Ironija najveće himne o slobodnom svijetu koju mnogi ne shvaćaju: Blinken podvaljuje Ukrajincima, a Neil Young njemu i američkim političarima već desetljećima

Antony Blinken je američki državni tajnik u aktualnoj Bidenovoj administraciji, a to je ekvivalent ministru vanjskih poslova. Bio je zamjenik državnog tajnika za vrijeme Obame, a mora mu se priznati da se dobro drži za svoje 62 godine. Ipak, Blinken je diplomat starog kova svjestan da na poziciji kao što je ova mora biti tolerantan, u stanju odrađivati sastanke s onima koji su mu dragi i koji možda baš i nisu, a isto vrijeme, po mogućnosti, valja ostaviti dojam donekle ležernog i simpatičnog predstavnika američke vanjske politike. To, dakako, nije lak zadatak u situacijama koje mogu biti vrlo izazovne i politički napete. No, Blinken ima "tajno oružje" - svoju gitaru.

Naravno, nije Blinken neki vrhunski gitarist koji u slobodno vrijeme radi kao političar. Širina njegovih interesa nije nešto poput frontmena Iron Maidena, Brucea Dickinsona, koji je ujedno i komercijalni pilot. Ali poznavanje gitare svakako je prigodna vještina koja jednom diplomatu takvog ranga dobro dođe kako bi pokazao kolegama da nije samo "uštogljeno odijelo" koje se po potrebi šalje na krizna žarišta.

Jasno, veći dio njegovog posla jest obilazak kriznih žarišta pa je Blinken tako jedan dan u Rijadu, drugi (i treći i četvrti) u Izraelu, a između toga pojavit će se neočekivano i u Kijevu kao što je učinio prošlog tjedna. Kao i drugi zapadni saveznici i on je inkognito stigao u glavni grad Ukrajine vlakom iz Poljske kako bi se sastao sa Zelenskim i dao mu potporu u poprilično teškom trenutku dok ruske snage prodiru sa sjeveroistoka u regiju Harkov. Cijenit će ukrajinski vrh što se pojavio, ali i dalje su skeptični prema američkoj potpori koja ih je zbog svađe u Kongresu ostavila mjesecima bez dodatnog naoružanja. Blinken pak, svjestan da treba nekako Ukrajincima podići moral, odlučio se za nekonvencionalnu ideju koja ja imala za cilj pokazati Ukrajincima da je "Amerika uz njih". Umjesto da zadnjim vlakom nestane iz Kijeva odlučio je tu provesti noć, a u večernjim satima spustio se do kultnog podrumskog kluba u centru Kijeva, Barman Dictat, mjesta koje je poznato po jazz i rock nastupima uživo.

Jer iako je front u rusko-ukrajinskom ratu dugačak i preko 1000 kilometara, od Kijeva je to u ovom trenutku još dosta daleko. Za komparaciju, manja je udaljenost od Zagreba do Ukrajine (oko 550 km), nego od Kijeva do Avdivke (oko 600 km), grada na istoku zemlje koji je do nedavno bio najveće žarište borbi. Jasno, to ne znači da je život u Kijevu lagodan i da se ne osjeća da je rat, naročito pošto je sam glavni grad često i meta ruskih zračnih napada (iako u zadnje vrijeme i ne toliko), ali ljudi ipak nastoje živjeti svoje živote i u takvim teškim trenucima. Noćni život u Kijevu svakako postoji, a u jednu od tih noći uključio se i američki državni tajnik.

U plavim trapericama i tamnoj košulji popeo se na pozornicu kluba Barman Dictat dok mu je pratnja bio ukrajinski bend 19.99. Oko vrata je nosio krasnu crvenu gitaru Epiphone kakva se često mogla viđati u rukama recimo Noela Gallaghera iz (nekadašnjih) Oasisa.

Stavši pred publiku Blinken je prvo ponudio nekoliko prigodnih riječi. "Znam da je ovo stvarno, stvarno teško vrijeme. Vaši vojnici, vaši građani, naročito na sjeveroistoku u Harkovu, strašno pate. No, moraju znati, kao što i vi morate znati, SAD je uz vas. A oni se ne bore samo za slobodnu Ukrajinu već i za slobodan svijet", poručio je i krenuo s prvim taktovima poznate pjesme "Rockin’ in the Free World" Neila Younga.

Prigodno. Ali prigodno kao iz nekih drugih vremena kad se taj "Amerika je uz vas" doživljavao na jedan sasvim drugačiji način. Kad je SAD 1989. poslao u SSSR svoje "kosate" zvijezde kao ambasadore u vrijeme Gorbačovljeve glasnosti to se doimalo, barem naizgled, kao nešto skoro pa iskreno. Te 1989. na moskovskom Lužnjiki stadionu preko 100,000 mladih pokazalo je da zna sve hitove bendova kao što su Bon Jovi, Mötley Crüe ili pak Skid Row. "Moskovski festival mira" održan je sredinom kolovoza s namjerom obje strane da pokažu kako istočni i zapadni blok se mogu razumjeti, a rock 'n' roll je ponuđen kao vezivno tkivo. Iako nisu bili prvi koji su se iz Amerike odvažili svirati u SSSR-u, recimo Billy Joel je još u ljeto 1987. održao šest koncerata (po 3 u Moskvi i 3 u Sankt Peterburgu, tada još Lenjingradu) u Sovjetskom Savezu, bio je svakako povijesni događaj jer svega nekoliko mjeseci kasnije, u studenom 1989., pao je Berlinski zid.

Nastup Blinkena u Kijevu zasigurno neće imati takvu povijesnu važnost. Zapravo njegov nastup se pokušava naslanjati na neka vremena koja su davno prošla, a toga su vrlo svjesni i sami Ukrajinci i nije svima baš bilo drago vidjeti ga tamo.

"Šest mjeseci čekanja na odluku američkog Kongresa je odnijelo živote jako, jako puno branitelja tog slobodnog svijeta", rekao je u objavi Bogdan Jaremenko, zastupnik i bivši diplomat iz političke stranke ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, komentirajući Blinkenov nastup. "Da, vrlo smo zahvalni za pomoć Sjedinjenih Država. Bez toga bismo vjerojatno izgubili ovaj rat. Ali također ne možemo ne vidjeti nešto što ostavlja dojam da ono što za slobodni svijet SAD daje nije rock ’n’ roll, već neka druga glazba slična ruskoj šansoni", poručio je.

Nije samo pojava Blinkena na pozornici u kijevskom klubu izazvala negativne reakcije, kritiku je dobio i za sam nastup, a mnogi su uočili da mu gitara nije dobro uštimana...

Blinken zna što je želio projicirati, ali sve nekako upućuje na to da on nije bio idealna osoba za realizaciju te ideje.

Ono što je pak posebno zanimljivo i na što se svakako valja osvrnuti je sam izbor pjesme. "Rockin’ in the Free World" je pjesma koju očito on, kao i brojni drugi političari prije njega, uključujući Donalda Trumpa koji ju znao puštati za vrijeme predizbornih skupova, potpuno krivo interpretira. Da, ovaj hit legendarnog Kanađanina Neil Younga, koji je snimljen one iste 1989. kad se istočni i zapadni blok toliko želio približiti da se jedan urušio, postao je s vremenom poput neke patriotske himne koju je SAD prisvojio kao svoju. Kako i ne bi, naizgled se slavi "slobodan svijet", a tako je američka politika samu sebe prozvala te si je dala u zadatak "širiti" taj slobodan svijet ostatkom svijeta, bez obzira tražilo se to od njih ili ne, primjerice u Iraku (a invaziju 2003. podržao je tada i Blinken) gdje je ta ideja iza sebe ostavila stotine tisuća mrtvih i trajnu nestabilnost.

No, pjesma koju tako vole i američki republikanci i demokrati uopće nije ono za što je oni potpuno pogrešno predstavljaju. Ovo nije pjesma koja slavi "slobodan svijet" već ironično ukazuje na američke kronične nedostatke kao što su masovno beskućništvo ili pak oružano nasilje na ulicama američkih gradova. Pjesma je napisana prije 35 godina, a sve što spominje nije se od onda promijenilo. Amerika je uvelike ostala kakva je i bila, skrivajući svoje velike probleme iza tvrdnji da predstavljaju "slobodan svijet". Neil Young je pak skrenuo pozornost na to što taj slobodan svijet zapravo predstavlja.

I kad Trump pušta ovu pjesmu jer mu valjda dobro zvuči refren, to se nekako još i može razumjeti, ali kad Blinken vlastitim glasom i prstima izvodi istu pred ukrajinskom publikom ili bilo gdje drugdje... to je već malo teže za razumjeti. Je li uopće svjestan teksta koji pjevuši? A ako nije, što to govori o njegovom fokusiranju na druga bitna pitanja jer ipak je on prvi čovjek američke diplomacije (!).

"Rockin’ in the Free World" nije jedina slavna pjesma koja je uspjela reći nešto važno pokazujući u isto vrijeme da masovna publika ne preferira dubinu te je vjerojatno preskače. Slična je priča i s legendarnim, najvećim hitom "Bossa" iz New Jerseya, Bruceom Springsteenom, "Born in the USA" iz 1984. Ova pjesma je također postala skoro pa alternativna američka himna, a zapravo govori o nečem sasvim drugom. Ovo je prosvjedna pjesma koja priča o okrutnom ophođenju i maltretiranju američkih ratnih veterana koji se vraćaju iz Rata u Vijetnamu. Malo tko je shvatio poantu pjesme. Među Amerikancima koji nisu shvatili što Springsteen poručuje je i bivši predsjednik Ronald Reagan koju je tretirao kao patriotsku himnu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.