Jedna od najvećih kontrola štete ikad: Ovakav PR stroj ne smije se podcijeniti jer vremena ima taman dovoljno da prgavog Bidena bez doticaja sa stvarnošću pretvori u heroja, a Kamalu preko točaka identitetske politike uvede u Bijelu kuću

Na pomolu je jedna od najvećih "kontrola štete" u novijoj političkoj povijesti. Američka Demokratska stranka ima pred sobom velik broj pitanja na koja neće ni pokušati odgovoriti jer time bi se samo zakopali u već ionako ogroman problem. Umjesto toga brzo i okretno će se postaviti kao da se skoro ništa nije dogodilo. Krenut će manipulativna kampanja kojom će se nastojati ostaviti dojam da je sve pod kontrolom i da su svi sve radili iz velike brige o naciji.

Ali stvarnost je vrlo drugačija. Joe Biden, koji se jučer odjednom "sjetio" da će ipak odustati od predsjedničke utrke, samo dan ili dva ranije pričao je kako će odustati od borbe za drugi mandat jedino ako mu "svevišnji Bog" tako naloži. Je li 81-godišnji predsjednik primio neku nebesku poruku po dolasku na odmor u svoju kuću uz plažu u Delawareu? Zasigurno jest, ali ne od svevišnjeg već od svojih stranačkih kolega koji su mu dojavili da je njegovo vrijeme upravo isteklo. Mogao je nastaviti, ali praznog financijskog rezervoara ne bi daleko stigao.

U američkoj politici pitanje donacija nije nešto čega se političari srame, kao recimo u Europi. U Americi je privlačenje novca korporacija i utjecajnih donatora (od kojih svi imaju svoje vrlo uske interese) stvar prestiža, ali i doslovno propusnice za ikakvo bavljenje politikom. S razlogom se američka demokracija srozala samo na dvije stranke - postoje i druge, ali nijedna osim Demokratske i Republikanske ne može ni sanjati o preuzimanju bilo kakvog komadića vlasti jer nemaju donatore. Donatori pokreću sve. Reklame, kampanje, skupove, lobiranje birača "od vrata do vrata", sve to netko jako skupo plaća, a konkretna je šansa da onaj koji skupi više novca će i lakše do pobjede.

Sve su to vrlo dobro poznati čimbenici u američkoj politici. U ovom slučaju donatori su Bidenu jasno dali do znanja da na njih više ne može računati. I što onda? Voditi kampanju još preko 3 mjeseca sa sredstvima koja bi se brzo potrošila? To bi bio ogroman fijasko, nezamisliv scenarij. Do izbora bi američki glasači skoro pa zaboravili tko je drugi kandidat i Trump bi trijumfirao kao možda nitko do sad. Tako da realno nikad nije bilo moguće očekivati da će Biden nastaviti utrku.

U noći one katastrofalne debate s Trumpom prije skoro mjesec dana bilo je jasno da je Biden gotov. Da je tada Demokratska stranka izvela promptnu eliminaciju Bidena sve bi možda bilo lakše po njih, ali činjenica da je dio njih bio voljan gurati Bidena unatoč svemu viđenom pokazuje ono što je već itekako jasno - da su politički oportunisti koji su spremni ići do krajnjih granica samo da se domognu vlasti ili da ostanu na njoj. Bili su spremni, iako su sve znali, ostaviti Bidena na vlasti, ostaviti Ameriku, najveću ekonomsku i vojnu silu svijeta, da njome vlada čovjek koji očito ima brojnih kognitivnih problema. To je prešućivanje koje bi se skoro moglo nazvati izdajom nacionalnih interesa s predumišljajem, ali je bilo u stranačkom interesu.

Bez zabune, republikanci nisu ništa bolji - mnogi od njih istinski preziru Donalda Trumpa, njegov pristup, njegov karakter, njegove politike, ali su svjesni da on ima najveće šanse da će za stranku osvojiti Bijelu kuću i zbog toga su voljni gurati ga i podržavati ga, čak se i predstavljati kao veliki MAGA-ovci.

Ali ovo s Bidenom je direktnije, skandaloznije. Ovdje su mnogi znali za njegovo akutno stanje, ali su imali namjeru javnosti sve prešutjeti. Svi s imalo kontakta s Bijelom kućom znali su kako stvari stvarno stoje - njegovi suradnici, tajnici, glasnogovornici, svi ljudi iz njegove kampanje, demokratski zastupnici u oba doma Kongresa, mediji...

Odglumili su iznenađenost na debati, no zapravo su držali fige da će se Biden ipak nekako provući, da će uz Trumpa napraviti samo neke minimalne gafove koji bi se već idućeg jutra u medijima opravdavali na već pripremljen način poput: "Možda Biden ne govori najbrže i najrazgovjetnije, ali bitno je što govori i za što se zalaže". Dakako, to je totalna floskula i obmana.

Ako se gleda u kontekstu onog što moderna politika jest, mora se priznati da Demokrati imaju vrhunsku PR mašineriju koja je udžbenički bila u stanju svako Bidenovo pomanjkanje državničke kvalitete preokrenuti i interpretirati kao nešto drugo. Jer velika je neistina da je "ovaj" Biden prisutan od predsjedničke debate u lipnju. Prošlo je već najmanje godinu dana, vjerojatno i više, da s Bidenom "nešto ne štima", ali gdje god se pojavio, što god da rekao, njegov nastup bio je automatski omotan u celofan prikladne prezentacije.

Čak i sad, kad je pokazao još jednom da je potpuno izvan doticaja sa stvarnošću, dok se tri tjedna borio da ostane u utrci, mediji njegovo odustajanje prikazuju kao veliki državnički potez, dokaz njegove pronicljivosti i odgovornosti za američku demokraciju. Te tvrdnje se gomilaju iako svi koji ih plasiraju znaju da to nema previše veze sa stvarnošću - Biden vjerojatno ništa nije sam odlučio već je doslovno grubo izguran iz pozicije koju je zapravo legitimno osvojio. Naime, on je već potvrđen kao demokratski kandidat, dobio je glasove na predizborima. Sad mu je pak rečeno da mora odstupiti, što je na kraju i učinio, ali su demokrati morali danima vršiti pritisak na njega.

No, pošto se datum izbora neumoljivo približava cijela ova priča oko Bidena mogla bi vrlo brzo pasti u zaborav, a sav fokus bit će na novoj demokratskoj kandidatkinji Kamali Harris. Postoje neke spekulacije da bi se u igru mogli uključiti i neki drugi akteri, ali teško je to očekivati. Šanse za pobjedu su i dalje male i većina perspektivnih demokrata neće se ni htjeti gurati u scenarij koji bi mogao vrlo lako završiti porazom. Radije će se čuvati za izbore 2028. godine.

Trump je odmah tipično samouvjereno poručio kako će Kamalu Harris "još lakše" poraziti nego Bidena. Ovo bi mogla biti poprilično kriva procjena. Kamala Harris nipošto nije snažan rival, za sad, ali sve će se napraviti da to postane.

Majstori PR kampanje znaju točno što moraju napraviti od Kamale Harris da šanse za njenu pobjedu povećaju do maksimuma. Kreće veliki lov na glasove mladih ljudi, istraživanja pokazuju da onaj kandidat, odnosno kampanja koja bude uspješnija u tome može računati na preokrete u tzv. "swing" državama koje ne glasaju tradicionalno za demokrate ili republikance.

Kamalu Harris pokušat će se maksimalno promovirati kao kandidatkinju koja je sastavljena od niza identiteta. Isticat će se njena boja kože, njeno azijsko podrijetlo, činjenica da nikad u povijesti žena nije bila predsjednica Amerike, a prema nekim izvorima već se razmatra da kandidat za njenog potencijalnog potpredsjednika bude istaknuti demokrat Pete Buttigieg koji je ujedno i deklarirani homoseksualac. U sezoni "politike identiteta" ovdje bi bile postavljene brojne kvačice. To pak znači da će ostatak ove predsjedničke utrke biti maksimalni ideološki sraz između liberalne i konzervativne Amerike.

Ironija je u tome da ni sama Kamala Harris nije oličenje liberalizma, a definitivno ni Trump konzervativizma. No, ono što sad slijedi bit će veće od njih.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.