Izvješća iz proteklih nekoliko tjedana ukazuju na to da je svjetska ekonomija na putu prema novoj financijskoj krizi. Globalna razina duga viša je nego 2008., a siromašne zemlje su predvodnice u stvaranju duga. Daleko od toga da bude na sigurnom, Velika Britanija je opasno izložena mogućim krizama u ostatku svijeta, dok u isto vrijeme ima vlastite probleme.
Najnovija MMF-ova predviđanja iz publikacije World Economic Outlook ocrtavaju tmurnu sliku usporenog rasta diljem svijeta. Čak i mainstream ekonomisti poput bivšeg američkog ministra financija Larry Summners-a govore o ozbiljnoj „sekularnoj stagnaciji“ – ideji prema kojoj su razvijene ekonomije u trajnom padu.
Iz MMF-ove perspektive eurozona predstavlja najveći rizik za svjetsku ekonomiju. Također je naznačeno i usporavanje rasta u vodećim manje razvijenim zemljama poput Brazila i Rusije.
Unatoč svemu tome, financijska tržišta bujaju. Američki Dow Jones indeks cijena dionica ove godine dosegao je rekordne visine. Međutim, kako MMF ističe u „Global Financial Stability Review-u“ raste zabrinutost zbog ekspanzije 'shadow banking' sustava. 'Shadow banking' se odnosi na splet nereguliranih i izvanbilančnih aktivnosti koje poduzimaju financijske institucije. Ove izvanbilančne aktivnosti oponašaju konvencionalni bankarski sustav, te omogućuju (primjerice) plasiranje kredita te trgovinu financijskom imovinom, ali bez uobičajenih pravila i regulacija koja se primjenjuju na regularno bankarstvo. Shadow bankarske institucije su najčešće smještene u poreznim oazama.
Prije posljednjeg pada, američki 'shadow banking' sustav bio je otprilike 2 i pol puta veći od konvencionalnog bankarskog sustava. U Velikoj Britaniji 'shadow banking' sustav manji je od konvencionalnog, no bez obzira na to svejedno je 'težak' oko 400 posto BDP-a. Globalno je oko 70 000 milijardi dolara financijske imovine pohranjeno u bankama iz sjene. Riječ je o iznosu ekvivalentnom polovini imovine banaka u svijetu.
'Shadow banking' je problematičan zato što je izvan kontrole javnosti, a uz to je i vrlo kompleksan. Raste kao rezultat izbjegavanja regulacija od strane financijskih institucija i 'hedge' fondova koji na taj način žele ostvariti visoke povrate na investicije u što kraćem vremenu. Sve do izbijanja krize 2007-08, konvencionalne banke koristile su ga za plasiranje hipotekarnih kredita klijentima, a potom i za upravljanje tim kreditima. Ove veze sa konvencionalnim financijskim sustavom za vrijeme krize srušile su i ostatak financijskog sustava u trenutku kad je 'shadow banking' doživio kolaps.
'Shadow banking' sustav od tada se oporavio zahvaljujući ultra niskim kamatnim stopama i korištenjem kvantitativnog popuštanja (eng. quantitative easing) od strane država diljem svijeta. Niske kamatne stope smanjile su stope povrata na investicije te prisilile financijska tržišta da traže investicije sa većom stopom povrata. Kvantitativno popuštanje koje se odnosi na izdavanje novca od strane centralnih banaka omogućilo je privatnim bankama igranje s velikim novčanim sumama. A (minimalni) novi propisi bacili su financijske institucije u potragu za rupama u regulativi. Kvantitativno popuštanje i niske kamatne stope trebale su potaknuti ekonomsku aktivnost u stvarnom svijetu. Financijski propisi trebali su zaustaviti rizično ponašanje. Svaka od ovih mjera sada proizvodi upravo suprotan učinak. U međuvremenu, pokušaji otplaćivanja duga sami po sebi uništavaju rast tako što preusmjeravaju novac iz proizvodnih investicija.
Ovogodišnji Geneva Report objavljen od strane Centra za istraživanje ekonomske politike ističe generalnu zabrinutost. Od 2008., ukupan iznos duga diljem svijeta u usporedbi sa globalnim BDP-om porastao je za 38 postotnih bodova, na 212 % - bez duga financijskih institucija, što znači izuzimanje 'shadow banking' sustava. Stvaranje duga općenito je usporeno u zemljama sa visokim dohotkom, ali sada ubrzava u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom koje predvodi Kina. Kineski vanjski dug - dug prema onima koji su negdje drugdje u svijetu - porastao je za 50 posto u prošloj godini. No, i druge velike zemlje srednjeg dohotka poput Turske, također ostvaruju visok rast zaduženosti.
Drugim riječima, zemlje niskog dohotka upravo prolaze kroz scenarij koji su prošle zemlje visokog dohotka u prvom desetljeću 21. stoljeća, stvaranje dugova trenutno je odgovorno za proces rasta. Stvaranje duga dugoročno ne može biti ispred gospodarskog rasta budući da se dugovi moraju otplatiti s kamatom. Gospodarski rast donosi dodatna sredstva potrebna za plaćanje kamate. Ukoliko tih sredstava nema, sustav se urušava, kao što smo to već vidjeli u zemljama sa visokim dohotkom tijekom 2007-08., kada je velik broj neotplaćenih dugova srušio svjetsku ekonomiju.
Velika Britanija je posebno izložena. Pokušaji koalicije da otplate dio javnog duga su neslavno propali, a George Osborne je posudio više u 4 godine nego laburisti u 13 godina. Za to vrijeme, većina je osjetila pad realnih prihoda, a povećanje duga privatnog sektora (kreditne kartice i hipoteke) pomaže održati "oporavak".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
