Ovih dana, naročito u SAD-u, svjedočimo velikoj nestašici osnovnih obrambenih proizvoda za borbu protiv koronavirus krize: zaštitnih maski, liječničkih odijela, respiratora... O tome kako SAD iste sada nabavlja metodama iz vremena "Divljeg Zapada" je znatno šira tema kojoj će se trebati posebno posvetiti, no za početak jedna opservacija: da se sva ta potrebita zaštitna oprema unaprijed proizvela i skladištila za slučaj točno poput ovih - kako bismo taj čin mogli opisati u kontekstu aktualnog ekonomskog i zdravstvenog sustava? Neprofitabilan i učinkovit.
Ta kontradikcija, koja je potpuno točna, mogla bi se primijeniti na cijeli postojeći kapitalistički sustav. Razumljivo, u ekonomiji gdje se proizvodnja nalazi u rukama privatnog biznisa nikome nije padalo na pamet da se unaprijed pripremi za invaziju virusa ove magnitude - proizvodnja maski tada nije bila profitabilna. Sada je itekako profitabilna pa je cijena iste maske s nekih 0,7 skočila i na 7 USD. Ali, da se pripremalo na vrijeme ne bi sada vodeći američki zdravstveni dužnosnici dramatično izjavljivali kako će ovo biti "najteži i najtužniji tjedan u životu većine Amerikanaca".
Cilj kapitalizma je utrka za profitom, često i na štetu hitnih socijalnih i zdravstvenih potreba. Sada će to postati još i jasnije, no to je bio slučaj sve vrijeme i prije izbijanja ove krize. Zapravo nalazimo se u neprestanoj krizi samo što ista nije u svakom trenutku najaktualnija tema kao što je ova sad. Kapitalizam je, između ostalog, razlog zašto je kvaliteta hrane niska, a što god tko pričao zdravlje pojedinca ipak primarno ovisi o tome koliko zdravu ili nezdravu hranu jede. Jeftino, loše i masovno - to je recept za financijski uspjeh na području prehrane. Dakako, postoje i trgovine s kvalitetnijom hranom, iz biološkog uzgoja, ali onda odmah dolazimo i do one druge ključne karakteristike kapitalizma - klasne. Drugim riječima, ako imate dovoljno novca imat ćete (ako ste pametni) i za kvalitetniju, zdraviju hranu. Ako nemate osuđeni ste na sporu degradaciju.
I unatoč svemu tome, a ovdje navodimo samo par sitnih detalja u široj priči kroničnih nedostataka i problema postojećeg ekonomskog sistema, čemu svjedočimo upravo sada? Sve se radi da se ova trenutačna kriza što prije prebrodi, da se može (a u jednom SAD-u se zbog eksplozije zaraženih to više ne može) čak bi se i marginalizirala, a zašto? Da bi se spasili ljudski životi? Zbog dobrobiti čovječanstva? Teško. Sve što se radi, radi se primarno s ciljem kako bi se globalni ekonomski poredak, što je moguće brže, vratio na pred-kriznu situaciju.
Kapitalizam je prolazio brojne velike krize, 2000. godine, 2008. godine, pokazujući jasno pred cijelim svijetom da je dotrajao i da su mu temelji pred raspadom, no "bolesnika" se uvijek nekako saniralo. Živ jest, ali to je sada već nekakav "zombi". No, nitko ne razmišlja o tome da se hodajući leš napokon zakopa - ne čudi jer od te, kako to naziva Noam Chomsky "neoliberalne kuge", elite i dalje žive odlično.
No, u svim prethodnim kapitalističkim krizama sistem je "prohodao" vlastitu katastrofu. Ovog puta je drugačije, ovog puta je sve stalo. Velike ekonomije upumpavaju milijarde i bilijune USD u zaustavljene gigante (primarno banke i velike korporacije) po gotovo nepostojećim kamatama. Takve intervencije već su i ranije savile kičmu radničke klase gotovo do točke loma, a sada su još i veće. Posljedicu toga ne treba posebno ni opisivati.
Nekima će se učiniti čudno, čak i smiješno, da globalni kapitalizam sam sebe možda baca u grob zbog ove virusne pandemije. Zar ne bi onda, bar iz perspektive upravitelja globalnog ekonomskog modela, bilo logičnije od početka ne provoditi nikakve mjere (koje su zaustavile ekonomiju) i pustiti da od koronavirusa umre "tko ima umrijeti"? Nije da im to nije bila prva pomisao. Čak je i nominalno "komunistička" Kina odlučila ušutkati svog liječnika koji je prvi upozorio da se pojavio novi opasan virus. Trump je do prije neki dan pričao kako će Ameriku "vratiti natrag na posao do Uskrsa" te je danima umanjivao opasnost od virusa. Zašto su onda na kraju ipak (skoro) svi odustali i okrenuli su primjenjivanju već dobro poznatih mjera ne bi li zaustavili širenje koronavirusa? Jednostavno je - zbog straha. Straha da bi donje klase mogle "poludjeti" ako vide da ih se pušta na milost i nemilost virusa za interese funkcioniranja ekonomije.
Jasno, lako će biti "pričati" kada sve ovo prođe, ali valja imati na umu i sada i nakon da dok je ovo trajalo (a traje upravo) nitko nije znao sa sigurnošću reći kolike će posljedice biti. Danas vidimo kako se broj mrtvih počeo smanjivati u najpogođenijim zemljama Europe i ako bude sreće ta brojka će nastaviti padati. No, kolika bi ona bila u jednoj Italiji da se nisu poduzele nikakve mjere? Možda ogromna. Možda i ne toliko . Poanta uopće nije toliko u brojci koliko u činjenici da se nije znalo. Sukladno tome odlučeno je da je bolje cijeli sistem zaustaviti, koliko god to bilo pogubno po njega, nego ići na "slijepo" jer takav put mogao je za taj isti sistem biti još i pogubniji. Već i sada imamo konkretne probleme u logistici diljem svijeta jer neki radnici, čak i po cijenu otkaza, ne žele raditi u uvjetima koji mogu biti potencijalno opasni po njihov život. Da je sistem cijelu radničku klasu bez zaštite poslao "na virus" u stilu "ako preživite, preživite" bio bi to ekspresni put prema revoluciji, a vladajuće elite duboko vjeruju da dotrajalog zombija ipak mogu još jednom re-animirati i nakon ove hibernacije.
Jednu stvar treba jasno reći - ovo nije samo koronavirus kriza, ovo je i jasno, tipična i duboka kapitalistička kriza. Nedostatak zaštitnih maski je nedostatak kapitalizma. Sutrašnji mogući nedostatak hrane (vidi: Dostupnost hrane u vrijeme koronavirus krize: Što sve već propada na suncu? O praznim poljima i prekidima u lancu opskrbe) isto tako.
Mnogi, čak i oni koji slove za ključne zagovaratelje kapitalizma, sada najavljuju kako "više ništa neće biti kao prije". Što nam zapravo poručuju? Da je kraj kapitalizma na horizontu? Nipošto. Pripremaju mase da će hodajućem zombiju ugraditi i "egzoskelet", po mogućnosti s nekakvim mitraljezima na ramenima kao u nekakvom sci-fi filmu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
