Na predsjedničkim izborima u Hondurasu 28. studenog, Xiomara Castro de Zelaya mogla bi ući u povijest u već povijesnoj godini: njezina pobjeda učinila bi je prvom ženom na čelu nacije otkako je Honduras prije 200 godina proglasio neovisnost od Španjolske. Samozvana demokratska socijalistica i supruga bivšeg predsjednika Manuela 'Mela' Zelaye, Castro je bila drugoplasirana na predsjedničkim izborima 2013. godine. Zauzela je drugo mjesto kao potpredsjednički kandidat u kampanji Salvadora Nasralle 2017. Izgubila je za oko 50.000 glasova u spornom glasovanju kojim je ponovno izabran predsjednik Juan Orlando Hernández. Ove godine se ponovno kandidira i pokazala se kao najbolja oporba za okončanje 12-godišnjeg zadržavanja vladajuće Nacionalne stranke na predsjedničkom mjestu.
Castrina kampanja dobila je veliki uspon kada je Nasralle završio svoju kampanju 13. listopada kako bi podržao Castro. Manja Stranka inovacija i socijalnog jedinstva također se pridružila neformalnom savezu podržavši Castrinu kandidaturu. 'Ovaj važan čin odražava volju naroda koji zahtijeva jedinstvo, posebno unutar oporbe, kako bi porazio diktaturu', rekla je Castro na konferenciji za novinare, a Nasralle je pritom stajao pored nje, dajući tako potporu njezinoj kampanji. Ankete su dale Castro priliku čak i prije nego što ju je podržao Nasralle. U rujanskoj anketi CID-Gallup-a, Castro je zabilježila podršku od 18 posto, ne daleko iza Nasryja Asfure iz Nacionalne stranke s 21 posto. Nekoliko javnih anketa pokazalo je da Castro vodi. U jednom krugu izbora dovoljna je jednostavna većina za pobjedu.
Castro je predložila neke velike promjene za krizom pogođenu zemlju, uključujući referendum na kojem bi se predložila izmjena ustava, prebacivanje diplomatskih veza s Tajvana na Kinu i stvaranje povjerenstva za borbu protiv korupcije koje podržava UN, slično kao nekada uspješan CICIG u Gvatemali. Međutim, za mnoge bi samoopisana 'revolucionarna' Castro bila daleko od novog početka. Prije nego što je smijenjen u državnom udaru 2009., njezin je suprug približio Honduras s Hugom Chávezom iz Venezuele, a velik dio poslovnog establišmenta još uvijek strahuje da Zelayas žele nastaviti tamo gdje su stali. U svojoj kampanji Castro pokušava postići umjereniji ton na sastancima s čelnicima privatnog sektora. Što se tiče onoga što želi ponoviti iz muževljevog mandata, ističe smanjenje siromaštva tijekom tih godina. 'Većina njezinih politika,' rekao je ekonomist Roberto Lagos, 'povezana je sa smanjenjem siromaštva i nejednakosti. Ova poruka povezuje se s apelima birača.'
Honduras ima dugu povijest vojne vladavine, korupcije, siromaštva i kriminala koji su ga učinili jednom od najnerazvijenijih i najnestabilnijih zemalja u Srednjoj Americi. Do sredine 1980-ih u Hondurasu je dominirala vojska, koja je s entuzijazmom podržavala napore Sjedinjenih Država da zaustave revolucionarne pokrete u regiji. Od tada, civilni čelnici pokušavaju obuzdati moć vojske, s različitim stupnjevima uspjeha. Nasilje bandi, ratovi protiv droge i iznuda su uobičajeni, a zemlja je poznata po tome što ima najveću stopu ubojstava po glavi stanovnika na svijetu.
Nejednakosti u bogatstvu su i dalje visoke, a gotovo polovica stanovništva živi ispod granice siromaštva. Tisuće stanovnika svake godine odlaze u Sjedinjene Države, a doznake koje pošalju kući ključni su izvor prihoda za mnoge obitelji. Nekada su Hondurasom dominirale tvrtke za banane u stranom vlasništvu, a zemlja je i dalje veliki izvoznik voća. Također je drugi najveći proizvođač kave u Srednjoj Americi. Juan Orlando Hernandez preuzeo je dužnost u siječnju 2014., obećavši pristup nulte tolerancije prema organiziranom kriminalu i obećavši da će smanjiti visoku razinu nasilja povezanog s drogom, međutim u tome nije bio naročito uspješan.
Nakon 12 godina postojanja jedne stranke, Hondurasu je potrebna izmjena vlasti. Tko god pobijedi, imat će puno posla. Pandemija je 2020. godine ostavila bez posla oko 400.000 stanovnika, a uzastopni uragani krajem prošle godine zahvatili su polovicu stanovništva Hondurasa i prouzročili štetu od oko 1,9 milijardi dolara. Velik dio zemlje želi emigrirati, posebno mladi. Castro bi također naslijedila jednu od najgorih energetskih kriza na kontinentu.
U međuvremenu, MMF predviđa da će javni dug ove godine porasti na 58,7% BDP-a, u odnosu na procijenjenih 54,5%, što će otežati financiranje javnih projekata. Castro će se morati boriti da provede svoj dnevni red u Kongresu. Nasralla i dalje traži od svojih pristaša da glasaju za kandidate njegove stranke. To znači da će tri glavne oporbene snage Hondurasa, uključujući nekoć moćnu, ali još uvijek relevantnu Liberalnu stranku, vjerojatno imati zastupljenost u Kongresu. Ako ne budu surađivali s Castro, mogli bi se pokazati kao prepreka nekim od njezinih potpisnih prijedloga. Castro bi se također morala boriti s institucijama koje oblikuje kontrola Nacionalne stranke više od desetljeća. Nakon 12 godina, birokracija je jasno usklađena s nacionalnom strankom, od policije preko nastavnika do zdravstvenog sektora.
Postoje i strahovi da bi se Castro i Zelaya mogli osvetiti za državni udar koji ga je svrgnuo s vlasti nakon što je promijenio ustav. Castro se uključila u politiku nedugo prije izbora svog supruga, a prosvjed protiv državnog udara obilježio je njezin politički uspon. Pokret koji je organizirala postao je Sloboda i obnova (LIBRE), stranka pod kojom se kandidirala za predsjednicu 2013. godine. Postoje različita mišljenja o opsegu Zelayinog utjecaja na Castro. Danas sama kandidatkinja manje govori o puču, a više o porazu Nacionalne stranke s onom vrstom modela velikog kišobrana stranke koji je pomogao LIBRE-u da postane druga najveća politička snaga Hondurasa.
Castro se sastajala s poslovnim grupama, obećavajući suradnju ako bude izabrana i bolje uvjete za otvaranje radnih mjesta i ulaganja. 'Želim društveni pakt sa svakim sektorom, proizvodnim sektorima, s poduzećima, s radnicima, s učiteljima, s poljoprivrednicima i kampistima, s neformalnom ekonomijom i malim i srednjim poduzećima', rekla je Castro prilikom pokretanja platforme svoje kampanje.
Pokušavala je poslati poruku privatnom sektoru o potrebi za vladom pomirenja kako bi se razvila agenda za rast i uključivanje. Udvaranje privatnom sektoru kao socijalistica moglo bi imati očite granice, ali može postojati prostor za zajednički jezik o nekim pitanjima, poput kontroverznih zona zapošljavanja i ekonomskog razvoja (ZEDES). Hernández je potaknuo poluautonomne zone slobodne trgovine i kaže da će one privući ulaganja. Čelnici poduzeća i civilnog društva kažu da te zone ugrožavaju lokalni suverenitet. Castro se žestoko protivi. 'Transakcijski' odnos s poslovnim sektorom je moguć, osim ako je suprug ne gurne previše lijevo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
