1944. godine mnogi vrhovni nacistički generali u vojsci Adolfa Hitlera su shvatili da je rat izgubljen te su počeli poduzimati korake kako bi osigurali vlastitu sigurnost. Među visokim čelnicima koji su odlučili preuzeti stvari u svoje ruke su bili Martin Bormann i Heinrich Himmler. Prije rata, ti časnici su uspostavili tajne rute bijega iz Njemačke koje su vodile u Južnu Ameriku i Bliski Istok, gdje su se nadali da će njegovati sjeme "Četvrtog Reicha", koji će kasnije nastaviti rat. Bormann je nazvao novu grupu "Odessa", akronim za ono što bi se moglo prevesti kao "Organizacija bivših članova SS". Jedan od najvažnijih članova Odesse i čovjek koji će kasnije odigrati važnu ulogu u budućnosti obavještajnog saveza CIA-e i Zapadne Njemačke je bio Reinhard Gehlen, vodeći Wehrmachtov obavještajni časnik.
Prije nekoliko godina, u skladu sa Zakonom o slobodi informiranja, CIA je objavila tajne dokumente iz doba Hladnog rata o Gehlen Organizaciji, koja je okupljala brojne naciste i njezinom poslijeratnoj suradnji s CIA-om.
Mladost
Reinhard Gehlen je proveo većinu svog odraslog života u službi Trećeg Reicha. Pridružio se vojsci 1920. godine, a tridesetih godina promaknut je u kapetana te je smješten u Generalni stožer. Kasnije, 1940. postaje časnik za vezu kod feldmaršala Walthera von Brauchitscha a u srpnju 1941. dobiva čin pukovnika. Gehlen je bio prisutan na Istočnom frontu i zbog svojih talenata i sposobnosti postaje zapovjednik "Stranih vojski Istok", vojne obavještajne službe Wehrmachta koja je bila zadužena za rusku frontu.
Do prosinca 1944. Gehlen je postao general bojnik. Njegov zadatak je bio skupljati informacije o sovjetskoj vojsci i proučavanje njezinih taktika na bojnom polju. Napravio je reorganizaciju svoje tajne službe i obavještajni podaci koje je skupljao su bili iznimno točni, no Hitler ih je odbacio jer su koketirali s defetizmom, te je otpušten nedugo nakon promaknuća.
Kada je 20. srpnja 1944. godine, izvršen neuspjeli atentat na Hitlera, brojni urotnici su likvidirani, a Gehlenova minorna uloga je zataškana s čime je izbjegao posljedice.
Pakt sa Saveznicima
U travnju 1945., kada su se ruske i američke vojske približavale Berlinu, Treći Reich je gorio u plamenu. Veliki broj vrhovnih njemačkih vojnih časnika, uključujući Gehlena, odlučio je da je vrijeme da sklope vlastite dogovore sa Saveznicima. Najdragocjeniji adut koji je Gehlen mogao ponuditi je bio njegova ogromna masa obavještajnih podataka o Istočnoj Europi - osobito o Sovjetskom Savezu - koju je dao sakriti u Bavarskim Alpama.
Znao je da će, nakon završetka rata, Sjedinjene Države okrenuti svoju pozornost ne na poraženu Njemačku, već na sve moćniju komunističku Rusiju. Gehlen je stoga bio u poziciji pregovarati sa Saveznicima u zamjenu za slobodu te se 22. svibnja 1945. predao američkoj vojnoj protuobavještajnoj jedinici u Bavarskoj. Saveznici ga na početku nisu prepoznali te je bio klasificiran kao "još jedan nacist". No ubrzo, njegov pravi identitet je otkriven i poduzeti su koraci za ispravljanje njegove osobne situacije.
Prvi vojni časnik koji je shvatio koga imaju u pritvoru je bio Brigadir General Edwin iz američke vojne obavještajne službe. Sibert je proveo mnogo sati s Gehlenom u dugim i iscrpljujućim razgovorima, u kojima mu je Gehlen davao informacije od vitalne važnosti. Generala Sibertu je najviše impresioniralo Gehlenovo poznavanje ruskih vojnih i sovjetskih političkih uvjeta. Na primjer, Gehlen je točno tvrdio da Staljin nema namjeru predati Poljsku zapadnim vlastima, te da će Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Čehoslovačka ostati u ruskoj političkoj orbiti. Gehlen je otkrio imena brojnih časnika OSS-a (preteča CIA-e) koji su potajno bili članovi američke komunističke partije. Također je dao biografske skice mnogih vrhovnih vođa u Moskvi.
Gehlen je stvorio pakt s Amerikancima s kojim bi sve obavještajne dosjee o SSSR-u predao Saveznicima u zamjenu za svoju slobodu, kao i za slobodu brojnih vrhovnih časnika kolega, koji su se nalazili u ratnim logorima u Njemačkoj.
General Sibert je kontaktirao svog nadređenog, generala Waltera Bedell Smitha, Eisenhowerovog šefa osoblja, i rekao mu o Gehlenovoj ponudi, a zatim čekao odgovor. Ignorirajući Eisenhowerovu naredbu da se ne pridruže njemačkim časnicima, general Smith je rekao Sibertu da nastavi razgovore s Gehlenom. William Donovan, šef Ureda za strateške usluge (OSS), Allan Dulles, šef stanice OSS-a u Bernu, i ostali vojni dužnosnici su se složili da je Gehlenova veza vrijedna suradnje.
20. rujna 1945. g. Gehlen i tri njegova najvjerodostojnija pomagača su potajno odletjeli iz Njemačke za Washington, D.C., na zrakoplovu koji im je na raspolaganje dao general Smith.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
