Frustracija kao vojna taktika i biranje savršenog trenutka: Ukrajinska protuofenziva pokušava psihološki potkopati Ruse i prije nego je počela, ali ako uskoro ne počne potkopat će samu Ukrajinu

Iz Kijeva su tijekom današnjeg dana poručili kako je njihova dugoočekivana protuofenziva "skoro pa spremna". Izjava dolazi nakon što je ruska vojska rano jutros pokrenula još jedan intenzivni niz zračnih napada koji je ciljao gradove diljem Ukrajine. Kroz dan neprestano raste broj ubijenih civila – prema zadnjim informacijama poginulo ih je ukupno 21 (najveći broj mrtvih zabilježen je u centralnom gradu Uman gdje je, navode izvori, ubijeno 19 civila nakon što je pogođena stambena zgrada). Ovo je prvi ovakav masivni ruski zračni udar u gotovo dva mjeseca.

Koju poruku ovog puta šalje Moskva? Želi li obeshrabriti Kijev glede njihove protuofenzive? Dati im do znanja da je Rusija i dalje ta koja ima apsolutnu zračnu superiornost? Ili je ruski potez u neku ruku iskaz frustracije zbog činjenice da se toliko često spominje ukrajinska protuofenziva (iako ista još nije ni krenula) dok ruske snage, unatoč velikim naporima, još uvijek ne uspijevaju slomiti ukrajinski otpor u Bahmutu?

Frustracija se s ruske strane sigurno osjeća, između ostalog i zbog grandioznog načina na koji se ukrajinska protuofenziva, iako još uvijek nepostojeća, prikazuje. Ukrajinci i njihovi saveznici tvrde kako je cilj iste "vratiti sav teritorij koji se trenutačno nalazi pod ruskom okupacijom", a to je otprilike jedna petina Ukrajine. Podsjetimo, Rusija je već proglasila aneksije nad četiri ukrajinske regije (osim Krima koji je anektiran još 2014. godine) – Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson. No, ruske snage nemaju potpunu kontrolu nad nijednom od četiri spomenute regije, što je već samo po sebi određeni izvor frustracije po Moskvu jer proglašenjem aneksija na neki način su se obvezali (sami pred sobom i drugima!) da će preuzeti potpunu kontrolu nad ovim regijama.

Jasno, u ratu se sukobljene strane nastoje služiti svim taktikama i strategijama ne bi li izbacili protivnika iz ravnoteže, a pokušaj frustracije druge strane svakako je jedna od takvih taktika.

Nadalje, Ukrajinci ovim odugovlačenjem i stalnim tvrdnjama da je protuofenziva "98% spremna", "99% spremna", zapravo Ruse stalno drže u neizvjesnosti. Oni pak moraju biti neprestano na najvišem stupnju pripravnosti jer protuudar može stići u bilo kojem trenutku.

Dobro, pa što onda? Što će ukrajinska strana dobiti time ako ruska bude "frustrirana"? Mogu puno dobiti. Frustrirani protivnik može početi raditi pogreške. To je glavni cilj ove taktike, u ratu je slično kao i u sportu. Kad suparnik počne griješiti može ga se puno lakše iznenaditi ili pak poslati u knockdown.

Zadnji ukrajinski komentar dolazi danas od ministra obrane Alekseja Reznikova koji poručuje: "Čim budu Božja volja, vremenski uvjeti i odluka naših zapovjednika, krećemo!"

I on je za vrijeme današnje novinske konferencije poručio kako je Ukrajina "u visokom postotku spremna" na protuofenzivu. Također je poručio kako će moderno oružje koje je Ukrajina dobila od svojih zapadnih saveznika biti "željezna šaka" koja će probiti kroz neprijatelja.

No, kao i ranije, ovo su samo riječi i za sad još uvijek nema djela. Hoće li tako i ostati? Nemoguće je jer, kako smo i rekli u jučerašnjem osvrtu, Ukrajina jednostavno mora nešto poduzeti ako želi nastaviti borbu jer bez ofenzive potpora Zapada neće još dugo trajati.

Ovo je sad zaista igra živaca i biranje maksimalno preciznog "savršenog trenutka". Psihološki oslabljena Rusija - čije trupe sigurno nemaju tu razinu morala kao ukrajinske koje se brane - može pretrpjeti popriličan poraz ako ukrajinska protuofenziva bude vrlo učinkovita. S druge strane ako se ovo iščekivanje previše rastegne, ukrajinski saveznici će se uspaničiti, a takvo što bi potkopalo pak Ukrajinu. Drugim riječima, toliko toga ovisi o izboru savršenog trenutka.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.