Na današnji dan prije godinu Hamas je pokrenuo veliki iznenadni napad na južni Izrael. Bio je to napad koji će predstavljati eksploziju koja je dovela do godinu dana brutalnog rata koji kontinuirano eskalira, do te mjere da neki danas čak smatraju da je upravo Rat na Bliskom istoku taj zastrašujući sukob koji može dovesti do izbijanja novog globalnog rata, a ne onaj koji se još dulje vodi na prostoru Ukrajine. Ocjenjivati ova dva sukoba na toj osnovi je vrlo nezahvalno jer postoji još i gora opcija - da rat postane "novo normalno", da se poput dva velika požara spoje u jedan ogroman pred kojim se više nitko na ovom svijetu ne može sakriti.
Nakon strašnih sukoba relevantne informacije brzo blijede, potiskuju ih one brze nove, vojne. Tako je svakako bilo i pred Prvi i Drugi svjetski rat. Komentari su zaboravljeni u naizgled manje važnom predratnom periodu, ili u vrijeme dok situacija nije poprimila globalne razmjere. Ali važno je zapamtiti postojeći narativ koji svakim danom degradira i postaje sve nehumaniji.
Najveća opasnost od svih je normalizacija brutalnosti. Ljudska vrsta ima neugodnu tendenciju da se lako prebaci natrag u barbarstvo ako joj se previše stimulira ta evolucijska falinga. Nažalost ratni interesi čine upravo to, raspirivanje mržnje smatra se važnim činom koji će donijeti prevagu. Tako je uvijek bilo i bit ćemo jako naivni ako pomislimo da su se do godine 2024. stvari po tom pitanju radikalno promijenile. Nisu. Mržnja i dehumanizacija prolazi jer se oslanja na psihologiju mase, a pokretač su mediji koji rado preuzimaju takvu ulogu.
Uz sve nade u demokratizaciju, informacija je i dalje vertikalna sila. Mediji na vrhu mogu krojiti narativ jer im ne smeta besramnost. Primjerice, da anketa (ako se dozvoli) pokaže da ogromna većina običnih ljudi želi potpuno smirivanje svih sukoba, što je uvijek slučaj - opet, ako se dozvoli provođenje takvog upitnika - sredstva propagande jednostavno će ignorirati tu istinu, kao da je nema, kao da glasovi ne postoje.
Ako stotine tisuća ljudi diljem svijeta izađu na ulice i traže mir, kao što su učinili sinoć, njihov ukupan učinak može se maksimalno potkopati već samim načinom na koji će se njihov angažman prikazati, ako će se uopće i prikazati. U Gazi je ubijeno poprilično iznad 40,000 ljudi i takva brojka izaziva zgražanje, a kod mnogih osjećaj odgovornosti da moraju izaći na ulice i jasno osuditi to. No, brojni mediji su osudili skupove u gradovima diljem svijeta, između ostalog zbog "bezosjećajnosti". Po kojoj osnovi? Po tvrdnji da su, eto, prosvjedi održani dan prije obljetnice Hamasovog napada na južni Izrael.
Ta količina medijske svrstanosti nije viđena još nikad do sad. Uvijek se jasno znalo tko je na čijoj strani i da mass-mediji nemaju namjeru biti objektivni, ali kroz povijest sukoba, barem u 21. stoljeću, bilo je bar pokušaja da se zavara javnost i ponudi dojam "realnog praćenja". Ne u ovom slučaju. Situacija se prikazuje potpuno crno-bijelo, postoje samo negativci i pozitivci, što je teško vrijeđanje svakog zdravog razuma, naročito kad je riječ o Bliskom istoku.
Na današnji dan Hamas (i druge palestinske skupine iz Gaze) izveli su u rano jutro veliki raketni napad, navodno s preko 4300 raketa, što je zapravo imalo za cilj zavarati izraelsku vojsku da pomisli kako je ovo posao samo za protuzračnu obranu. U isto vrijeme pripadnici Hamasa, Islamskog Džihada i drugih probili su zid koji je podignut oko Gaze te su krenuli u napad na južni Izrael. Napadnuta su brojna naselja i vojne baze. Ubijeno je ukupno 1139 osoba, od toga 373 izraelskih pripadnika snaga sigurnosti. Oko 250 osoba, civila i vojnika, odvedeni su kao zarobljenici natrag u Gazi.
Na više mjesta došlo je do masakriranja civila, uključujući i najokrutnije načine.
Teroristički napad ima za cilj provesti "teror", naročito nad civilnim stanovništvom, i ovo u tom smislu ima sve karakteristike takvog napada. Trivijalizirati ili pokušavati ubaciti neki "ali" u takav kontekst uopće nema smisla. Hamas je brutalna organizacija koja to ne skriva. Onaj "ali" ne može se koristiti za nikakvo opravdavanje terorizma, no može i mora se staviti ako govorimo o okolnosti, a to je nešto što bi mnogi htjeli preskočiti.
Hamas je "perverzna posljedica" izraelske politike, i to ne samo kad je riječ o višedesetljetnoj nehumanoj blokadi palestinske enklave. Izraelske obavještajne službe omogućile su da Hamas stasa i u konačnici zavlada Pojasom Gaze. Izrael je omogućio Hamas vodeći se vrlo jednostavnom kalkulacijom - islamistički radikali će potisnuti njihovog glavnog neprijatelja, sekularne Palestince, Fatah, PLO i druge organizacije. Naime, iste su se odrekle vojnog djelovanja i krenule u sustavno pravno stvaranje Palestine, a toga se Izrael boji daleko više od militanata koji kliču vjerske parole.
Izrael je znao da ako jednog dana dođe do velikog rata, na što su računali, da će moći računati na podršku ako je riječ o neprijatelju koji je već unaprijed demoniziran. Taj posao su pak godinama ranije već odradili Amerikanci, za vrijeme njihovih agresija na Bliskom istoku, naročito u Iraku. Nakon 11. rujna 2001. stvorena je ponižavajuća i rasistička slika o Arapima kao teroristima. Slika je ostala i opstala, a Izrael je koristi maksimalno te Benjamin Netanyahu nikad u svojim govorima za zapadnu publiku ne propušta spomenuti nešto o tome kako je Izrael "jedina demokracija u regiji". U prijevodu zapravo želi reći - vi ste Izrael, a ovo su barbari, i morate nam pomoći da ih eliminiramo svim sredstvima.
Mnogi diljem svijeta vide o kakvoj se farsi ovdje radi, ali pristaše Izraela u isto vrijeme nadmašuju sami sebe. U tekstu od 4. listopada ove godine, američki The New York Times piše: "Izraelska vojska vratila je svoj status koji je izgubila 7. listopada. Vojska se nametnula kao 'sidro snage'".
Takva otvorena glorifikacija vojske koja je u godinu dana pobila na desetke tisuća ljudi, koja je sravnila sa zemljom gradove diljem Pojasa Gaze i sad kreće s istom namjerom i na Libanon, je zaista besramna.
Gaza (izvor: AP Photo/Mohammed Hajjar)
Prošlog tjedna, kad je izraelska vojska pokrenula kopneni napad na Libanon, mediji su jedno jutro, kao da su potpuno sinkronizirani, objavili fotografije 7 izraelskih vojnika koji su poginuli u borbama s Hezbollahom na jugu Libanona. Sve su to mladići u najboljim godinama čiji su životi obustavljeni zbog militarističke politike izraelskog vrha. Njihova smrt je tragična i tužna, ali u širem kontekstu isticanje njihovih slika zapravo je zastrašujuća pristranost koja je skoro pa suučesništvo u toj istoj kriminalnoj politici koju nameću Netanyahu i njegova družina radikalno desničarskih ministara. Sam čin pokazivanja ubijenih izraelskih vojnika šalje poruku da se s druge strane nema što ni koga pokazati. Stotine ljudi, žena, civila, staraca, izginulo je u izraelskim neselektivnim napadima na Libanon, a o Gazi da ni ne govorimo, tu se te tragedije već broje u desecima tisuća. Njihovih slika nema, oni su bezimene "kolateralne žrtve".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
