"Ukrajina danas, Tajvan sutra." Ovo upozorenje zvoni na tajvanskim društvenim mrežama. "Ne bismo smjeli dopustiti da se ovaj problem prenosi s jedne generacije na drugu", rekao je Xi Jinping 2019. o političkim razlikama između dviju strana Tajvanskog tjesnaca. U godišnjem izvješću kineske vlade koje je objavljeno 5. ožujka 2022. navodi se da je Kina predana rješavanju pitanja Tajvana u novoj eri. "Nova era" se obično shvaća kao vrijeme predsjednika Xija. Ipak, na sreću, nismo vidjeli otvorene znakove da se Kina priprema za invaziju. To ima i svoje dobre razloge.
Kineska invazija na Tajvan vjerojatnije bi prije izazvala Treći svjetski rat nego ruska invazija na Ukrajinu, budući da bi bila vjerojatna vojna reakcija Sjedinjenih Država i Japana. Kina je glavni rival američkom hegemonu za globalnu moć. Ako bi Sjedinjene Države dopustile Pekingu da preuzme kontrolu nad Tajvanom, Washington bi smatrao da su njegove baze na Okinawi i Guamu ugrožene, a Japan bi vjerojatno mogao razviti vlastito nuklearno oružje. Kako bi spriječili taj scenarij, Amerikanci će vjerojatno vojno intervenirati ako Tajvan bude napadnut. Iako Washington nije pravno obvezan Zakonom o odnosima s Tajvanom iz 1979. za vojnu obranu Tajvana, već samo za očuvanje sposobnosti za to, Biden je rekao da hoće intervenirati ako dođe do te ugroze.
Tajvanci strahuju od sudbine Ukrajinaca. To je zato što su u sličnoj situaciji. Na oba mjesta ljudi su se udaljili od svog ruskog, odnosno kineskog identiteta. Sada je teško spojiti ukrajinski i ruski nacionalni identitet. Na Tajvanu se smanjio broj ljudi koji sebe smatraju Kinezima, a onih koji tvrde da kombiniraju tajvanski i kineski identitet pao je s 50 na 30 posto. U Ukrajini je promjena identiteta nastala kao reakcija na rusku aneksiju Krima 2014. i rat koji je uslijedio u regiji Donbas. Na Tajvanu je ova promjena identiteta dobila poticaj kada je Kina 2020. godine osudila drakonski zakon o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu. To je Tajvancima pokazalo što mogu očekivati od nacionalnog ujedinjenja u "jednoj Kini". Transformacija nacionalnih identiteta dijelom objašnjava koliko su se Ukrajinci uporno odupirali ruskom napadu u veljači – ožujku 2022. Drugi razlog je taj što je Ukrajina izgradila više vojnih kapaciteta od 2014. – odnosno osnažena je zapadnim naoružanjem. To je također slučaj s Tajvanom.
Transformacija nacionalnog identiteta ogleda se u političkim promjenama. Godine 2016., predsjednički kandidat tajvanske "stranke jedne Kine" (Kuomintang, ili KMT) izgubio je od Tsai Ing-wen, čelnice Stranke demokratskog progresa (DPP). Tsai nije poduzela korake da uspostavi de jure neovisnost promjenom službenog naziva države iz "Republika Kina", ali je odbacila takozvani konsenzus iz 1992., koji kaže da postoji samo jedna Kina, kao da postoji neslaganje oko što znači "Kina". To je dovelo do napetosti diljem Tajvanskog tjesnaca. Tsai Ing-wen ponovno je izabrana 2020. Istraživanje stanovništva Tajvana objavljeno 4. ožujka 2022. pokazalo je da je 76 posto ispitanika zadovoljno statusom quo, dok manje od 15 posto želi promijeniti ustav Republike Kine. Sličnosti između Ukrajine i Tajvana ne bi nas trebale spriječiti da vidimo neke osnovne razlike. Prvo je tu pravni faktor. Ukrajina je međunarodno priznata suverena država s punopravnim članstvom u UN-u. Ruska invazija je stoga bila agresija, kršenje Povelje UN-a. Republika Kina na Tajvanu izgubila je članstvo u UN-u u prilog Narodnoj Republici Kini (NRK) 1971. i na međunarodnom se planu smatra dijelom "jedne Kine" - premda ne i NR Kine. To jača argumente za ponovno ujedinjenje. Kineski nacionalni narodni kongres usvojio je 2005. zakon protiv odcjepljenja, koji obvezuje Kinu da intervenira silom ako se Tajvan proglasi neovisnim. Zasad nitko nema ni najmanju ideju da bi intervenirali protiv NR Kine u tom slučaju. Ipak je Kina jedna od vodećih sila u svijetu.
Sljedeća razlika čini invaziju na Tajvan izuzetno teškom: geografija. Invazija na Ukrajinu bi inače trebala biti relativno jednostavna u pogledu terena, budući da je zemljište ravno. Tenkovi i druga vozila mogu jednostavno preći granicu. Nasuprot tome, Tajvan je planinski otok s nekoliko plaža, a od kontinentalne Kine dijeli ga široki Tajvanski tjesnac. Amfibijski napad gotovo bi sigurno propao ako bi naišao na odlučan otpor. Invaziji na Tajvan bi stoga trebala prethoditi pomorska blokada ili masivni napad raketama kako bi se uništila tajvanska infrastruktura. Time bi Peking dao Amerikancima i Japancima vremena da reagiraju. Kineska narodnooslobodilačka vojska također je potpuno svjesna da joj, za razliku od ruske vojske, nedostaje borbeno iskustvo. Kina nije ušla u rat od 1979. godine, kada je napala Vijetnam.
Uz to, Kina ima i unutarnje razloge zašto ne želi ratne intervencije. Iako je svjetsko mnijenje sklono sugerirati kako Xi podržava Putina u njegovim ratnim pohodima, stvarnost je zapravo posve drugačija. Kinezi se nalaze u vrlo neugodnoj situaciji. Rusija im je određen partner i ne mogu olako osuditi rat u Ukrajini, ali isto tako Kina traži ravnotežu i stabilnost kao najveće jamstvo napretka. Ovo je kineska pozicija barem od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kineska komunistička partija se oslanja na sve veći broj imućnih Kineza i stvaranje sebi lojalnog srednjeg sloja, a to je moguće samo ako se ne dogode značajno nazadovanje svjetskog gospodarstva. Jamstvo sigurnosti, blagostanja, kapitalizma u kineskim okvirima, to su sastavnice putem kojih Xi ostaje na vlasti.
Kina nema i ne želi nikakve vojne saveze. Stoga je njezin blizak odnos s Rusijom strateško partnerstvo. Ovo partnerstvo postaje sve bliže i bliže otkako je Xi preuzeo kormilo kao čelnik Kine 2012. godine. Dao je Kini sigurnost duž kinesko-ruske granice i spriječio njihovo rivalstvo u srednjoazijskim republikama. Kina je postala glavni trgovinski partner Rusije, kupujući naftu, ugljen, plin i hranu, te prodajući industrijske proizvode.
Invazijom na Ukrajinu, Putin je ugrozio svoje strateško partnerstvo s Kinom. Iako Xi dijeli Putinovo mišljenje da je Washington potkopao sigurnost istočne Europe širenjem članstva u NATO-u, Putinov rat krši jedno od najcjenjenijih načela Kine: nemiješanje u unutarnje stvari drugih suverenih država. Pokrećući invaziju, Putin je također upozorio one koji bi mogli biti u iskušenju da mu "stanu na put" da će "ruski odgovor biti trenutan i dovesti vas do posljedica s kojima se nikada niste susreli u svojoj povijesti". Nekoliko dana nakon invazije, izjavio je da su njegove nuklearne snage stavljene u stanje visoke pripravnosti. Te su prijetnje dovele u pitanje još jedno od načela Kine: bez prve upotrebe nuklearnog oružja i stvorile trenutni strah od nuklearnog Trećeg svjetskog rata.
U UN-u Kina nije niti obranila niti osudila ruski agresivni rat. Zajedno sa zemljama poput Indije, Irana i Vijetnama, Kina je zauzela dvosmislen stav između Rusije i Zapada. Ukrajina je zatražila od Kine pomoć u posredovanju u prekidu vatre. U sadašnjoj trokutastoj igri Putin igra najslabijom rukom. Inače ne bi trebao pokazati nuklearnu kartu. Kako bi se suprotstavio SAD-u, NATO-u i njihovim ekonomskim sankcijama, Putin računa na pomoć Kine. Ta pomoć će vjerojatno biti polovična. Xi će održavati prijateljstvo s Putinom sve dok je na vlasti, ali ne s osmijehom na licu.
Ista se stvar može očekivati i oko Tajvana. Sveopća kineska invazija na Tajvan stoga je nevjerojatna. Ako bi Kina htjela iskoristiti krizu u Europi kako bi napravila vojne poteze u svojoj regiji, tada bi vjerojatno pokušala učiniti nešto kao što je izgradnja više vojnih struktura na grebenima u Južnom kineskom moru. Na taj bi način Peking testirao i reakciju Washingtona.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
