Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan planirao je trijumfalni posjet nepriznatoj Turskoj Republici Sjeverni Cipar 19. i 20. srpnja, ali nije ga zasjenio nitko drugo do političke elite domaćina. Sam posjet obilježavanju 47. godišnjice turske invazije na Cipar postao je poznat po Erdoganovoj želji da poveća utjecaj Ankare na istočnom Mediteranu i ojača svoj položaj regionalne sile, ali i s globalnijom ulogom. Koji su to bili znakovi? Prije svega, to je njegova teza da na otoku žive dva odvojena naroda, postoje dvije odvojene države i budući pregovori o sudbini Cipra moraju se voditi s ove početne pozicije. Erdogan pokušava preformulirati pristup rješavanju ciparskog pitanja - i Grčka i Republika Cipar, kao i EU, protive se toj metodi. Za njih je otok Cipar jedna država. Međutim, Erdoganu je tamo potrebna zasebna turska država da bi se utvrdio utjecaj Ankare na istočnom Mediteranu i dijelovima Bliskog istoka.
Erdogan je iz torbe neoosmanizma izvadio nove stvari. Jedna je uspostava mornaričke baze za dronove na sjevernom Cipru. To više nisu bezazleni izumi, a u budućnosti se baza može proširiti na drugo oružje. Druga novina tiče se Srbije. Erdogan je najavio da će lobirati u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama za međunarodno priznanje Kosova, iako je u sasvim dobrim odnosima sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. I ovdje sjaji želja za globalnijom ulogom inače regionalne Turske. Međutim, dvije ljevičarske ciparsko-turske stranke stale su protiv ove politike: tu su dvije najveće oporbene sile, Republikanska turska stranka i Socijaldemokratska stranka. Njihovi zastupnici (15 od 50) bojkotirali su Erdoganov govor u parlamentu u kojem je prenosio svoje poruke. U salu nisu ušli ni bivši predsjednici Mustafa Akanci i Mehmet Ali Talat. Svi oni proglašavaju savezno ujedinjenje Cipra i protive se miješanju Ankare u poslove sjevernog Cipra. Nije li neoosmanizam pao upravo na Cipru?!
Prije četrdeset sedam godina, turska vojska iskrcala se na Cipru. Njihove prve izjave bile su da bi fašistički puč na Cipru mogao prerasti u masakr protiv ciparskih Turaka. Kao jedan od jamaca mira, Ankara je intervenirala na Cipru. Cilj je bio obraniti mir i stabilnost na otoku. Nakon uspostavljanja mira, vojska se planirala vratiti. Druge dvije države jamci, Velika Britanija i Grčka, bile su protiv ove operacije. Nakon nekog vremena pučisti su vlast prepustili Makariosu. Tada je područje zauzeto u kolovozu još malo prošireno. Opravdanje je bilo to što turska vojska nije bila u dobrom obrambenom položaju u slučaju protunapada. Prvo su strane raspravljale o pitanjima oživljavanja Ustava iz 1960. i oživljavanja države uspostavljene ovim Ustavom. Kasnije su Turska i ciparski Turci počeli braniti federalnu ciparsku državu. Spor je bio uglavnom oko podjele zemlje i turskog povlačenja svojih trupa s otoka. No, Turska je uvijek obećavala da će se jednog dana povući. Kasnije, iako se nije mogao postići sporazum, uspostavljena je federativna država ciparskih Turaka. Ali ovu federalnu državu nitko nije poznavao osim Turske. Kasnije se pretvorila u Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Na sjeveru Cipra sada je postojala neovisna turska država. Međutim, federalno rješenje još uvijek su branili Turska i ciparski Turci u pregovorima o tom pitanju. Ujedinjeni narodi također su prihvatili savezno rješenje. Svijet je poznavao jedinstvenu Republiku Cipar. Kasnije se Cipar pridružio Europskoj uniji. Ciparskim Grcima je laknulo. Sada je problem bio ujedno problem EU-a. Činilo se da je dio teritorija države članice EU okupiran.
U cijelom dosad opisanom procesu Turska govori o postojanju neovisne države. Sebe Turci vide kao jamce i zaštitnike na isti način kao što je to bilo 1960. godine. No, u posljednjih nekoliko godina vlada AKP odustala je od priče o "neovisnoj državi" i "poštovanju". TRNC je počela tretirati kao 82. provinciju, otvoreno i javno. Donosila je i provodila neke odluke u TRNC-u bez znanja upravitelja TRNC-a. Izravno je intervenirala na prošlim izborima, sudjelovanjem u izbornoj promidžbi, prijetnjom protukandidatima, a potpredsjednik i visoki rukovoditelji AKP-a otišli su na Cipar i osobno usmjeravali predizbornu kampanju novoizabranog predsjednika Ersina Tatara, koji je javno proglašen kandidatom AKP-a. Otišli su toliko daleko da su ciparskim protivnicima AKP-a zabranili ulazak u Tursku. Erdoganove posljednje akcije dokaz su da se takozvana neovisnost TRNC-a sada zanemaruje čak na riječima. Postoji li uopće takva država?
Sukus cjelokupnog posjeta bio je u "gradu duhova" Varoshi. Turska i TRNC nastavljaju sa svojim planom razvoja grada Varoshe. Varosha je nekadašnje odmaralište i dio grada Famagusta na istočnom dijelu otoka Cipra. Smješteno je unutar teritorija TRNC, ali blizu granice s Republikom Cipar. Varosha je bilo popularno mjesto za odmor bogatih i slavnih 1970-ih. To područje postalo je žarište podjele Cipra 1974. Grčki vojni puč te godine nakon nasilja između etničkih Grka i Turaka doveo je do turske invazije na sjeverni dio otoka. Kao rezultat toga, deseci tisuća ciparskih Grka i Turaka protjerani su sa sjevernih i južnih dijelova otoka ili su pobjegli iz njih. Zajednica ciparskih Grka iz Varoshe pobjegla je tijekom turske invazije, nakon čega je turska vojska ogradila to područje. Od tada je uglavnom napušteno. Dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a bavile su se tim pitanjem. Rezolucija 550 iz 1984. kaže da vijeće "smatra nedopustivim pokušaje naseljavanja bilo kojeg dijela Varoshe od strane ljudi koji nisu njegovi stanovnici i poziva na prijenos tog područja pod upravu Ujedinjenih naroda." To je stajalište potvrđeno Rezolucijom 789 iz 1992. godine.
Turska je u listopadu objavila svoje planove za otvaranje obale Varoshe za javne posjetitelje, što je izazvalo osudu Ujedinjenih naroda. Od tada je gotovo 200.000 turista posjetilo to područje. Predsjednik Tatar je također najavio planove za pretvaranje dijela Varoshe iz vojne u civilnu kontrolu kako bi ciparski Grci mogli povratiti svoja imanja. Pitanje se dodatno zahuktalo kad je Erdogan posjetio otok i izrazio potporu rješenju sukoba kroz dvije države. Erdogan je u prošlosti podržao dvije odvojene ciparske države. Tijekom svog posjeta, Erdogan se također obvezao poštivati imovinska prava u Varoshi, uključujući prava ciparskih Grka.
Mnoge mediteranske države, uključujući Republiku Cipar, osudile su Erdogana i Tatarove planove za Varoshu. Ciparski predsjednik Nicos Anastasiades nazvao je taj potez "nezakonitim i neprihvatljivim". Vrhunski diplomat Europske unije, Josep Borrell, također je izrazio osudu i rekao da akcija prijeti mirovnim pregovorima na otoku, izvijestio je Euronews u utorak. Na Bliskom istoku, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova "izrazilo je duboku zabrinutost". Turska trenutno radi na popravljanju svojih narušenih odnosa s Izraelom. Grčko Ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je potporu "potrebi održavanja statusa ograđenog područja Varosha" u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. Grčka i Turska također su u stanju neslaganja oko turskog bušenja u moru i aktivnosti u vodama istočnog Sredozemlja. Francusko ministarstvo vanjskih poslova također je Erdoganove komentare o dvjema državama u srijedu nazvalo "provokacijom". Turska i Francuska rade na zbližavanju nakon glasnih nesuglasica između njihovih šefova država oko pitanja vjerskih sloboda prošle godine. Događaji u utorak na Cipru također su izazvali snažnu reakciju Washingtona. Tijekom saslušanja odbora za vanjske odnose Senata o američkoj turskoj politici u srijedu, senator demokrata Bob Menendez iz New Jerseyja optužio je Erdogana da je svojim putovanjem potkopao ciparski mirovni proces.
Vodstvo TRNC-a vjerojatno pozdravlja projekte lokalnog razvoja, ali primijetilo je kako raste osjećaj nelagode među tvrtkama koje tradicionalno podržavaju Tatarovu Stranku nacionalnog jedinstva zbog "gubitka kontrole, koji se čini da se ubrzao u posljednjih nekoliko mjeseci". Sve više projekata izravno vode ministarstva u Turskoj, a dodjeljuju se tvrtkama iz Turske. To nije tako dobro za momke koji su u prošlosti imali koristi od turskog pokroviteljstva. Prije Erdoganova posjeta kružile su špekulacije o mogućnosti da Azerbajdžan može uspostaviti diplomatsku misiju u TRNC-u ili priznati otrgnutu državu, postavši druga država koja je to učinila nakon Turske, nakon posjeta azerbejdžanskih dužnosnika prošlog tjedna. Takav potez u kratkom roku nije vjerojatan. Vjerojatniji razvoj događaja u sljedećim mjesecima jest usredotočenje na građevinske projekte.
Cipar je ponovno dobio za Erdogana stratešku važnost. On nastavlja s planom da Cipar koristi kao strateški pijun na široj šahovskoj karti koju crta u regiji, gdje je 2019. Ankara započela slanje turskih brodskih brodova za provođenje istražnih aktivnosti na moru u blizini Cipra, što je, kako su turski dužnosnici tvrdili, potez zaštite teritorijalnih i prirodnih resursa Turske i ciparskih Turaka. Istraživanje je završilo nakon pritiska zapadnih savezničkih država i izricanja sankcija EU protiv Turske. U novijim naporima za potporu suverenitetu TRNC-a, Erdogan nastavlja ne samo jačati svoj vanjskopolitički program već služi i domaćim političkim interesima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
