Iako bi čovjek mogao pomisliti da je američko vojno pozicioniranje u Europi davno završilo, da je američka vojna baza Bondsteel na nestabilnom Kosovu tek izuzetak, primjeri vojnih baza u Italiji ukazuju na sasvim drugačiju sliku. David Vine, profesor je antropologije na Američkom sveučilištu u Washingtonu i autor knjige 'Otok sramote:Tajna povijest američke vojne baze Diego Garcia'. Ovaj suradnik New York Timesa, Washington Posta i The Guardiana u svom članku otkriva kako su se potrošile milijarde dolara američkih poreznih obveznika na izgradnju vojne infrastrukture u Italiji u proteklih dvadeset godina.
Nakon početka globalnog rata protiv terorizma došlo je do znatnijeg pomicanja američke vojne infrastrukture prema jugu, tj. iz Njemačke prema Italiji. Naravno, mnoge od baza u Italiji vuku porijeklo iz Hladnog rata, neke su nadograđene, a došlo je i do otvaranja novih baza poput one u Vicenzi. I dok američka sirotinja strahuje hoće li ostati bez zdravstvene zaštite, hoće li skrpati kraj s krajem ili se će se pak naći na ulici, vojska ne strahuje jer rat je Americi uvijek bio bliska opcija.
U srpnju kad je otvorena baza u Vicenzi američki CBS pisao je o 46 milijuna Amerikanaca koji žive ispod granice siromaštva, dok je 80% američkih građana barem jednom u životu iskusilo kako je to dotaći granicu siromaštva. Vojska ne treba strahovati, jer sirotinje koja gleda kako da preživi uvijek ima dovoljno, pa se uvijek pronađu oni koji spas za sebe i obitelj traže u vojnoj karijeri.
David Vine piše: 'Na baze u Napulju, Avianu, Siciliji, Pisi i Vicenzi, među ostalim, vojska je od završetka Hladnog rata potrošila više od 2 milijarde dolara samo za izgradnju – a ta brojka ne uključuje milijarde dolara utrošene na povjerljive konstrukcijske projekte i svakodnevne operacije i troškove osoblja.'
U Italiji se trenutno nalazi 13,000 američkih vojnika plus 16,000 članova njihovih obitelji. Broj američkih vojnika u Italiji usporediv je s onim na vrhuncu Hladnog rata, dok se u odnosu na 1991. danas u Italiji nalazi tri puta više njih. David Vine koji je posjetio bazu u Vicenzi njezinu površinu usporedio je sa 110 nogometnih igrališta. Šest vojnih instalacija koje se tamo nalaze koštale su 600 milijuna dolara računajući od 2007 godine.
Sjedinjene Američke Države imaju više od 800 sličnih baza u stranim zemljama. Ono što je danas očito, Amerika se nalazi u stanju prenapregnutosti, politika izgradnje imperije preskupa je održavanje, no umjesto da se Sjedinjene Države povuku i smanje opseg vojne prisutnosti, u SAD-u se raspravlja o smanjenju socijalnog i obaveznog programa zdravstvene zaštite kako bi zemlja izbjegla tehnički bankrot.
Politika održanja imperija i militarizacija imaju prednost nad kvalitetom života i standardnom vlastitih građana. Očito da je za Ameriku pitanje moći i dominacije iznad svakog drugog principa i iznad svake druge vrijednosti. Sloboda i demokracija tek su opravdanje projektiranja moći na prekomorske zemlje, opravdanje za postizanje starih geopolitičkih ciljeva.
Geostrateški značaj Italije u suvremenom svijetu
Još od početka 90-tih zračna baza Aviano u Italiji igrala je važnu ulogu u podupiranju operacije 'Pustinjska oluja' protiv Iraka. Ako se prisjetimo bombardiranja SR Jugoslavije 1999., ključnu infrastrukturnu podršku za taj napad činile su zračne baze u Italiji, posebice zračna baza Aviano koja je bila čvorište cijele operacije. Jednako tako zračne baze u Italiji korištene su u uspostavljanju zone zabrane leta nad Libijom 2011. godine, dok su američke baze u Italiji bile spominjane kao podrška mogućem napadu na Siriju ove godine.
Osim spomenute baze u Vicenzi američka vojska trošila je i na nadogradnju već postojeće infrastrukture. David Vine spominje projekte Aviano 2000 i nadogradnju pomorske baze u Napulju, koju je izvršila kompanija povezana s talijanskom mafijaškom organizacijom Camorra. Američka mornarica je 2005. svoje europsko sjedište pomakla iz Londona u Napulj, bliže k Africi, Bliskom istoku i Crnom moru. Napulj je sada sjedište kombiniranih američkih pomorskih snaga za Europu i Afriku.
U bazu Sigonella na Siciliji koju koristi američka pomorska avijacija utučeno je gotovo 300 milijuna dolara od 2001. godine. To je druga po veličini baza takve vrste u Europi. Od 2002. godine u Sigonalli su smještene bespilotne letjelice za nadzor tipa Global Hawk, što daje SAD-u mogućnost izviđanja i špijuniranja do 10 tisuća milja uokolo baze. Kako stoji u jednom ovogodišnjem izvještaju za Senat:'Sigonella je postala ključna platforma za pokretanje misija povezanih s Libijom…'
Vine objašnjava stratešku prednost baza u Italiji u odnosu na Njemačku: 'Postrojbe bazirane u Italiji, s druge strane, imaju izravan pristup međunarodnim vodama i zračnom prostoru Mediterana.'
Za razliku od Njemačke koja se nalazi u srcu kontinenta i uglavnom je okružena kopnom, Italija se nalazi u srcu Mediterana i uglavnom je okružena morem. Što se zračnog prostora tiče, Amerikanci ne trebaju čekati odobrenje za korištenje zračnog prostora ove ili one zemlje, već mogu odmah nesmetano krenuti s djelovanjem. No, Italija neće preuzeti ulogu Njemačke koja je središte američke vojne prisutnosti u Europi, nego u suvremenim okolnostima dobiva na značenju. Točnije: 'Naše baze u Italiji olakšavaju vođenje novih ratova i vojnih intervencija u sukobima o kojima znamo malo, od Afrike do Bliskog istoka', zaključuje Vine.
Republikanci koji protestiraju protiv programa zdravstvene zaštite u isto su vrijeme uglavnom glasni pobornici financiranja obrane tj. američke vojne prisutnosti u svijetu. Zanimljivo je kako zdravstvena zaštita čini kamen spoticanja dok izdvajanje sredstava za obranu gotovo nitko ne spominje kao problem, iako se radi o usporedivim izdacima. SAD su 2011. na obranu potrošile 20% proračunskih sredstava, dok je na zdravstvenu zaštitu otišlo 21% proračuna. Ove godine je pak na obranu otišlo 24% budžeta dok je na zdravstvenu zaštitu potrošeno 22%.
Sjedinjene Američke Države troše više na vojsku nego sve ostale velike i regionalne sile zajedno. Prije dvije godine SAD su za vojsku izdvojile 711 milijardi dolara dok su Kina, Rusija, Indija, Britanija, Francuska, Japan, Saudijska Arabija, Njemačka, Brazil, Italija, Južna Koreja, Australija i Kanada zajedno potrošile 695 milijardi američkih dolara. Ako imamo taj podatak na umu, sasvim je jasno što zaista opterećuje američki proračun.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
