Indija se suočava s teškom krizom vode, a premijer Narendra Modi to zna. To predstavlja takvu egzistencijalnu prijetnju stabilnosti na cijelom potkontinentu da su uredno upravljanje i održivi gospodarski razvoj ugroženi ako se vlada ne uspije na odgovarajući način pozabaviti problemom. Modi već godinama govori o krizi vodoopskrbe. On, zajedno s Rajya Sabhom (gornji dom parlamenta) i Lok Sabha (donji dom), i narodom, treba riješiti nered; nevolja nekoliko stotina milijuna žednih ljudi ozbiljan je posao koji može prerasti u goleme nemire. Početkom listopada premijer je najavio misiju Jal Jeevan, nastojanje ne samo da svi ljudi "shvate ozbiljnost problema", već i da se pridobije njihova podrška u očuvanju vodnih resursa.
Ovaj decentralizirani pristup upravljanju vodama pomoći će u smanjenju pritiska na vodne resurse. Misija Jal Jeevan posljednji je u dugom nizu napora Indije da poboljša svoje upravljanje vodnim resursima, posebno kišnicom i vodonosnicima, kao i metodama prikupljanja, skladištenja, prijenosa, sprječavanja curenja, korištenja i minimiziranja onečišćenja. Nije to mali zadatak.
Veličina problema poznata je godinama. Zaključci Composite Water Management Indexa za 2018. od strane NITI Aayog, glavnog indijskog vladinog trusta mozgova, bili su alarmantni: "Indija [je bila] stavljena na 120. mjesto među 122 zemlje u indeksu kvalitete vode, s gotovo 70% kontaminirane vode." Prema većini vjerodostojnih tvrdnji, odnosno prema onima koji svoje studije temelje na znanosti umjesto da pokušavaju "unovčiti" krizu, problem vode se i dalje pogoršava. "Indija pati od najgore krize vode u svojoj povijesti i milijuni života i sredstava za život su ugroženi. Trenutačno se 600 milijuna Indijaca suočava s visokim do ekstremnim stresom vode, a oko 200 tisuća ljudi svake godine umre zbog neadekvatnog pristupa sigurnoj vodi. Kriza će se samo pogoršavati." Šokantno. NITI Aayogov kompozitni indeks upravljanja vodama za 2019. također je nedvosmislen: "Kako se kriza s vodom pogoršava, iskorištenost proizvodnih kapaciteta i nova ulaganja u kapacitete mogu pasti, ugrožavajući egzistenciju milijuna, a cijene roba mogle bi naglo porasti za potrošače zbog nedostatka proizvodnje."
Modi u potpunosti shvaća značaj problema: "Razvoj i samopouzdanje Indije ovise o sigurnosti vode i povezanosti s vodom... Ako zemlja nije zabrinuta za očuvanje vode i ne spriječi rasipanje vode, situacija će se pogoršati u nadolazećim desetljećima. Naša je odgovornost da voda koju su nam dali naši preci bude dostupna našim budućim generacijama. "Centar Woodrow Wilson sa sjedištem u Washingtonu nedavno je predstavio pronicljiva zapažanja o sukobima voda-energija-hrana u Indiji. Posljedice prekomjernog ispuštanja podzemnih voda u većini indijskih gradova uključuju povećanu toksičnost vode, izazove navodnjavanja, iscrpljivanje obližnjih jezera i rijeka, te racionalizaciju vode. Indija crpi najviše podzemnih voda na svijetu, s više od 27 milijuna postojećih bušotina, a svakodnevno se buši više, dodatno iscrpljujući razinu podzemne vode koja je preopterećena. Kao što je naglašeno u Indeksu za 2019." Zapravo, nekontrolirano vađenje podzemne vode od strane poljoprivrednika pokreće krizu podzemnih voda u zemlji, s 61% bunara u padu razine zbog stope ekstrakcije koje premašuju stope ponovnog punjenja." Situacija je postala toliko strašna da postoje četvrti koji traže zabranu bušenja bušotina. S manje od 5% svjetske slatke vode i više od milijardu ljudi, Indijci iz zemlje isišu više vode od bilo koje druge zemlje na svijetu, od čega se 90% koristi za poljoprivredu. Je li indijski ustanak u poljoprivrednom sektoru posljedica krize vode?
Ozbiljna je stvar ako će "21 indijski grad – uključujući Delhi, Bengaluru, Chennai i Hyderabad – ostati bez podzemne vode do 2020., što će utjecati na 100 milijuna ljudi, a 40% stanovništva Indije neće imati pristup pitkoj vodi do 2030.", kako je izvijestio NITI Aayogov kompozitni indeks upravljanja vodama za 2018. Modi je itekako svjestan da bi kriza s vodom mogla biti veliki izazov njegovom vodstvu. Među svojim brojnim akcijama, Modi je predstavio brojne inicijative za vodu, kao što je plan od 850 milijuna američkih dolara (2019.) za rješavanje nestašice vode u srednjim državama Indije u kojima je poljoprivreda glavni oslonac – Rajasthan, Karnataka, Haryana, Punjab, Uttar Pradesh, Madhya Pradesh i Maharashtra.
Indija i Svjetska banka dogovorile su se 2020. o zajmu od 450 milijuna dolara kako bi osigurale napore za usporavanje stope iscrpljivanja podzemnih voda uz jačanje institucionalnog upravljanja. Napori na više frontova se nastavljaju. Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID), Japanska agencija za međunarodnu suradnju (JICA) i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), između ostalih, daju sredstva i inicijative, otklanjajući problem. Partnerstvo za vodu između Indije i EU bilo je od pomoći. Indija redovito pokreće nove programe vezane uz vodu kao što su Jal Jeevan Mission i Jal Shakti Abhiyan. Unatoč razmjerima problema, Indija se mora baviti tvrdoglavim problemima ne samo neuređene vlade nego, što je još važnije, hidrološkim ciklusima, vremenskim obrascima, vodonosnicima, neodrživom potražnjom i lošim upravljanjem.
Kako bi se riješio ogroman problem vodonosnika, početkom listopada Indija i Danska dogovorile su mjere za mapiranje resursa podzemnih voda. Potrebno je učiniti mnogo više, kao što je NITI Aayog označio: "Ključni pokretač krize podzemnih voda u Indiji je trenutni pravni okvir (priobalni zakon) koji povezuje prava na zemljište s pravima na vodu i omogućuje vlasnicima zemljišta da nekontrolirano crpe podzemnu vodu. Budući da je podzemna voda uobičajen, ograničen resurs, to ima implikacije i na distribuciju i održivost podzemnih voda u zemlji." Delikatna stvar koja će zahtijevati ozbiljno razmišljanje. Prema indijskim izvorima, država Maharashtra je dobar primjer kako vlasti koriste zakone za bolje upravljanje vađenjem podzemnih voda. Država je, donošenjem ozbiljnih pravila o razvoju i upravljanju podzemnim vodama, zahtijevala od stanovnika da traže dopuštenje za kopanje novih bunara, odobrenje ovisno o izgradnji objekata za punjenje podzemnih voda. Štoviše, vlada može nametnuti ograničenja vađenja uz redoviti nadzor.
Chennai, glavni grad države Tamil Nadu, prvi je veliki grad u Indiji koji je presušio, uzrokujući nebrojene probleme za svojih 11 milijuna stanovnika. Susjedna država Karnataka sada je službeno najsušnija država u Indiji i suočava se s bezbrojnim izazovima, osobito u ruralnim zajednicama. Zbog nestašice vode, i Karnataka i Tamil Nadu su u međusobnom sukobu - svojevrsni rat za vodu. Jedan nedavni naslov u indijskom tisku glasi: "Cauveryjeva bitka za opstanak usred spora oko dijeljenja vode u TN-u, Karnataka." Uskoro se ne nazire rješenje. (Cauvery je rijeka koja teče kroz dvije države.) Na sjeveru, natjecanje i kontrola nad vodom bili su u korijenu sporova duž linije kontrole (Jammu i Kashmir) i linije stvarne kontrole (Ladakh).
Kina riskira himalajski vodeni rat s Indijom: kineski plan da pregradi Yarlung Zangbao, najvišu rijeku na svijetu, prijeti izazvati sukob s Indijom nizvodno. Rad na rješavanju problema korištenja i očuvanja vode između Indije, Pakistana, Nepala, Kine i Bangladeša mora se nastaviti. Općenito, izgradnju brana treba obeshrabriti jer doprinosi krizi vode na širem potkontinentu, pošto se ogromne količine vode preusmjeravaju ili guše. Voda koja teče niz glavne indijske lance - Vindhya i Satpura, Western Ghats, Himalaya i Karakoram i Aravalli - "pati".
Najveće rijeke, sustavi Ganges, Brahmaputra i Ind, sve su negativno pogođene. Indija ima više od 5.100 brana diljem zemlje - a kriza s vodom se pojačava. Poznato je da je Indija zemlja megabioraznolikosti, izuzetno bogata florom i faunom. Vodna kriza neće pomoći u usporavanju tempa degradacije šuma i biološke raznolikosti. U lipnju je Indijski centar za znanost i okoliš objavio "Izvješće o stanju okoliša Indije", u kojem je ponovno navedeno očito, naime da su "i površinske i podzemne vode u zemlji ugrožene, s 86% vodnih tijela kritično onečišćeno." To je opet potvrdna loša vijest za biološku raznolikost. Godišnje izvješće indijskog Ministarstva okoliša, šuma i klimatskih promjena 2020-21 pruža važne podatke i zaključke o povezanosti upravljanja vodama, korištenja prirodnih resursa i biološke raznolikosti. Među ostalim, najzagađenija je i sveta rijeka Ganges koja bi mogla presušiti do 2050. ako će se graditi brane na njezinim sjevernim dijelovima, kao i ako će se rastopiti himalajski glečeri. To će biti katastrofa ne samo za hindustansku dolinu, već i za indijski hinduistički identitet.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
