Proveo sam protekla dva tjedna u Europi, zbog angažmanâ u Italiji, Grčkoj i Austriji gdje držim govore. Ovo je moj prvi posjet Grčkoj, i prva prilika da vidim iz površne turističke perspektive kako izgleda zemlja sa razinom nezaposlenosti koja je usporediva sa razinom iz Velike depresije.
Nije izgledalo kao nešto posebno sve do vožnje iz Atene, grčkog glavnog i najvećeg grada, do Soluna, drugog najvećeg grada. Onda mi je sinulo: ceste su gotovo prazne - kao što naplatna kućica na Slici 1 pokazuje. Moj domaćin Nikos procjenjuje da je tokom godina napravio milijun kilometara na ovoj relaciji od 500 km, te potvrđuje da su ceste koje su sada doslovno prazne nekad bile pune automobila, i to posebno kamiona - pokretnih znakova perspektivne ekonomije.
Slika 1: Naplatna kućica na glavnoj auto-cesti u Grčkoj oko 17 sati: u oba smjera nema vozila
Ovakvo ispoljavanje ekonomske stagnacije je veoma drukčije od mentalne slike koju sam stvorio na temelju povijesnih podataka iz Velike depresije, kada su silan dojam ostavljale gužve: gužve u redovima za javne kuhinje, gužve ispred uredâ za nezaposlene. Danas 28 posto nezaposlene grčke radne snage vrijeme provodi većinom u svojim domovima (ukoliko ih imaju), te preživljava od elektroničkih uplata naknada za nezaposlene. Društvena organizacija nezaposlenih koja je obilježila Veliku depresiju danas nije jasno vidljiva - iako politički pomaci započinju.
Stranke ljevice i desnice koje se protive politici štednje ostvarile su dramatičan rast podrške na nedavnim europskim izborima, a u Grčkoj ukoliko bi se izbori održali ovaj tjedan, mainstream stranke koje se identificiraju sa Trojkinom politikom štednje bile bi razrješene dužnosti. Unatoč tome, europski birokrati koji su izradili "Pakt o stabilnosti i rastu" i program "smanjivanja javnog duga pod svaku cijenu" čvrsto stoje iza njega te inzistiraju na njegovoj provedbi tvrdeći da je to jedini način na koji Europa može prevladati svoju gospodarsku slabost.
Službena priča glasi da je neodgovorna državna potrošnja dovela do krize, a „fiskalna konsolidacija“ - drastično smanjivanje razine javnog duga, zahvaljujući godinama ostvarivanja proračunskog suficita – je može okončati. Grčkoj je naglašeno da u sljedećem desetljeću mora ostvarivati suficit državnog proračuna u iznosu od 4,5 posto BDP-a te da mora ostvariti dugoročni cilj od 4 posto proračunskog suficita svake godine.
Kako službena priča stoji kada se suoči sa činjenicama? Prvenstveno, nema sumnje da je Grčka u stvarnoj Velikoj depresiji. 28 posto radne snage je nezaposleno, riječ je zapanjujućoj brojki, posebno zato što je moderna ILO definicija nezaposlenosti mnogo restriktivnija u odnosu na onu koja se koristila za vrijeme Velike depresije u kojoj je zabilježena najveća razina nezaposlenosti od 25 posto.
No, čak i na temelju ovih podataka, priča se u potpunosti ne preklapa sa najčešćom tvrdnjom o Grčkoj kao "beznadežnom slučaju". 2008. kada je kriza započela, nezaposlenost u Grčkoj iznosila je 8 posto, znatno ispod vrhunca od 12 posto u 2000. godini, sa tendencijom pada (nastavila je padati u prvim danima od izbijanja krize). U SAD-u, nezaposlenost je bila veća u 2008. nego u 2000., te je brzo narasla do razine od 10 posto krajem 2009. - do iste razine kao i u Grčkoj (vidi Sliku 2). Dakle, Grčka je napredovala u razdoblju ranih 2000-ih dok je SAD stagnirao, istovremeno je pad u SAD-u bio puno oštriji i brži nego u Grčkoj.
Od tada pa nadalje priča o "beznadežnom slučaju" izgleda uvjerljivo. Nezaposlenost u SAD-u od tog dana pada, dok se razina nezaposlenosti u Grčkoj vinula u nebesa do zapanjujućeg vrhunca od 28 posto krajem 2013. godine. Dakle, Grčka je u drugoj Velikoj depresiji, dok Amerika izlazi iz ozbiljne krize, ali taj oporavak nije na razini onog iz 1930-ih. 
Slika 2: SAD i Grčka - ozbiljna recesija u odnosu na opću depresiju
Također je istina da je Grčka ušla u krizu sa vrlo visokom razinom javnog duga: od 110 posto BDP-a u 2008., nasuprot polovine tog iznosa u SAD-u (Slika 3). No, prije toga grčki javni dug bio je neznatno viši u 2006. nego u 2008., i gotovo na istoj razini u 2000. To je također vrijedilo i za SAD. Stoga je teško kriviti državnu potrošnju za lažni prosperitet prije izbijanja krize u obje ekonomije.
Umjesto toga, rast javnog duga započeo je poslije krize u obje zemlje - i taj rast se dogodio prvo u SAD-u, a potom u Grčkoj. Eksplozija grčkog javnog duga započela je 2010., dvije godine nakon izbijanja krize - kad se javni dug SAD-a već počeo smanjivati. Grčki dug oštro je pao u 2012., ali trenutno raste još oštrije, dok javni dug u odnosu na BDP u SAD-u zapravo pada. 
Slika 3: Grčka je imala visoku razinu javnog duga prije krize - ali nije bilo trenda rasta u odnosu na BDP
Podaci o promjeni duga sliku čine kompletnijom - i oni su u suprotnosti sa tvrdnjama koje dolaze iz EU da bi obuzdavanje javnog duga trebalo biti prioritet. Iskreno govoreći, prioritet je ono što djeluje - a SAD je u ovom kontekstu uspješna priča. Jesu li prvo rješili svoj problem sa javnim dugom? Nema šanse: rast javnog duga u SAD-u započeo je prije krize kao i u Grčkoj. U SAD-u se raspravljalo o mjerama štednje - o poznatoj Sekvestraciji proračuna - koja je izbjegnuta, tako da mjere štednje ustvari nisu nametnute. Paradoksalno je da (čak i ukoliko je analiza Europske unije točna ) se odnos američkog duga i BDP-a smanjuje, dok je grčki eksplodirao.
Neobrađena statistika umanjuje dramatičnost rezanja javne potrošnje u Grčkoj od 2010. na dalje, (detaljni vremenski tijek može se vidjeti na Wikipediji) najteže mjere štednje zazivale su se od kraja 2010. (kada se razina nezaposlenosti vinula u visine). Stoga se grčki deficit u razdoblju poslije krize dogodio zato što je prihod padao brže nego što je rezana potrošnja - a ne zato što je država ostvarivala stimulatorni deficit kao što su to učinili Amerikanci. 
Slika 4: Promjene u razini javnog duga. U cijelosti pozitivne za SAD, oštro negativne za Grčku u razdoblju 2012-13
Rast javnog duga stoga je prije simptom nego uzrok krize. Njegov rast u obje zemlje započeo je poslije krize, a ne prije krize; a ona zemlja koja nije s namjerom pokušavala smanjiti javnu potrošnju mjerama štednje je ona čiji udio javnog duga više ne raste.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
