Od militantnosti na južnim Filipinima do fundamentalističkih propovjednika koji se sklanjaju u Maleziji, politizirani oblici konzervativnog islama su u porastu u jugoistočnoj Aziji. Podržani od strane vlada i lokalnih elita koji žele crpiti legitimitet i lokalnih tradicija može se primijetiti kako se ekstremistička misao sve više širi među mladima diljem regije. Nigdje nije to očiglednije i više zabrinjavajuće nego u Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj državi na svijetu, u kojoj živi 260 milijuna ljudi, od čega su 87% sunitski muslimani.
Radi se o mladoj demokraciji s poviješću vjerske tolerancije prema kršćanskim i hinduističkim manjinama. No unatoč tome Indonezija se morala dugo boriti protiv sunitskih islamističkih militanata. Nakon što je specijalna antiteroristička jedinica izvršila niz racija na grupu Jemaah Islamiyah i druge organizacije povezane s al-Qaedom uslijed terorističkog napada na Baliju 2002. godine, uslijedilo je razdoblje relativnog mira. Međutim, situacija se ponovno intenzivirala posljednjih godina zbog utjecaja Islamske države, koja je inspirirala mnoge militante jugoistočne Azije da se ponovno okrenu nasilju i terorizmu. Govoreći općenito, uspostava Kalifata je stvorila mnoge aluzije na slavno islamsko doba VII. i VIII stoljeća kada se isti prostirao od Irana do Španjolske i stvorila svojevrsnu auru mističnosti koja je privukla mnoge ISIL-ovom cilju.
Indonezijski militanti borili su se i u Siriji i uz filipinske borce na južnom Filipinskom otoku Mindanao, nakon što su bili pozvali na to područje od strane Isnilona Hapilona, tadašnjeg emira islamske države u jugoistočnoj Aziji (nedavno je ubijen u borbi za kontrolu filipinskog grada Marawi). Ali aktivni militanti čine samo mali dio mnogo veće plime rastućeg religioznog konzervativizma u Indoneziji, koji zabrinjava tamošnje vlasti budući da ga vide kao prijetnju za temeljnu ideologiju zemlje poznatu kao "Pancasila". Predsjednik Joko Widodo i njegova vlada je više puta upozoravala na utjecaj radikalne islamske misli među mladima i studentskim organizacijama.
Činilo se da je njegova zabrinutost bila opravdana nakon što su ovog mjeseca objavljeni rezultati anketiranja preko 4,200 muslimanskih studenata. Istraživanje je uključivalo učenike prestižnih sveučilišta i srednjih škola na otoku Java. Iako se velika većina ispitanih nije složila s uspostavom islamskog kalifata i uporabom nasilja, manjinsko mišljenje nije bilo beznačajno. Dvadeset posto učenika podržalo je uspostavljanje islamskog kalifata, a četvrtina ispitanih se proglasila spremnom za džihad koji bi doveo do uspostave istog.
Od 1998. godine, kada je započeo proces demokratizacije, u zemlji je došlo do širenja fundamentalističkih islamističkih skupina koje su u prošlosti bile brutalno potisnute od Suharta, bivšeg vojnog diktatora koji je 32 godine vladao Indonezijom. I dok je do nedavno implementacija pojedinih članaka iz islamskog šerijatskog kaznenog zakona bila ograničena na konzervativnu sjeverozapadnu pokrajinu Acehu, u zadnje vrijeme se može primijetiti kako su i druga područja Indonezije izrazila slične zahtjeve, iako se radi o multi-konfesionalnoj zemlji. Ekstremistička organizacija Islamski obrambeni front, poznata po zločinima iz mržnje u ime islama, otvoreno tvrdi kako vjeruju da bi samo muslimanima trebalo biti dopušteno da obnašaju funkciju političkih čelnika. Radi se o stavovima koji nisu nerazumni među vjerskim Indonežanima. U istraživanju objavljenom prošle godine od strane Instituta za proučavanje islama i društva se može primijetiti da 78% od 505 vjerskih učitelja u javnim školama podupire provedbu šerijatskog zakona u Indoneziji. Istraživanje je također pokazalo da 77% njih podržavaju islamističke skupine koje zagovaraju taj cilj. "
U međuvremenu su indonezijski novinari koji pokrivaju religijske teme izjavili da se sve češće nalaze na meti bojkota i zastrašivanja od strane muslimanskih fundamentalista. Na isti način, neredi, u velikoj mjeri organizirani od strane tih istih radikalnih skupina, su također doveli do ubojstava posljednjih godina. To je sve navelo pojedine analitičare da izjave da radikalni muslimani koriste demokratske slobode kako bi povećali vlastiti utjecaj. Naime, tijekom masovnih uličnih prosvjeda u glavnom gradu Jakarti prošle godine, Islamski obrambeni front i njegovi saveznici su uspjeli opstruirati ponovni izbor guvernera Basuka Tjahaja Purnama. Zahvaljujući njihovu utjecaju, bivši guverner, kršćanin, etnički kineski i saveznik predsjednika Widoda, je kasnije 2017. godine završio u zatvoru zbog vrijeđanja islama jer je ukazao na stavove radikalnih skupina. Radi se o sudskom procesu koji se našao na udaru kritika i kojeg neki percipiraju kao početak novoga vala vjerske netolerancije.
Nacionalna vlada odgovorila je najavom da će se poduzeti pravne akcije protiv određenih islamskih skupina odgovornih za organiziranje protesta. Na udaru se našao Hizb ut-Tahrir, ultrakonzervativni pan-islamski politički pokret koji odbacuje demokratsku vladavinu u korist panislamske države među pretežno muslimanskim zemljama. Pokret se zalaže, ukoliko je potrebno, i za nasilje kako bi se dostigao svoj cilj. Hizb ut-Tahrir je do sada bio toleriran, unatoč javnom odbacivanju indonezijske glavne pluralističke, multi-religijske ideologije Pancasile. No to se promijenilo nakon što je indonezijski parlament odobrio predsjednički dekret s kojim se zabranjuju sve civilne organizacije koje su u suprotnosti s Pancasilom i ogranak Hizb ut-Tahrir u Indoneziji je prva skupina koja se našla na udaru. Pokret je uložio žalbu na sudu, a važno je napomenuti i da su i neki protivnici pokreta zabrinuti jer smatraju da je zabrana djelovanja jedne organizacije predsjedničkim dekretom, bez prethodnog sudskog naloga, ipak prekoračenje demokratske vlasti.
Vlada također ulaže napore kako bi doprla do mlađih generacija. Predsjednik Widodo je održao govore u nekoliko islamskih školskih odbora širom zemlje, naglašavajući važnost raznolikosti Indonezije i potrebe za nacionalnim jedinstvom. Predsjednik je također izjavio na nacionalnoj konferenciji sveučilišnih rektora da je neophodno intenzivnije promicati sekularnu ideologiju zemlje u obrazovnim ustanovama. Predsjednička radna jedinica za provedbu državne ideologije Pancasila je trenutno u potrazi za načinima kako "ugasiti radikalizam putem jedinstva". Naime, širenje, posljednjih godina, netolerantnih doktrina u indonezijskom islamu je privuklo pozornost na radikalne organizacije i pokrete koji oblikuju svjetonazore mlađih generacija.
Što se tiče konkretno pitanja identiteta, ono je drugačije percipirano u Indoneziji nego na Zapadu. Naime, u Indoneziji se pitanje identiteta asocira s borbom neprivilegiranih za socijalne reforme. Razlog leži u ostavštini bivše nizozemske kolonijalne vlasti koja je podijelila raznoliku populaciju arhipelaga u troslojnu rasnu klasifikaciju. Na vrhu su bili Europljani, u sredini "stranci istočnjačkog podrijetla", a na dnu bili svi drugi; "Pribumi" ili pripadnici autohtonih naroda. U većinskoj muslimanskoj zemlji, identificiranje sa "Pribumijima" znači čvrsto pridržavanje islamskih normi, koje su pak bile utjecane, od osamdesetih godina, puritanskim oblicima islama s Bliskog istoka.
Političari koji žele predstavljati "istinske" Indonežane često kombiniraju proislamske elemente s aluzijama na gospodarski jaz između različitih nacionalnosti i religija u Indoneziji (kineska manjina, od kojih su mnogi također kršćani, je često percipirana kao grupa koja bolje ekonomski stoji od nekih drugih etničkih skupina). Tako se politički apelira na vjerske i rasne predrasude, koji zapravo mogu poslužiti kao platforma za zahtjeve za uvođenjem pozitivne diskriminacije u korist "autohtonih" Indonežana (od kojih mnogi imaju muslimansku sunitsku pozadinu).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
