Francuski predsjednik Emmanuel Macron nastoji sebe pozicionirati kao snažnog pro-EU aktera u trenutku kada to očito postaje sve teže - njegova desna ruka (ili on njoj) u tom stajalištu, njemačka kancelarka Angela Merkel, u sve je težoj političkoj situaciji, a i on sam, iako će mnogi na EU razini pozdraviti njegove stavove, sve lošije stoji u samoj Francuskoj (uoči komemoracije 100. obljetnice završetka Prvog svjetskog rata potpora mu je malo porasla, na 27%, no sredinom listopada bila je na vrlo niskih 21%).
Ipak, predsjednik Macron odvažio se ovih dana te je široko otvorio pitanje koje bi moglo biti presudno za blisku budućnost Europe - pitanje formiranja EU vojske. Izrazio je potporu za njeno stvaranje poručivši pritom ono što je već mnogima jasno - da bi ista trebala smanjiti europsku ovisnost o SAD-u.
Dakako, mogla bi se povesti itekako kvalitetna debata glede pozitivnih i negativnih aspekata formiranja, kako sam Macron ističe, "stvarne europske vojske". Kao prvo, zašto Europi uopće treba vojska? Protiv koga EU ima ambiciju ratovati, a kada govorimo o ratovanju je li ono ofenzivne ili defenzivne prirode? Ako je ofenzivne, protiv koga? Ako je defenzivne, tko joj prijeti? Možda je to ipak pretjerana simplifikacija - činjenica jest da gotovo sve zemlje svijeta posjeduju vojsku, a da se pritom ne upuštaju u vojne sukobe. Ipak, bilo kakve militarističke tendencije Europske unije bliske budućnosti svakako spadaju u negativne aspekte - razloga za zabrinutost svakako ima (vojna agresija protiv Libije 2011. godine, zatim želja za vojnim uključenjem u Siriji, naročito od strane Njemačke - vidi: Luftwaffe za kraj?).
Naravno, uvijek možemo zamisliti i scenarij u kojem nova EU vojska postaje faktor internog angažmana. Naime, nije tajna da se ta ideja provlači Europom otprilike isto toliko dugo koliko i ideja transformacije Europske unije u jednu puno kompaktniju tvorevinu, nešto što se ponekad naziva i Sjedinjenje Europske Države, po uzoru na SAD. Da, danas ideja "SED-a" svakako ne izgleda lako ostvariva, naročito pošto euroskeptične snage snažno jačaju u brojnim zemljama Europe, no sve se to može okrenuti za nekoliko godina od danas. Vodeći se tom mogućnošću ne bi bilo teško zamisliti da EU vojska jednog dana postane "faktor garancije" suvereniteta i teritorijalnog integriteta neke nove snažnije federacije - u prijevodu, nekim budućim "saveznim državama" separatizam koji danas pokazuju, kao "samo EU članice", više neće tako lako padati na pamet jer bi postojala vojna prijetnja.
Nadalje, ako govorimo o EU vojsci kao "dodatak" na postojeći NATO savez, a ne o smjeni istog, onda zapravo govorimo o dodatnoj, možda i dvostrukoj militarizaciji Europe. Da, Macron tvrdi kako bi takva vojska smanjila ovisnost o SAD-u, ali Macrona danas ima, sutra nema - što ako se već za par godina, i u Europi i u Washingtonu, "posloži" alijansa kojoj bi na pamet pala suluda ideja o udruženom, sada ojačanom, pohodu na Rusiju? Takvu mogućnost nije moguće ignorirati, ni zbog povijesti, ali svakako ni zbog trenutačnog vrlo lošeg stanja u odnosima između Zapada i Rusije.
Činjenica jest da budućnost do tih granica ne možemo predvidjeti, a samim time možemo spekulirati i o pozitivnim aspektima eventualne EU vojske. Jedan bi svakako bio spomenuto smanjenje ovisnosti o SAD-u. Pozitivan aspekt može biti i eliminacija stalnih paranoja o tzv. "ruskoj prijetnji". Snažnija europska obrana bila bi korisna kao protuteža ruskoj vojnoj snazi i samim time spekulacijama o eventualnom ruskom ekspanzionizmu (recimo u post-Putinovoj eri).
Zanimljivo je uočiti kako je na tom tragu i sam ruski predsjednik Vladimir Putin koji je za vrijeme jučerašnjeg gostovanja u Parizu podržao takvu ideju. Poručio je kako ideja stvaranja europske vojske ne samo da je razumljiva već predstavlja i pozitivan korak prema stvaranju multi-polarnog svijeta (nešto za što se on osobno već dugo vremena zalaže). "Europa je snažna ekonomska unija i sasvim je prirodno da žele biti neovisni i suvereni na području obrane i sigurnosti", poručio je Putin. Svoju potporu za stvaranje EU vojske izrazio je i osobno francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu.
Ne zvuči baš kao stav nekoga tko želi krenuti u osvajačke pohode na Europu, zar ne? Još jedan dokaz u nizu da je priča o "ruskoj prijetnji" izmišljena teorija (ako govorimo o EU, dakako, Ukrajina je jedna sasvim druga domena) koja se koristi kao pokušaj izoliranja Rusije i razdvajanje iste od EU-a i njihovih potencijalnih zajedničkih ekonomskih interesa.
Znači li to da su svi lideri složni? Nipošto - američki predsjednik Donald Trump žestoko se usprotivio Macronovom planu te je čak rekao kako su takve izjave "vrlo uvredljive za SAD".
Zašto bi bile "uvredljive"? Nije li upravo Trump prije samo godinu dana na neki način svojim europskim NATO saveznicima poručio da ne računaju na SAD kada je riječ o kolektivnoj obrani? Da, s takvim stavom pojavio se u Bruxellesu, a sada imamo još jednu potvrdu da je to bio tipični Trumpov blef. Cilj Trumpa nikada nije bio razilaženje SAD-a i Europe u kontekstu vojne dominacije, cilj mu je bio krajnje jednostavan - natjerati europske članice da počnu kupovati još i više američkog naoružanja. Zato mu se ideja EU vojske nikako ne sviđa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
