S masovnom imigracijom i priljevom milijuna izbjeglica, Europa se zadnja dva desetljeća suočava s gorućim izazovom; porastom radikalizacije među europskim muslimanima.
Brojni su razlozi manjka integracije stranaca, a jedan od njih, iako vrlo opasan, i dalje ne privlači dovoljno pažnje od strane medija i političkih elita. Radi se o financiranju džamija i raznih islamskih centara od strane Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata te dovođenje radikalnih imama iz Petromonarhija, Jemena, Pakistana i drugih država gdje se islam radikalno tumači. Drugim riječima, radi se o izvozu salafističke i vehabijske ideologije u Europu. Izvješće njemačke tajne službe koje je 'procurilo' u javnost potvrđuje tezu da se upravo takva strategija odvija u Njemačkoj gdje se broj radikalnih salafista procjenjuje na preko 10.000 osoba dok su novinari na tajnom zadatku ustvrdili kako se u većini džamija u zemlji propagira segregacija i paralelno društvo.
Austrija je još slučaj koji još više zabrinjava, budući da Beč već godinama glasi kao glavni grad za novačenje, prikupljanje i skrivanje sredstava, radikalizaciju, organizaciju i logističku podršku salafista i terorista Jugoistočne Europe. Postavlja se stoga pitanje, zašto se do sada tako malo pažnje posvetilo tome, iako su europski policy makeri i sigurnosne službe već godinama itekako svjesne tog problema, te koje poteze Europa može poduzeti kako bi adekvatno odgovorila na radikalizaciju europskih muslimana te spriječila nove terorističke napade.
Izvoz salafističke ideologije - precizno osmišljena strategija
Europa ima problem s integracijom stranaca, posebice onih koji dolaze iz pretežito islamskih zemalja. Razlozi koji su doveli do toga su mnogi te su već godinama predmet brojnih analiza, istraživanja i javnih debata. Radi se o fenomenu koji već duže vremena tinja ispod površine u brojnim europskim zemljama i ne bi bilo pretjerano konstatirati da je upravo izbjeglička kriza 2015. godine na neki način razbila tabu o problemima integracije. Drugim riječima, priljev imigranata, zajedno s ratom u Siriji je privukao veliku dozu pozornosti i ukazao na sve izazove integracije, kako novih pridošlica tako i starijih generacija imigranata, da ga se nije moglo ignorirati.
Kada govorimo o izazovima imigracije europskih muslimana, uzroci su brojni i često politizirani na način da se egzaltira samo jedan aspekt , a ignoriraju drugi zavisno od koje strane ti argumenti dolaze; ljevice, centra ili desnice. Jedan od uzroka je svakako ekonomska i socijalna marginalizacija. Problemi s integracijom često idu ruku uz ruku s nižim stupnjem obrazovanja, lošim ekonomskim prilikama i otežanim zapošljavanjem.
Drugi razlog je svakako diskriminacija imigranata od strane europskog domicilnog stanovništva što jednim dijelom uzrokuje manjak ekonomske i socijalne, a time i kulturološke integracije imigranata.
S druge strane, brojni imigranti dolaze s pogrešnim mentalitetom u Europu te odbijaju prihvatiti sredinu u kojoj se nalaze. Mediji i političari su skovali termin 'izbjeglička kriza' budući da je u kratkom periodu u Europu došlo preko milijun ljudi. Pritom se zaboravlja da je za vrijeme devedesetih samo Hrvatska, i sama pogođena ratom, prihvatila pola milijuna izbjeglica iz BIH koje su se potom s drugim izbjeglicama s područja bivše Jugoslavije zaputile prema Njemačkoj, Austriji i Švedskoj. No tada se nije govorilo o izbjegličkoj krizi iako se radilo o približnim ciframa i to iz očiglednog razloga. Izbjeglice s Balkana nisu predstavljale kulturološki šok , lakše su se integrirale te su bile više spremne raditi i boriti se za svoju egzistenciju. S druge strane, jedan dio današnjih izbjeglica predstavlja ogroman kulturološki jaz, ima jako velike pretenzije i očekivanja od Europe te je manje spreman raditi i integrirati se na tržište rada.
Uz to njemačka vlada se ponijela iznimno nepravedno i nesmotreno. S jedne strane su napravili veliku razliku između imigranata iz drugih zemalja EU koji su primorani imati sve potrebne dokumente da bi došli u državu te nisu mogli računati na beneficije koje uživaju izbjeglice (besplatni smještaji, besplatni tečajevi njemačkog jezika, pomoć pri zapošljavanju), s druge je vlada uz svu ekonomsku snagu, katastrofalno vodila cijeli priljev izbjeglica, koje je stavila u prihvatne centre, bez ikakve profesionalne i socijalne perspektive te su se mnogi od njih na kraju okrenuli kriminalu.
A uz sve to, prihvat izbjeglica je motiviran neoliberalnim i demografskim razlozima. Naime, njemačko stanovništvo je među najstarijima u Europi te je najjačoj ekonomiji u Europi prijeko potreban priljev mlade radne i potrošačke snage.
Gore navedeni razlozi su prilično poznati no još jedan uzrok manjka integracije i radikalizacije europskih muslimana o kojem se manje govori je financiranje džamija i islamskih centara od strane zemalja Zaljeva te dovođenje radikalnih klerika iz Petromonarhija, Jemena, Pakistana i Afganistana koji propagiraju salafističku i vehabističku ideologiju. Već spomenuto Izvješće njemačke tajne službe govori u prilog tezi da se radi o namjernoj i dobro osmišljenoj strategiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
