Što je totalitarizam? Totalitarizam ili svevlast je, ugrubo rečeno, politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti. Zbog toga nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života.
Ova definicija se doima preopćenita te je stoga potrebno "zaći"malo dublje u materiju kako bismo pokušali shvatiti (i možda shvatiti) što je totalitarizam?
Elementi političke teorije totalitarne države uočavaju se se još kod Platona, koji - shvaćajući državu kao moralnu ustanovu, a čovjeka kao nesavršeno biće-opravdava državnu prinudu i uopće uplitanje države u sve društvene poslove i odnose (od političkih, ekonomskih i socijalnih, preko osobnih i obiteljskih, uključujući čak i određivanje podobnosti pojedinih lica za brak i izbor bračnog partnera, do reguliranja principa i sadržaja religijskog života, cenzure u oblasti književnosti i slično).
Totalitarizam je također prisutan i u raznim varijantama pokreta reformacije.
Ulrich Zweigl (1494-1531) se, primjerice, zalaže za spajanje crkve i države, u smislu da se državnim organima povjeri vršenje crkvene vlasti, što je trebalo da ih učini izuzetno moćnim.
Jean Calvin, pak, formalno podržava ideju odvajanja crkve od države, ali faktički inzistira na pretvaranju države u organ crkve, s ciljem da se zavede strogi teokratski režim. Crkva je po njegovom uvjerenju trebala imati izuzetno velike ingerencije u svim oblastima čovjekovog života (uključujući i kontrolu načina njegovog odijevanja, boje odjeće koju će nositi, vrste nakita koju smije upotrebljavati, gozbi i veselja koje može priređivati ili knjiga koje je dozvoljeno čitati).
Martin Luther, na jednoj strani, propovijeda vjerske slobode i pravo čovjeka da bude pošteđen svake eksploatacije, ali na drugoj tvrdi da je državna vlast božja ustanova i da joj svako duguje apsolutnu pokornost, zbog čega nijedan kršćanin nema pravo da se suprotstavlja svojoj vladi čak ni onda kada ona radi nepravedno.
Hegel razvija koncepciju države kao ostvarenja ideje apsolutnog duha s naglašenim nacionalizmom i antiliberalizmom. U svim ovim varijantama, jednako kao i u onim koje su nastale u XX. stoljeću totalitarizam se temelji:
- na konceptu organskog društva u kome dijelovi moraju biti podčinjeni cjelini, tako da u njemu nema suprotnosti ili su one neznatne;
- na shvaćanju da država, kao oživotvorene ideje "zajedničkog i jedinstvenog", ima ulogu općeg predstavnika društva, tako da njena prinuda uvijek služi ostvarenju nekog "višeg" moralnog, nacionalnog ili socijalnog čina i interesa;
- na uvjerenju da samo elita ili "mudro rukovodstvo", može biti pravi, autentični tumač tih "viših" ciljeva i interesa i pouzdani "utiratelj puteva" kojima se oni mogu ostvariti, uslijed čega svaki drugačiji pristup pitanju prava na vodstvo predstavlja prijetnju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
