Rusija posjeduje najveći nuklearni arsenal na svijetu. Od početka rata Kremlj se relativno često oslanjao na nuklearne prijetnje kako bi zastrašio Zapad i spriječio vojnu pomoć Ukrajini, što je rezultiralo određenim uspjehom. Da, rat u Ukrajini vodi se konvencionalnim oružjem, ali nuklearna komponenta je sve vrijeme prisutna i u funkciji je odvraćanja puno veće vojne pomoći Ukrajini. Da nekim slučajem Rusija nije vojna sila danas bi na terenu Ukrajine već vjerojatno bile prisutne tisuće vojnika iz NATO bloka. Čak i ovako, unatoč ruskom nuklearnom arsenalu, pojedini akteri (a najviše sam Zelenski) otvoreno zagovaraju ulazak stranih trupa u Ukrajinu kako bi se pridružile ukrajinskoj vojsci u borbi protiv ruske. Ipak, sve dok postoji mogućnost da bi neki radikalan potez mogao dovesti do nuklearne eskalacije, većina ukrajinskih saveznika neće se upustiti u takvu avanturu.
Najnoviji primjer nuklearnog signaliziranja Rusije su promjene u njenoj nuklearnoj doktrini, nedavno najavljene od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina, koje proširuju dozvoljene scenarije za korištenje nuklearnih oružja i dodaju zapravo namjerne nejasnoće i prostor za interpretaciju ruskom vodstvu da definiraju kada i kako se takvi scenariji mogu aktivirati.
Dok Rusija koristi nuklearnu retoriku u političke svrhe, postoji i stalna mogućnost da bi mogla pribjeći stvarnoj upotrebi nuklearnog oružja u Ukrajini.
Od prvih dana invazije, općeprihvaćeni stav bio je - i ostao - da je najvjerojatniji scenarij za rusku ograničenu nuklearnu upotrebu situacija u kojoj žele preokrenuti neposredni vojni poraz ili možda prekinuti bolnu pat poziciju u Ukrajini. Čvrsto se etablirala pretpostavka da bi Rusija mogla pribjeći nuklearnom oružju ako se povlači, odnosno ako bude presnažno pritisnuta.
O tome se puno raspravljalo u jesen 2022. godine. Tada, dok je Ukrajina postizala brze uspjehe u oslobađanju regija Harkov i Herson, rusko vojno-političko vodstvo navodno je, prema riječima izvora koji tvrde da imaju takve informacije, razmatralo korištenje nuklearnog oružja kako bi spriječilo ukrajinsko napredovanje. U javnosti je Rusija pak izašla s optužbom da je Ukrajina ta koja planira koristiti "prljavu bombu". Mnogi su tad te tvrdnje interpretirali kao pokušaj Rusije da stvori izgovor za nuklearni napad. Američka obavještajna zajednica procijenila je rizik od ruskog nuklearnog napada u jesen 2022. na 50%, što bi mogla biti povijesno visoka razina u njihovim procjenama.
No, je li međunarodna zajednica previdjela situaciju u kojoj bi nuklearna upotreba od strane Rusije mogla biti možda čak i vjerojatnija? Što ako Rusija pribjegne nuklearnoj upotrebi ne kada gubi - već kada pobjeđuje u ratu?
Mnogo toga još uvijek nije poznato o ruskim razmatranjima prije dvije godine i onome što je na kraju djelovalo na navodno odvraćanje Rusije od korištenja nuklearnog oružja tada. Možda je to bila neka kombinacija američke prijetnje, uključujući konvencionalne napade na ruske vojne resurse na okupiranom ukrajinskom teritoriju, no o tome se može samo nagađati. Možda je Moskva, ako je zaista imala plan upotrijebiti nuklearno oružje, jednostavno zaključila da još nije vrijeme i da ukrajinski napredak mogu zaustaviti i preokrenuti (što su u konačnici i uspjeli, no uz velike žrtve).
Dakako, potencijalna nuklearna upotreba koju je Rusija razmatrala u jesen 2022. bila bi daleko izvan okvira ruske nuklearne doktrine, prije i nakon najavljenih promjena. Jasno, malo tko može očekivati da je deklarirana doktrina "zapisana u kamenu" - to su samo smjernice koje ruski vrh, ako poželi, može uvijek i prekršiti.
Strahovi od nuklearne eskalacije ostaju stvarni, a zapadni partneri Ukrajine nastavljaju pažljivo razmatrati dinamiku kada odlučuju koji sustavi oružja će biti poslani Ukrajini i kako odrediti njihovu konačnu upotrebu. Trenutna suzdržanost da se Ukrajini dopusti napad na Rusiju dalekometnim raketama jedan je od slučajeva koji to ilustrira. Osnovna operativna pretpostavka je i da Ukrajina ne može biti previše odvažna u svom otporu, da ne izazove ruski nuklearni gnjev.
Ali koji su nuklearni rizici suprotnog scenarija - kada se konvencionalna borba u Ukrajini odlučno preokrene u korist Rusije?
Podsjetimo na to da je jedina upotreba nuklearnog oružja u oružanom sukobu do sada bila od strane nuklearne sile koja je bila na putu pobjede. Sjedinjene Američke Države odlučile su baciti dvije atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki u kolovozu 1945. godine, kada je Japan bio gotovo poražen konvencionalnim sredstvima, ali je tvrdoglavo odbijao zaustaviti otpor i prihvatiti uvjete predaje SAD-a. Iako su razlozi i opravdanja za odluku SAD-a da upotrebi nuklearna oružja u Japanu još uvijek predmet rasprave, a mnogi će se složiti kako je riječ o ogromnom zločinu u kojem je ubijeno oko 200,000 ljudi, u vojnom smislu može se reći da su nuklearna bombardiranja postigla barem tri cilja. Ubrzalo se okončanje rata s Japanom, u suprotnom bi SAD morao pokrenuti skupu invaziju na glavne japanske otoke. Nadalje, dalo je SAD-u da nametnu uvjete završetka rata i poslijeratne nagodbe - tj. bezuvjetnu predaju i vojnu okupaciju Japana. I treće, ostavili su snažan dojam na Sovjetski Savez.
Iako se povijesni presedani ne bi trebali primjenjivati nekritički kroz vrijeme i kontekst, mogu se uzeti u obzir. Skup poticaja za Rusiju da pribjegne nuklearnoj upotrebi kada se približava pobjedi u Ukrajini ne bi se bitno razlikovao od onih koji su potakli američku odluku 1945.
Pobjednička Rusija mogla bi zaista imati više koristi i manje toga za izgubiti od nuklearnog udara nego Rusija čija vojska se povlači pa onda poraz zaustavljaju najstrašnijim oružjem.
Zamislimo da je Rusija probila ukrajinske obrambene linije i neprekidno napreduje protiv tvrdoglavih, iako sve slabijih dijelova ukrajinskog otpora - to je scenarij koji danas izgleda daleko vjerojatnije od iznenadne evakuacije ruskih trupa iz Ukrajine. S pobjedom na vidiku, ali još ne u ruci, bilo bi vrlo primamljivo za Rusiju lansirati nuklearni projektil na sekundarni ukrajinski grad i zahtijevati trenutnu i bezuvjetnu predaju Ukrajine ili će sljedeći udar biti na još jedan veliki grad, možda i sam Kijev.
Nastavak otpora iz Kijeva bio bi iznenada nepromišljen, ako ne i samoubilački. U ovom scenariju, Kremlj bi mogao brže okončati rat, s manje žrtava i pod uvjetima povoljnim za Rusiju. Mogao bi nametnuti Ukrajini bezuvjetnu predaju, okupaciju i druge kažnjavajuće uvjete za koje bi vjerovali da su opravdani nakon dugog i skupog rata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
