Znalo se da će Trumpov "nastup" u sklopu NATO summita u Bruxellesu biti žestok, no on je poprilično nadmašio ta očekivanja. Svojim stavom još od početka mandata "zbunjuje" ovu vojnu alijansu, a sada je taj učinak dodatno pojačao. Čini se kako je Trump stigao u Bruxelles s nekoliko ciljeva, a jedan od glavnih bio mu je maksimalno projicirati svoju dominaciju - i u tome je bez dvojbe uspio.
Uzmimo primjerice radni doručak s generalnim tajnikom NATO-a, Jensom Stoltenbergom, tu imamo raspravu koju je u pojedinim trenucima čak bilo teško gledati. Stoltenberg je morao sjediti i slušati Trumpove kritike da bi nespretno pokušao obrazložiti kako situacija "nije tako loša". Dakako, Trump i dalje vrši jaki pritisak po pitanju obrambenog budžeta ostalih članica na što mu glavni čovjek NATO-a odgovora kako ima dobrih vijesti jer "Europa i Kanada od prošle godine troše rekordno generacijski na obranu.." - Trump ga prekida: "A zašto od prošle godine troše toliko?" - Stoltenberg uzvraća: "Zahvaljujući i Vašem vodstvu, dakako".
Tek tada je Trump malo popustio, onako slavodobitnički, nakon što je šefa NATO-a pred kamerama i delegacijama ponizio na način da je pokazao "gdje mu je mjesto" u postojećoj hijerarhiji. Stoltenberg je pak bio toliko nervozno "stjeran u kut" da je izgledalo kako će se Trumpu svakog trenutka obratiti s "Vaša visosti".
To je ono što Trump voli, dominirati, a zna da se toga u Europi može nauživati. Europski lideri se pak bez problema stavljaju u submisivni položaj dozvoljavajući inferiornost prema Trumpu da bude i javno vidljiva, nadajući se kako će time dovoljno ugoditi američkom predsjedniku da im ovaj u konačnici ipak dozvoli kakav takav status quo na koji su navikli.
No, postoji problem, a on nije samo politički već i psihološki. Naime, Trump nastupa kao školski nasilnik, a njegove žrtve se povlače pred njim misleći kako će ga to smekšati. Efekt će zapravo biti suprotan, a to se na aktualnom summitu moglo i vidjeti, Trump će biti još žešći - jer može. Tako je pak na neugodno iznenađenje okupljenih poručio kako SAD više neće inzistirati da NATO članice izdvajaju minimalno 2% već sada traži dvostruko, 4% BDP-a za obrambeni budžet.
Kako će Europa sada izići na kraj s tim zahtjevima? Tko zna, ali im je trebalo biti jasno da će se to dogoditi. U neku ruku sami su si krivi. Omogućili su Trumpu da postane ovako dominantan, a on će to itekako iskoristiti tražeći uvijek još i još.
Ima komešanja među europskim liderima, čak će i osuditi Trumpa, ali samo iz udobnosti razgovora za lokalne medije ili za vrijeme solo press-konferencija. Kada treba pak Donalda pogledati ravno u oči i poručiti mu da je pretjerao, za takve odvažnosti nitko u Europi nema snage. Što je najbolje od svega, on bi to čak i volio, cijenio bi, jer jednostavno takav je karakter.
Nije baš da će Europa tražiti uzor u Pjongjangu, ali mogli bi - predsjednik Sjeverne Koreje, Kim Jong Un, držao se jako dobro za vrijeme sastanka s Trumpom u Singapuru. Rezultat toga je da ga Trump naokolo samo hvali. Zašto? Zato jer ga je iznenadilo kako je "mali" bio čvrst i nepokolebljiv.
Europski lideri i dužnosnici, naročito oni u rangu Stoltenberga, doživljavaju pravi "kratki spoj" kada se suoče s takvom situacijom jer jednostavno na takve odnose nisu navikli, kako u Europi tako ni u odnosu prema SAD-u. Primjerice, bivši američki predsjednik Barack Obama zapravo je bio "jedan od njih", i s njim su imali jako dobar odnos. Trump je pak jedna sasvim drugačija pojava s kojom se aktualna postava ne zna nositi - od cijelog NATO-a možda je jedina iznimka turski predsjednik Erdogan koji ne pokazuje znakove popuštanja pred Trumpom.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović također, čini se, ima dobre odnose s američkim predsjednikom te je to istaknula i u izjavi za medije. Iako je Hrvatska svakako manje bitan akter u NATO alijansi, uspjeti održati dobre odnose s prvim čovjekom SAD-a dok drugi pred njim toliko strepe svakako je plus za nju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.