Početkom prosinca svjetsku javnost šokirao je još jedan oružani masakr u Sjedinjenim Državama. Bračni par radikalnih islamista u San Bernardinu u Kaliforniji poubijao je 14 osoba i 22 ranio. Za ovu analizu nije toliko bitno jesu li njih dvoje bili članovi Islamske države ili neke druge islamističke grupe, to će utvrditi istraga. Ono što je bitno je da se dogodio najkrvaviji incident oružanog nasilja u SAD-u u skorije vrijeme. Točnije, najsmrtonosniji nakon incidenta u školi Sandy Hook 2012. u kojem je pobijeno 26 osoba, od toga dvadesetero djece. Usto, sanbernardinski incident je drugi najkrvaviji incident u saveznoj državi Kaliforniji nakon incidenta u San Ysidrou 1984. u Mcdonaldsovom restoranu gdje je pobijeno 22 ljudi.
Još jednom skrenuta je pozornost na problem oružanog nasilja u SAD-u koje predstavlja sve veći problem za tu svjetsku velesilu. Nakon 15. masovnog oružanog incidenta u njegovom mandatu, u Oregonu u listopadu ove godine, predsjednik Barack Obama, zatražio je donošenje novog zakona o strožoj kontroli oružja u Kongresu. U prosincu nakon 16. masakra opet je morao pred tv kamere i fotoaparate. 'Moramo se, kao društvo, preispitati kako bismo poduzeli mjere koje pristup oružju neće onemogućiti, ali će ga otežati...' 'Ne možemo prepustiti (snagama sigurnosti) da se same bave tim užasnim pucnjavama. I mi u tome imamo svoju ulogu.'
Ljudski se može razumjeti Obamu da mu nije lako. 16 puta je morao izlaziti pred javnost i ispričavati se za grozne masakre, no politički Obama snosi krivicu koja se ne smije zanemariti. To što republikanci imaju većinu u Kongresu ne može biti opravdanje. Da su Obama i njegova administracija uključujući Joea Bidena, Hillary Clinton, Johna Kerryja i ostale, svim srcem željeli nešto napraviti po tom pitanju kontrole oružja napravili bi.
Dobro je poznata činjenica da su Sjedinjene Države vodeća izvoznica konvencionalnog oružja. Prema najnovijem izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) SAD ima udjel od 31% u ukupnom svjetskom izvozu oružja, a zarada iznosi 10,2 milijarde $. Ako tome dodamo podatak da je u samom SAD-u u opticaju oko 270 milijuna komada vatrenog oružja (89 komada oružja na 100 stanovnika), najveći broj po glavi stanovnika, dolazimo da potpune slike situacije.
To nam govori kako je u SAD-u na snazi simbioza između vojne industrije i ekonomije. I to nije od nedavno već od davnih vremena. Tamo negdje od 1940.-1941. I Prvi i Drugi svjetski rat Sjedinjene Države su vidjele kao priliku da povrate svoje poljuljano gospodarstvo, tj. riješe ekonomsku krizu kroz zapošljavanje populacije stvaranjem novih radnih mjesta neophodnih za ratnu industriju. Kada su 1945. Sjedinjene Američke Države izišle iz rata kao prva svjetska politička, vojna i gospodarska supersila, američko vodstvo, na čelu s Harryjem Trumanom, odlučilo je da neće s ratne prijeći na potpunu mirovnu ekonomiju. Uostalom, zašto bi odjednom odustali od vojne industrije kad im donosi velike profite i na domaćem i na međunarodnom planu? Američki projekt je uvijek bio projekt bogatih koji stavlja novac u prvi plan.
Iznijet ćemo neke podatke koji sami po sebi govore kakvi su razmjeri oružanog nasilja u SAD-u. Iako je prosinački masakr u San Bernardinu najstrašniji on je samo kulminacija nasilja oružjem koje je ove 2015. godine bilo vrlo intenzivno. Dogodilo se više od 350 velikih pucnjava, praktički svaki dan negdje na američkom tlu. U tim velikim pucnjavama život je izgubilo više od 460 osoba.
Prema istraživanju profesora sa Sveučilišta Alabame, Adama Lankforda, u razdoblju između 1966. i 2012. godine u SAD-u (koji čini 5% svjetskog stanovništva) dogodila se skoro trećina svih svjetskih velikih masovnih pucnjava (31%). Sveukupno 90 velikih masovnih pucnjava. Ta brojka je pet puta veća od filipinskih 18 masovnih pucnjava. Spomenimo samo da se u tom istom 46-godišnjem razdoblju dogodilo u Rusiji 15, u Jemenu 11, a u Francuskoj 10 masovnih pucnjava. Zanimljivo je to što u Americi ubojice koriste češće više komada oružja nego u drugim zemljama, a osim toga češće su im mete škole, tvornice, skladišta, uredi nego drugdje u svijetu. 'U Sjedinjenim Državama, gdje je mnogo pojedinaca odgojeno tako da vjeruju da će postići visoke razine uspjeha i ostvariti tzv. američki san, moglo bi također biti visokih stupnjeva napregnuća među onima koji se suočavaju sa neostvarenim ciljevima ili imaju negativne socijalne interakcije sa svojim vršnjacima, suradnicima i šefovima.' Tu rečenicu upotrijebio je profesor Lankford kako bi pojasnio specifičnosti oružanog nasilja u Americi. I ima pravo. Sjedinjene Države su specifična država na mnogo načina. Jedan od tih načina je službeno uvjerenje američkih ideologa od Thomasa Jeffersona do Donalda Trumpa da svatko onaj tko je sposoban, pametan i marljiv mora biti poduzetan te postati bogat i situiran. Ako to ne postane neće imati perspektivu u društvu. Živjet će u državi bez socijalnog osiguranja sa hipotekom ili rentom koju će morati plaćati do kraja radeći teške poslove, a on i njegova djeca bit će bačena u ralje kriminala i droge. Kad se tome pridodaju suvremene boljke poput stresa, nesanice, nervoze, medijskog utjecaja... može se razumjeti zašto je u Americi toliko pucanja na sve strane.
Što reći na fascinantan i zastrašujući podatak da je u zadnjih 47 godina u Sjedinjenim Državama upucano i ubijeno više ljudi vatrenim oružjem nego u svim američkim ratovima od Rata za neovisnost do rata u Iraku. U svim američkim ratovima ukupno je stradalo 1 396 733 osoba, a od 1968. do danas na teritoriju SAD-a ubijeno je 1 516 863 ljudi vatrenim oružjem. Više od milijun i pol Amerikanaca koji su nasilno preminuli upotrebom vatrenog oružja, može se klasificirati na više načina. Ovisno o načinu smrti. Nisu sve smrti posljedica ubojstva. Najviše je bilo samoubojstava, njih oko dvije trećine, trećinu čine ubojstva, a oko jedan posto nesreće s oružjem, akcije vlasti i sl. Prosječno godišnje život izgubi oko 32-33 tisuće ljudi na taj način da postane žrtva oružanog nasilja.
Iako nisu sva ubojstva klasična ubojstva, tj. da jedna osoba ubije drugu, to su brojke koje ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Samo za vrijeme Obamine administracije, od 2009. do danas, u Americi je oko 230 tisuća ljudi svoj život skončalo upotrebom vatrenog oružja. To je brojka dvostruko veća od broja poginulih Amerikanaca u Prvom svjetskom ratu. U dvanaestogodišnjem periodu od 2001. do 2013. godine broj ubijenih Amerikanaca vatrenim oružjem je veći od broja Amerikanaca koje su ubili ratovi, AIDS, droga i teroristički napadi zajedno.
Usporedba ubijenih oružjem i ubijenih AIDS-om, drogom, ratovima, terorizmom
Godišnja brojka od oko 30-ak tisuća smrtno stradalih oružjem je otprilike jednaka broju smrtno stradalih u prometnim nesrećama. Oko 100 tisuća ubijenih i stradalih svake godine u oružanim incidentima je djelomično i zahvaljujući tome što su dućani za prodaju naoružanja brojniji od supermarketa i Mc'donaldsovih restorana. Slovom i brojkom 131 806 federalno je licenciranih trgovaca oružjem i municijom što četiri puta prelazi brojku trgovina mješovite robe. 209 750 poslova je povezano s industrijom oružja što godišnje dovodi do zarade od oko 9.8 milijarde dolara. Zabilježeno je 30% povećanje zaposlenih u oružanoj industriji u periodu od 2008. do 2011. godine.
Cijene oružja su relativno povoljne i pristupačne širokim narodnim krugovima. Za par stotina ili nekoliko stotina dolara mogu se kupiti razni modeli pištolja ili pušaka, a za cijenu od tisuću dolara kvalitetne automatske Smith&Wesson puške.
Velika većina oružja koje se koristi u (masovnim) oružanim incidentima se nabavlja legalnim putem , a tek petina ilegalnim. Najveći broj smrti uzrokovan je upotrebom ručnih pištolja 72.9%, puškama je ubijeno 18.5% žrtava, a sačmaricama 8.6%. Pošto se većinom oružje nabavlja bez problema legalnim putem država mora snositi djelomičnu krivicu za zloupotrebu oružja.
Masovna ubojstva se u prosjeku događaju svaka dva tjedna. Većina velikih pucnjava je obiteljski motivirana. Oko 57% žrtava je poznavalo svoga krvnika, čak i kada nisu bili glavne mete. Sukobi u obitelji, animoziteti između muža i žene, roditelja i djece, sukobi sa rodbinom i prijateljima čine značajan udio u krvoprolićima.
Više od 80% pucnjava je uspješno. To nije iznenađujuće kada prema Gallupovim istraživanjima 70% Amerikanaca je barem jedanput u životu pucalo iz vatrenog oružja.
Većina žrtava je u svojim dvadesetim godinama ili u dječjoj dobi. Trećina ubijenih je maloljetna. U populaciji između 15. i 24. godine života broj smrtno stradalih u oružanim incidentima je veći od broja smrtno stradalih u prometnim nesrećama. Srednjoškolci i studenti su najosjetljivija dobna skupina. Vjerojatno zbog loših međuljudskih odnosa među kolegama, odnosno loših odnosa između profesora i učenika / studenata. Vjerojatno i zbog lošeg utjecaja masovnih medija poput nasilnih filmova i video igara. A moguće i zbog toga jer se mladi u toj dobi žele dokazivati u društvu. Zbog jedne svađe oko neke utakmice, ispita ili ljubavnih problema mogu potezati za oružjem.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
