Koronavirus se kroz nekoliko tjedana od epicentra, kineskog grada Wuhan u provinciji Hubei, proširio po cijelom svijetu i sukladno tome sve države pokrenule su borbu protiv virusa koji predstavlja veliku prijetnju ponajviše zdravstvenim sustavima pošto zbog naglog broja zaraženih može doći do preopterećenja istih. Velika većina zemalja odlučila se protiv virusa boriti kombinacijom strogih mjera zabrane kretanja, izolacijom stanovništva, karantenama, što je većim mogućim testiranjem (iako mnoge zemlje zaostaju po tom pitanju), i hitnom organizacijom novih lokacija za prihvat bolesnih (naročito sportske dvorane).
Neke zemlje su po tom pitanju strože, recimo Kina koja je provinciju Hubei dva mjeseca držala u najstrožoj karanteni, dok su neke zemlje situaciji pristupile krajnje liberalno (po tom pitanju za sada prednjači Švedska, vidi: Djeca idu u školu, sve radi, ljudi putuju, autobusi i tramvaji su puni... Zašto Švedska jedina nije zatvorila svoju zemlju?).
U brojnim zemljama, očekivano, dolazi do smanjenja građanskih sloboda, ali i do porasta autoritarne politike - primjerice, mađarski premijer Viktor Orban dobio je od parlamenta odobrenje da vlada dekretom na neodređeno vrijeme (i neki se već pitaju je li to stanje koje će se nastaviti i nakon prolaska ove krize?).
Iz Turske stižu vijesti kako se ljude hapsi zbog postova na društvenim mrežama (sankcionira se sve što bi moglo biti protumačeno ili kao širenje panike ili širenje dezinformacija).
No, kada govorimo o zemljama i njihovim mjerama, možda najdalje (za sada) otišao je Turkmenistan koji je, kako prenose medijski izvori, potpuno zabranio izgovaranje riječi "koronavirus" i bilo kakvo drugo spominjanje ove situacije. Spomenimo pritom kako Turkmenistan u isto vrijeme tvrdi kako nema niti jedan slučaj zaraze ovim virusom.
Zvuči kao nešto "ekstremnije od prosjeka", čak i za aktualne okolnosti, no govorimo o Turkmenistanu, zemlji koja prednjači po svojoj autoritarnoj, često i bizarnoj politici. Neki poznavatelji iste slažu se da je riječ o "žešćem slučaju" čak i od Sjeverne Koreje.
Je li zaista tako? Nisu te izjave daleko od istine. Danas ćemo se tim povodom osvrnuti na ovu zemlju koja je, u najmanju ruku, popriličan "kuriozitet" na međunarodnoj sceni.
Zapravo "međunarodno" je pojam koji se slabo može prenijeti na Turkmenistan jer je riječ o možda najizoliranijoj zemlji na svijetu.
Riječ je jednom od "stanova" na prostoru centralne Azije. Zemlja graniči s Iranom na jugu, Afganistanom na jugoistoku, ima veliku granicu s Uzbekistanom na sjeveru te nešto manju s Kazahstanom. Gotovo cijeli zapadni dio zemlje smješten je na obali Kaspijskog jezera.
Iako površinski velik Turkmenistan ima svega oko 5,8 milijuna ljudi (jedna je od najrjeđe naseljenih zemalja na svijetu). Za usporedbu, susjedni Uzbekistan, koji je površinski nešto manji od Turkmenistana, ima populaciju od gotovo 34 milijuna ljudi (Iran na jugu pak ima oko 83 milijuna ljudi). Znatan dio zemlje pokriven je pustinjom Karakum ("Crni pijesak").
Položaj Turkmenistana na karti - bio je kroz povijest važno sjecište brojnih civilizacija te ključna stanica na drevnom Putu svile iz Azije prema Europi
Kao i brojni drugi "stanovi" u ovoj regiji ("stan" je perzijska riječ za "mjesto", "mjesto stanovanja") i Turkmenistan je bio dio Sovjetskog Saveza (zajedno s Kazahstanom, Uzbekistanom, Kirgistanom i Tadžikistanom).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
