Dok pandemija ugrožava globalni status quo, dok se nemiri šire Amerikom i generalno dolazi do slabljenje američke moći, mnogi se pitaju kako probuditi uspavanog diva - Europu? I zaista, Europa jest div. Europa ima najveću ekonomiju na svijetu, ima 450 milijuna ljudi, na vojne kapacitete izdvaja otprilike koliko i jedna Rusija. Zašto se onda "div" ne budi? Zašto već nije počelo "europsko stoljeće"?
To je tema kojom ćemo se baviti danas, pogledat ćemo tko to želi europsko "buđenje" i s kakvim interesima. Govoreći pak o tome spomenimo kako postoji jedna prikladna izreka Navaho Indijanaca koja glasi otprilike ovako: "Najteže je probuditi onog koji se pretvara da spava".
Dakako, nije da u Europi nema tendencija za veličinom i "europskim stoljećem", ali Europa je kontinent u gotovo permanentnim problemima kada je riječ o institucionalnim nedostacima, ograničenjima, i krizama (uključujući pritom i krizu identiteta!). Kada govorimo o "snažnoj Europi" onda puno češće mislimo na njene vodeće članice, a ne na Europu (ili pak EU) kao moćan kolektiv.
Ali sve njene moćne članice danas više ne izgledaju moćno same po sebi. Britanija, koja više nije ni dio Europske unije, mogla bi postati krajnje marginalizirana nekoć velika sila (a do nedavno osrednja sila). Nakon Brexita morat će podilaziti i Washingtonu i Bruxellesu da bi se održala.
Francuska je možda jedina europska sila koja još donekle pokazuje želju za vodstvom, ali teško je reći želi li itko igdje podržati francusko vodstvo izvan Francuske - vjerojatno ne, samim time se isto neće ni dogoditi. Njemačka pak, koja je najveća ekonomska sila Europe, uporno odbija preuzeti bilo kakvu "vodeću ulogu". Njemačka zapravo već i ima vodeću ulogu koju najradije ne bi priznala jer će joj manje europske ekonomije to zamjeriti. Kada je pak riječ o striktno političkom vodstvu Njemačka još oštrije odbacuje takvu ulogu što je zapravo razumljivo. Takva uloga bila bi štetna po njenu ekonomiju, a Njemačka drži ekonomiju daleko na prvom mjestu.
Jasno je i tko želi "buđenje europskog diva" - to buđenje primarno želi Amerika, i to jedna struja američke politike, ona koja bi htjela da Europa kroz svoj pojačani politički angažman postane centralna kočnica prema silama istoka kao što su Rusija i Kina. Europa to odbija, naročito spomenuta Njemačka, jer joj je jasno da bi to onda uključivalo i smanjenje ekonomske suradnje s Rusijom i Kinom.
Svaki američki poziv na "europsku buđenje" nije do kraja iskren, nije zapravo nimalo iskren. Europa je pak naučila egzistirati između Amerike i Istoka i sama nema ambiciju mijenjati položaj na koji se navikla. Samim time Europu frustrira američko slabljenje, a još i više američki pritisak koji traži od Europe da bude "nova Amerika" koja će se izložiti potencijalno pogubnim situacijama diljem svijeta (i na vlastitim granicama!).
Već je pomalo dosadno gledati američke delegacije na čelu s državnim tajnikom Mikeom Pompeom kako neumorno obilaze europske zemlje i bez imalo originalnosti traže samo jedno - izolirajte Rusiju, izolirajte Kinu!
Do koje mjere je Washingtonu to važno pokazuje da Pompeo ne preskače ni manje EU članice pa je tako prije desetak dana bio i u Sloveniji gdje je došao kako bi vlastima u Ljubljani pojasnio da se moraju kloniti "nepovjerljivih telekoma" kada je riječ o implementaciji 5G mreže, misleći pritom primarno na Huawei.
I što će učiniti jedna Slovenija (ili jedna Hrvatska, da ne bi bilo zabune)? Potpisali su deklaraciju koja je, navodi se u tekstu iste - "predana zaštiti privatnosti sloboda građana SAD-a i Slovenije". Drugim riječima Slovenija se obvezala da neće dozvoliti kineskoj telekomunikacijskoj infrastrukturi da se približava. "Morate se nastaviti odupirati kineskim pokušajima nametanja ekonomskog i političkog pritiska na vašu zemlju", poručio je Pompeo u razgovoru sa slovenskim dužnosnicima. Jasno je Slovencima, kao i cijeloj Europi, da je Pompeo taj koji upravo vrši "ekonomski i politički pritisak", ali u ovoj situaciji svaki je otpor uzaludan.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
