"Jeanne Dielman, 23 quai du Commerce, 1080 Bruxelles": Film kojem je trebalo pola stoljeća da bude prepoznat, potpuno zasluženo, kao jedan od najboljih ikad

Britanski filmski institut (BFI) svakog mjeseca objavljuje list o filmu pod nazivom "Sight and Sound". Riječ je o vrlo uvaženom listu na temu filma koji izlazi još od 1932. godine (preko 90 godina!). List je pak posebno poznat po tome što jednom u svakom desetljeću (počevši 1952. godine) objavljuje popis "Najvećih filmova svih vremena".

Do 1992. se objavljivala jedna top lista koju su zajedno kreirali istaknuti kritičari i filmski redatelji. No, nakon 1992. objavljuju se dvije, jedna koju stvaraju kritičari, a druga koju sastavljaju redatelji. U svakom slučaju riječ je o vrlo opsežnom projektu u kojem sudjeluju na stotine kritičara i redatelja. Jasno, uvijek se može reći da se "ukusi razlikuju", ali generalno gledajući ovi odabrani filmovi svakako će biti izuzetne kvalitete, sam vrhunac filmske umjetnosti.

Ali čemu ponavljanje tog projekta svakih deset godina? Zar će se zaista nešto svrgnuti s vrha "Građanina Kanea", "Vertigo" ili pak "2001: Odiseja u svemiru"? Teško, ali s druge strane, potrebno je uvesti malo diverziteta i među klasike. U suprotnom bi ispalo da smo, eto, imalo jedno zlatno doba koje se više neće ponoviti i sad možemo samo živjeti od nostalgije!

Naravno da nije tako. Svake godine snime se izuzetni filmovi... nije ih puno, dakako, možda niti jedan 1%, ali ih svakako ima i svakako zaslužuju šansu da postanu prepoznatljivi. Nije to baš lako uz takvu "ekipu" koja je desetljećima na vrhu.

Primjerice, "Građanin Kane" je bio na prvom mjestu od 1962. do 2012. (!), a tek onda ga smijenio Hitchcockov "Vertigo". Osobno mišljenje? Kane Orsona Wellesa i zaslužio je egzistirati na samom vrhu. Vertigo? Revolucionarni film, bez sumnje... misterij, uzbuđenje, boje, unikatan "dolly zoom" efekt... Ali iskreno, puno radije će pogledati po ne znam koji put "Rear Window" ili "Psycho".

Ali vratimo se na "Sight and Sound" top listu koja je godinama, odnosno desetljećima, bila zlatni standard u definiciji kvalitete iako su se na prvim mjestima najčešće izmjenjivali jedni te isti filmovi, dokazani klasici.

Stiglo je izdanje iz 2022.

Krećemo prema prvom mjestu. Probrani i potvrđeni naslovi. Na 10. je nezaboravni mjuzikl "Singin' in the Rain". Nešto malo dalje, na osmom mjestu, susrećemo remekdjelo Davida Lyncha, "Mulholland Drive". Slijede Odiseja, Kane, Vertigo... dobro, našlo se mjesta i za romantičnu dramu "In the Mood for Love", kolaboraciju između Hong Konga i Pariza. I dolazimo do prvog mjesta, a tamo je... film za kojeg su čuli možda samo okorjeli filmofili!

Naziv filma koji je zasjeo na prvo mjesto je "Jeanne Dielman, 23 quai du Commerce, 1080 Bruxelles". Poprilično "drugačiji" naziv, zar ne? Cijela adresa zapravo...

Ali otkud sad to? Kako se ovaj film odjednom našao među klasicima i to na prvom mjestu kao doslovno "najbolji film svih vremena"? To mora da je neka moderna potreba za originalnošću koju su uvaženi kritičari osjetili ove godine, da im se ne bi predbacivali da su dosadni i preočiti.

Dobro, možda i jest tako, ali to ne bi trebao biti razlog da se film koji je zasjeo na vrh "Sight and Sound" top-liste preskoči, nipošto! Možda "Bruxelles" (zvat ćemo ga tako u skraćenom izdanju) nije nužno najbolji film svih vremena, ali je izuzetan film koji je ostario kao vrhunsko vino.

Posegnuli su kritičari za dubokim arhivama da sami sebe učine originalnima, ali nema veze, jer "Bruxelles" jest remekdjelo Chantal Akerman, belgijske redateljice (koja je ujedno napisala i scenarij) čije ime je bilo poznato u svijetu avangarde i feminističkog filma.

Da, "Bruxelles" se svakako može nazvati feminističkim filmom, ali govorimo o eri revolucionarnog feminizma kojeg je uvijek kronično nedostajalo, danas možda naročito kad je feminizam, uz sve druge borbe, korporativno preuzet i odvojen od svojih inicijalnih ideja.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.