Odricanje od imuniteta
Značajno je i pitanje kada u slučaju odricanja prestaje imunitet. Za odricanje od kaznenog imuniteta, po praksi država i doktrini, nije dovoljno samo odricanje nositelja imuniteta, već je potrebno izričito odricanje od strane ovlaštenog predstavnika države imenovanja. Zanimljiv je slučaj iz 1906. godine, kada je u Bruxellesu sin jednog čileanskog poslanika, braneći čast svoje sestre, ubio čovjeka. Njegov otac, čileanski poslanik, odrekao se imuniteta svojega sina, ali je belgijsko Ministarstvo vanjskih poslova dozvolilo da sud započne kazneni postupak tek kad je dobio potvrdu čileanskog ministarstva vanjskih poslova o odricanju od imuniteta. Za odricanje od imuniteta potpuno je irelevantan stav osobe o čijem se imunitetu radi, jer se imunitet daje u korist države koju zastupa, a ne u njegovu osobnu korist. Neposredno pred Drugi svjetski rat pred američkim sudom pojavio se sličan slučaj: jedan poljski ataše veleposlanstva u Washingtonu uložio je prigovor zbog činjenice da je njegov veleposlanik izvršio odricanje od imuniteta bez njegove suglasnosti. Sud je zatražio stav State Department-a koji je odgovorio da imunitet ne uživa pojedinac osobno, već kao član strane diplomatske misije, te je šef diplomatske misije kao predstavnik vlade države imenovanja u potpunosti nadležan da se odrekne imuniteta svojih podređenih službenika.
Država šiljateljica jedina ima pravo odreći imunitet povlaštenoj osobi, pri čemu to mora učiniti izrijekom. Za odreknuće nije potrebna privola povlaštene osobe- ovo se može prevesti tako da će diplomatski predstavnik biti podvrgnut sudbenosti države primateljice jedino u slučaju ako mu država šiljateljica izričito digne imunitet, makar i protiv njegove volje. Diplomatski predstavnik se sam ne može odreći imuniteta koji ga štiti. Imunitet od sudbenosti je bitan toliko da ga se osoba koja ga uživa ne može odreći; ipak, tog imuniteta može se odreći odnosna država šiljateljica, ali takvo odreknuće mora biti izričito, tj. ne na osnovi nejasnog njezinog očitovanja ili izvedeno iz konkludentnih čina .
Izuzeće prestaje i ako je povlaštena osoba pokrenula sudski postupak; tada se ona više ne može pozvati na imunitet od sudbenosti u pogledu bilo kakvog protuzahtjeva (protutužbe), izravno vezanog za glavni zahtjev. Dakle, kada se diplomatski predstavnik pojavi u sudskom postupku kao tužitelj, pretpostavlja se da se odrekao imuniteta. Odricanje od imuniteta valjano je ako je učinjeno kada je pokrenut građanski postupak, a ne unaprijed. Odricanje od imuniteta u pogledu nekog građanskog ili upravnog postupka ne isključuje odricanje od imuniteta u pogledu mjera izvršenja presude, za što je potrebno posebno odricanje (čl. 32) . Konferencija UN-a o diplomatskim odnosima i imunitetima, na kojoj je donesena Bečka konvencija o diplomatskim odnosima, usvojila je preporuku da se država šiljateljica treba odreći, kada to može učiniti bez ometanja obavljanja funkcija svog diplomatskog predstavništva, imuniteta članova tog predstavništva u svezi s građanskim tužbama pokrenutima u državi primateljici, a ako se ne odrekne imuniteta treba uložiti napore radi postizanja pravednog ishoda spora. Time se želi ublažiti nemogućnost ostvarenja potraživanja i prava, koje treće osobe imaju prema diplomatskim predstavnicima i drugim osobama koje uživaju diplomatske privilegije i imunitete .
Može se zaključiti da svrha imuniteta od kaznene, građanske pa tako i kaznenoprocesne sudbenosti, nije u izbjegavanju odgovornosti diplomatskog predstavnika koji je počinio kazneno ili prekršajno djelo ili prouzročio štetu, već u nemogućnosti države primateljice da ga sankcionira zbog takvih delikata. Žrtve odnosno oštećene fizičke i pravne osobe uvijek imaju mogućnost da se obrate sudovima i drugim mjerodavnim tijelima države šiljateljice radi ostvarenja svojih prava .
Postupanje policije prema diplomatskim agentima
Budući da diplomatska putovnica može biti izdana samo za pojedine države te se ne može koristiti za putovanja koja nisu službene naravi, njeno posjedovanje ne mora značiti da nositelj uživa diplomatski imunitet . Primjerice, u Republici Hrvatskoj, da bi se sa sigurnošću znalo koje osobe imaju pravo na diplomatsku zaštitu, misije i konzularni uredi u Republici Hrvatskoj, diplomatskom notom prijavljuju MVPEI nove članove po njihovu dolasku u RH. Članovi stranih diplomatskih misija u RH u pravilu su strani državljani. Hrvatski državljani mogu biti članovi stranih diplomatskih misija samo uz suglasnost RH, ali se ta suglasnost u svakome trenutku može povući . Ova odredba je bitna ukoliko takva osoba prekrši pravne propise RH jer se u tom slučaju može uskratiti imunitet te ona može biti procesuirana. Na osnovi notifikacije MVPEI izdaje odgovarajuću posebnu osobnu iskaznicu. Posebna osobna iskaznica služi za dokazivanje statusa djelatnika diplomatske misije, a na poleđini je istaknut opseg imuniteta osobe. Primjerice, crvena boja se odnosi na članove diplomatske misije, nositelje diplomatske putovnice zemlje šiljateljice koji uživaju diplomatski status i članovi njihovih obitelji koji su nositelji diplomatske putovnice- svi oni uživaju imunitet od kaznene, građanske i upravne sudbenosti. Za razliku od njih, članovi administrativno-tehničkog osoblja diplomatskih misija imaju cijan (svjetloplavu) boju te uživaju imunitet za počinjena djela tijekom obavljanja službene dužnosti.
Uz diplomate koji su akreditirani u zemlji primateljici, policijski službenici u svakodnevnom postupanju mogu susresti i stranog diplomata koji nije akreditiran u zemlji primateljici; tu se prije svega misli na diplomata koji tranzitira kroz treću zemlju radi odlaska ili povratka iz zemlje u kojoj je akreditiran, odnosno radi dolaska ili odlaska iz specijalne misije. Takvoj osobi priznat će se nepovredivost i drugi imuniteti koji mogu biti potrebni da bi mu omogućili prolazak ili povratak. Isto će se primijeniti na članove njihove obitelji koji uživaju povlastice i imunitete te prate diplomatskog agenta, putuju odvojeno da bi mu se priključili, ili da bi se vratili u svoju zemlju . U sličnim uvjetima ne smije se ometati prelazak preko područja treće zemlje članovima administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja misije i članova njihovih obitelji.
Diplomatska vozila označavaju se posebnim registarskim oznakama i dopunskim pločicama koje upućuju da se u vozilu nalazi osoba s pravom na privilegije i imunitete sukladno međunarodnom pravu. Registarske pločice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništva, misija stranih država i predstavništva međunarodne organizacije u RH i njihova osoblja plave su boje, a otisnute brojke i slova žute boje, a sadrže: brojčanu oznaku zemlje iz koje je predstavništvo, slovnu oznaku djelatnosti predstavništva, odnosno statusa osobe u tim predstavništvima i registarski broj vozila .
Strani diplomatski agenti, administrativno i tehničko osoblje te njihova obitelj vrlo rijetko sudjeluju u kriminalnim aktivnostima. Ipak, ako se to dogodi, policijski službenik/ci trebaju biti upoznati s međunarodnim ugovorima i posebnom praksom kojom je regulirano postupanje prema takvim osobama. Primjerice, u Republici Hrvatskoj, policijski službenik poduzet će sve ovlasti postupanja određene zakonom kako bi zaštitio život, tijelo i imovinu osoba te održao povoljno stanje sigurnosti bez obzira što osoba prema kojoj se postupa tvrdi da ima diplomatski imunitet. Čim posumnja da se radi o osobi koja ima diplomatski imunitet, policijski službenik će o postupanju obavijestiti nadređenoga . Kada to okolnosti dopuste, potrebno je utvrditi status osumnjičenika te opseg njegovog imuniteta. Ukoliko se radi o diplomatu koji je akreditiran u RH, tražit će se da predoči posebnu osobnu iskaznicu na čijoj se poleđini vidi koji opseg imuniteta ima, te će se sukladno tome odlučiti o daljnjem postupanju. Ukoliko diplomat nije akreditiran u RH, tada će se o daljnjem postupanju odlučiti nakon konzultacija s MVPEI .
Ako osoba ima apsolutni imunitet, nad njom se ne mogu upotrijebiti sredstva za vezivanje, osim ako ne predstavlja neposrednu prijetnju sigurnosti. Primjerice, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima kaže da je 'policijski službenik ovlašten upotrijebiti sredstva za vezivanje radi sprječavanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog službenika, bijega osobe, samoozljeđivanja ili ozljeđivanja druge osobe, međutim kada se postupa prema osobama s apsolutnim imunitetom sredstva za vezivanje se mogu upotrijebiti samo kada se radi o napadu na policijskog službenika ili kada treba spriječiti samoozljeđivanje ili ozljeđivanje druge osobe. Također, ta osoba ne može biti podvrgnuta nijednoj vrsti uhićenja ili pritvaranja te će, čim se prikupe informacije potrebne za daljnje postupanje, biti puštena. Po okončanju postupka potrebno je napisati detaljno izvješće o događaju te kopiju istoga dostaviti MVPEI.
Država šiljateljica može se odreći imuniteta od sudbenosti za osobe koje uživaju diplomatski imunitet . Dobar primjer za ovo je slučaj gruzijskog diplomata u SAD-u: on je u siječnju 1997. godine zbog brze vožnje (preko 120 km/h) i utjecaja alkohola izazvao prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđeno četvero ljudi, a jedna osoba je poginula. Pošto je imao diplomatski imunitet, počinitelj nije mogao biti zadržan, međutim, Republika Gruzija se na zahtjev SAD-a odrekla prava na imunitet za svog službenika te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 do 21 godine zatvora .
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
