, to nije sve, drugi veliki izazov je taj što je Europska unija otvorila širom vrata jeftinom uvozu iz Ukrajine. Dakle, srušene su regulacije kako bi ukrajinski poljoprivredni proizvodi mogli biti masovno izvezeni na prostor zemalja Europske unije. To je učinjeno s jasnim ciljem da se pomogne Ukrajinu u njenom ratnom planu obrane od ruske invazije. I opet imamo eventualni plemeniti cilj (dobro, oko ovog se mnogi možda i ne bi složili), ali europski poljoprivrednici plaćaju cijenu.

Kritičari će reći da mnogi poljoprivrednici u Europi zapravo imaju i previše te da su kroz državne subvencije, odnosno novac poreznih obveznika dobili puno toga, od strojeva do beneficirane kupnje goriva, da su u međuvremenu izgradili poprilično unosne biznise i da sad ne bi ni trebali se previše buniti kad im se određene beneficije smanjuju. Jasno, takav argument nikako ne može poslužiti kao onaj koji bi trebao "urazumiti" gnjevne poljoprivrednike, štoviše, može biti korišten samo za obrnutu akciju. Naime, oni koji su dobivali naučili su dobivati i grčevito će se boriti da to ne izgube, pa taman neki od njih bili u poprilično dobrim pozicijama.

AP Photo/Thibault Camus

Teško je generalizirati o statusu poljoprivrednika čak i u jednoj zemlji, kamoli na razini cijele Europske unije. No, jedna stvar je neupitna, kako god da im je bilo, tendencija je da će im biti lošije i teže. Puno toga se steže oko poljoprivrednika u Europi, prije svega novi porezi, zelene odredbe, rastući troškovi i vrlo opaka vanjska konkurencija. Jasno, poljoprivrednici pritom moraju zauzeti i konkretan stav prema ratu u Ukrajini - žele li podržati stav EU politike da se Ukrajina mora pod svaku cijenu nastaviti boriti ili će i oni pozvati na što brže mirovne pregovore ne bi li se rat zaustavio?

Jer ako poljoprivrednici i farmeri žele zastupati generalni stav prema Kijevu, ali da se isti ne prelomi preko njihovih leđa, onda su jednostavno licemjerni ili im pak nedostaje istinske solidarnosti s Ukrajinom. Činjenica jest da mogućnost prodaje poljoprivrednih proizvoda na EU tržištu bez prethodnih regulacija itekako pomaže Ukrajini čija je ekonomija u rasulu. Dakako, poljoprivrednici ne bi da oni postanu žrtva jedne u suštini geopolitičke ideje, zato i imamo tendenciju njihovog povezivanja sa strankama kao što je njemački AfD. Da, to je stranka koja u svojim redovima možda ima i vrlo opake aktere, ali u isto vrijeme ne može se poreći činjenica da je to u ovom trenutku jedna od rijetkih stranaka (s tako velikim utjecajem) koja otvoreno zagovara okončanje rata putem pregovora. Liberalne i zelene opcije pak otvoreno potiču rat.

U Bruxellesu je danas bilo napeto. Poljoprivrednici su jajima i kamenjem gađali zgradu Europskog parlamenta. Zapalili su nekoliko požara te poručili kako EU lideri, koji su u blizini održavali summit, učine više za njih. No, dok su oni pokazivali na sebe ti isti EU lideri su odobrili novi paket pomoći Ukrajini u iznosu od 50 milijardi eura nakon što je i Viktor Orban pokleknuo (nije da je imao previše opcija, jer alternativa bi bio organizirani ekonomski napad na Mađarsku).

Prosvjednik u Bruxellesu (izvor: Reuters)

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.