Po prvi puta u povijesti, Europska komisija pokrenula je članak 7. Ugovora o Europskoj uniji i započela sankcije protiv jedne države članice – Poljske. Bruxelles optužuje vladu u Varšavi za kršenje neovisnosti sudstva i vrijednosti Europske unije. Članak 7. Ugovora odnosi se na poštivanje i promicanje vrijednosti na kojima se temelji Unija (poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti i vladavine prava, te poštivanje ljudskih prava, uključujući prava osoba koje pripadaju manjinama). U sklopu EU-a vladavina prava je od posebne važnosti. Poštivanje vladavine prava preduvjet je za zaštitu svih temeljnih vrijednosti koje se nalaze u članku 2. UEU-a. Također je preduvjet za podržavanje svih prava i obveza koje proizlaze iz ugovorâ Unije i iz međunarodnog prava.
Europska komisija usvojila je u ožujku 2014. novi Okvir za rješavanje sustavnih prijetnji vladavini prava u svih 28 država EU-a. Novi Okvir za vladavinu prava nadopunjuje postupke zbog povrede - u slučaju povrede prava EU-a - i tzv. 'Postupak iz članka 7. UEU-a' koji, u svojoj najstrožoj primjeni, omogućava privremenu suspenziju prava na glasovanje u slučaju 'ozbiljne i kontinuirane povrede' vrijednosti EU-a od strane neke države EU-a. Okvir omogućuje Europskoj komisiji stupanje u dijalog s državom EU-a po pitanju sprječavanja eskalacije sustavnih prijetnji vladavini prava. Prilikom pripreme procjene, Komisija može iskoristiti stručnost drugih institucija EU-a i međunarodnih organizacija (ponajviše, Europski parlament, Vijeće, Agenciju za temeljna prava, Vijeće Europe, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS), itd.). Ukoliko se rješenje ne pronađe u sklopu Okvira, članak 7. UEU-a će uvijek biti zadnje sredstvo za rješavanje krize i osiguravanje poštivanja vrijednosti EU-a. Do sada se to nije dogodilo. Cilj članka 7. UEU-a je osiguravanje da države EU-a poštuju zajedničke vrijednosti EU-a, uključujući vladavinu prava. Preventivni mehanizam članka 7. stavka 1. UEU-a može se aktivirati samo u slučaju 'jasnog rizika od ozbiljne povrede', a sankcionirajući mehanizam članka 7. stavka 2. UEU-a samo u slučaju 'ozbiljne i kontinuirane povrede od strane države članice' vrijednosti iz članka 2. Preventivni mehanizam omogućuje Vijeću da državi EU-a u pitanju uputi upozorenje prije stvarne materijalizacije 'ozbiljne povrede'.
Sankcionirajući mehanizam omogućuje Vijeću da državi EU-a u pitanju suspendira određena prava koja proizlaze iz primjene ugovorâ Unije, uključujući pravo na glasovanje te države u Vijeću. U tom se slučaju radi o 'ozbiljnoj povredi' već dulje vrijeme. I jedno i drugo je upotrebljeno prema Poljskoj. Novi poljski premijer Mateusz Morawiceki prošlog je tjedna branio svoju vladu na summitu EU-a s povijesnom analogijom Vichyjeva režima. Kao što su se Francuzi morali suočiti s nacističkim suradnicima za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako i nacional-konzervativna poljska vlada želi odbaciti ostatke komunističke diktature iz sudstva svoje zemlje kroz pravosudnu reformu. U tome se gotovo sve političke snage u Poljskoj slažu, jer i s jedne i s druge strane stoje ljudi koji su se opirali poljskom komunističkom režimu. No jedan od najžešćih protivnika pravosudne reforme je dugogodišnji sudac Vrhovnog suda Adam Strzembosz koji je nakon 1989. godine bio jedan od ključnih sudaca za ponovnu izgradnju sudstva za demokratsku Poljsku. Uz to, Strzembosz je politički iznimno konzervativan. Ironično je da u parlamentarnoj frakciji vladajuće Stranke prava i pravednosti (PiS) sjede i bivši članovi Komunističke partije, posebno i oni koji su odgovorni za partijsko obučavanje sudstva. Tako je jedan od glavnih predlagatelja zakona Stanislaw Piotrowicz bivši komunistički tužitelj.
Europska Unija smatra kako je novih trinaest zakona omogućilo vladi značajno kršenje trodiobe vlasti. Poljskoj je dano tri mjeseca vremena za popravljanje štete koju stvara, a poljski predsjednik Andrzej Duda je za inat Bruxellesu potpisao dodatna dva zakona koji reformiraju Vrhovni sud i Nacionalno vijeće sudaca. Duda smatra kako bi ovaj potez ojačao demokraciju u Poljskoj, poboljšao pravni sustav i obnovio vjeru građana u sudstvo. Za odluku EU-a Poljaci smatraju da je politička.
Europska Unija zahtjeva od Varšave da ne prihvati smanjivanje dobi za umirovljenje postojećih sudaca; makne diskrecijsku moć predsjednika za produživanje mandata sudaca Vrhovnog suda; makne nove odredbe za umirovljenje sudaca koja uključuju i diskrecijske moći ministra sudstva; obnovi neovisnost i legitimnost Ustavnog suda. Zamjenik predsjednika Komisije, prvi potpredsjednik Frans Timmermans, koji je provodio razgovore s poljskom vladom, rekao je kako nema druge opcije od sankcija jer je cijela sudbena struktura nastradala. Dvije godine je Timmermans nastojao uvjeriti Poljake da ne donose takve odluke. Sada će se sve zemlje članice pitati smatraju li da Poljska krši standarde EU, a konačnu odluku donosi najmanje 22 od 28 zemalja. Svake potencijalne sankcije doći će nakon ovog stadija. Ukoliko poljska vlada ostane tvrdoglava, EU može u teoriji suspendirati moć glasovanja Poljskoj u Vijeću ministara. No, ta sankcija traži jednoglasnu potporu svih europskih zemalja, a Mađarska je već naglasila kako to neće dozvoliti.
Protivnici pravosudne reforme već mjesecima prosvjeduju. Ostaci ljevice se sada nadaju kako Europa ne blefira i daje Jaroslawu Kaczynskom, koji doista stoji iza svih političkih aktivnosti PiS-a, pravu bitku između njega i omražene mu Europske Unije. Ukoliko Bruxelles neće reagirati brzo i jako protiv odluka poljske vlade, onda će i prosvjednici jenjavati svoju žestinu i uvjerenje u neovisno sudstvo. No, prema ispitivanjima javnog mnijenja Poljaka, njih 81 posto smatra kako sudski sustav treba reformu, ali nije poznato koliko doista podržavaju korake PiS-ove vlade. Svakako postoji jedan dobar dio građana koji su zabrinuti zbog sve veće kontrole vlasti nad državnom službom, sudovima i medijima. S druge strane postoje i velik broj podupiratelja konzervativaca, što zbog snažnog katoličkog i nacionalnog karaktera Poljaka, što zbog političke kulture koja traži jaku vlast.
I ovdje se vide određeni briselski dvostruki standardi. Juncker je možda odlučio obračunati se s Poljskom, ali je teško shvatiti zašto ujedno eurobirokrati prihvaćaju zatvaranje izabranih predstavnika u Španjolskoj i kako čestita navodnim neonacistima u Austriji. I opet se ovdje govori o dvije Europe. Bruxelles ovime želi disciplinirati Poljsku, najveću zemlju bivšeg komunističkog dijela Europe koja je ušla u punopravno članstvo Europske Unije. Poljska ima značajnu glasačku mašinu u europskim institucijama, a koristi ih za proširenje isključivo proturuske kampanje, te za gospodarske inicijative koje ruše transportne koridore starih zemalja članica, posebno onih u Njemačkoj i Nizozemskoj. To je dobro poznata okosnica Gdanjsk-Rijeka odnosno Inicijativa Tri mora koja bi dovela značajan kineski kapital u Srednju Europu. Stoga je Poljska na udaru osobito zapadnoeuropskih vlada. Varšava se usudila, jednako kao i Mađarska, razmišljati vlastitom glavom te graditi politički sustav u kojemu se narod osjeća kod kuće. Podjednako je austrijskim građanima olakšano nošenje maske pretjeranih liberala i demokrata kada su glasovali nedavno za konzervativno-desničarsku koalicijsku vladu.
Koliko će još zemlje Zapadne Europe i dalje ulagati u europske fondove za razvoj istočnoeuropskih nacija? To je jedino pitanje kojega se Budimpešta i Varšava mogu pribojavati. Sasvim sigurno će se financijska sredstva slati prema europskom istoku, ali ujedno će doći do jasnog sloma solidarnosti u Europskoj Uniji. Ono što možemo očekivati jest da s jedne strane postoji jasna federacija koja odražava više ili manje postojeću eurozonu, a na drugoj strani će biti istočnoeuropske države s osobitim ugovorima o slobodnoj trgovini.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
