Još jedna država se pridružila sve većem broju onih koje se pitaju gdje je njihovo zlato. Već smo u ranijim tekstovima o državama koje traže svoje zlato spominjali Nizozemsku, a također i probleme s njenim mirovinskim fondom/vima i ulaganjem u Facebook dionice. Očigledno, ni Nizozemcima ne cvjetaju ruže. Osim toga, umiješali su se u slanje Patriot projektila na tursko-sirijsku granicu i sami sebi dodatno otežali život financijski.
Nakon Njemačke, Ekvadora, Austrije i još mnogih država (za razliku od Kineza koji kupuju zlato kao da sutra neće Sunce izaći na horizontu), sada i Nizozemska traga za svojim zlatom. I ne samo to. Članovi Parlamenta traže odgovor da li je to zlato stvarno. Nakon nekoliko slučajeva da su poluge bile lažne uz malo zlata na površini (najpoznatiji je slučaj Kine koja sada striktno pregledava baš svaku polugu), nizozemski parlamentarci, čini se, prvi postavljaju i to veoma bitno pitanje. Ako zlato i postoji, ako se zna gdje je, da li je pravo?
U Parlamentu se postavljaju pitanja o lokaciji i vrijednosti zlatnih rezervi države. Za veći dio rezervi se kaže da se nalaze u stranim trezorima', izvjestila je agencija ANP.
Tvrdi se da Nizozemska ima 612 tona zlata čija je vrijednost 24 milijarde eura. Samo 10% tog zlata se nalazi u sjedištu Centralne Banke u Amsterdamu, Ostatak se nalazi u SAD, Kanadi i Britaniji.
Opet ista priča, s malim izuzetkom. Nizozemsko zlato nije samo u SAD-u i Britaniji nego i u Kanadi. Zašto tamo, trebalo bi pitati onoga ko ga je tamo poslao. Dok za SAD i Britaniju postoji objašnjenje (ako ga tako možemo nazvati) da se u tim zemljama nalaze FED i City of London (barem zemljopsino), za Kanadu i nema baš nekog objašnjenja.
Samim tim se postavlja i pitanje zašto su mnoge zemlje poslale svoje zlato u te države. Ako je Njemačka prema nekom dogovoru za koji ne znamo i morala u smislu ratnih reparacija, pologa za investicije u rekonstrukciju ili nešto drugo, što se dešava s ovim drugim državama?
'Članovi Parlamenta koji su socijalisti i kršćani-demokrati sada postavljaju pitanje da li je razumno držati zlato u inozemstvu i žele znati koje je čistoće zlato.'
Onima koji se razumiju u zlato je jasno da je najveća čistoća .999. Ali vrlo zanimljivu riječ koriste nizozemski članovi Parlamenta – razumno. Da li je razumno držati zlato u inozemstvu? Ako i jeste bilo iz nekog nama nepoznatog razloga, u današnjoj ekonomskoj situaciji sigurno nije. Kinezi ne dozvoljavaju da ni gram zlata napusti njihove granice dok zapadne države plus Ekvador i još neke 'love' svoje zlato po svijetu.
Podsjetimo, zabrinutost zbog njemačkog zlata je nastala prošle godine nakon što je grupa njemačkih federalnih zakonodavaca htjela provjeriti zlatne poluge smještene u Banque de France u Parizu. Lokalni dužnosnici im nisu dozvolili pristup i rekli su kako ne posjeduju prostorije da bi se posjetili sefovi, o čemu je pisao Deutsche Welle. (vidi: Analiza - važno pitanje za Europu i svijet: Gdje je njemačko zlato?)
'Pitanja su posljedica odluke njemačke Bundesbank da izvrši službeni pregled svojih zlatnih rezervi koje se većinom nalaze u drugim državama.
Zlato, investicija centralne banke, je posljednja rezerva, u vremenima velike krize', piše APN.
Austrijska centralna banka drži većinu od 280 metričkih tona zlatnih rezervi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zamjenik guvernera Wolfgang Duchatczek je rekao to u financijskom komitetu državnog parlamenta. Tako barem tvrdi Bloomberg.
Priča se ponavlja. Opet zlato nije u matičnoj državi.
U danima neposredno prije izbijanja Arapskog proljeća i nedugo nakon početka sukoba u Libiji, pojedine zemlje počele su tražiti natrag svoje zlato. Tako BBC 22.3.2011 prenosi izvještaj MMF-a u kojem se navodi kako Libija posjeduje "ogromne zlatne rezerve".Prije izbijanja rata u Libiji počeo se predstavljati plan o uvođenju trgovanja naftom u zlatu. U pripremi je bio i zlatni libijski dinar. (vidi: Zlato, rat i krv: kako su čuvari zlatnih rezervi srušili Libiju i gdje je skriveno talijansko zlato?)
I dalje se vodi velika kampanja da se 'zlato ne može jesti'. I to je točno. Ali se može zamijeniti za nešto što omogućava čovjeku da jede (novac, zemlja) ili hranu. Ako nije tako, zašto odjednom toliki broj zemalja traži ili se pita gdje im je zlato? Zar su svi toliko naivni i žele to zlato 'koje se ne može jesti'?
Očigledno je da je nepovjerenje centralnih banaka, jednih prema drugima, sve veće i da mnogi, čak i političari, vide da je vrag odnio šalu i da dolazi ekonomska oluja. Ovo što se sad događa nije ništa u usporedbi s ubrzanom propašću takozvanog 'fiat papira', novca koji nema nikakvo pokriće i koji se nemilosrdno štampa. A taj papir je svakim danom sve manje vrijedan i čini se da će ova godina značajno ubrzati taj pad, da ne budemo previše pesimistični. Ali za optimizam nema nikakvog razloga i sva ova potraga za zlatom je najbolji dokaz za to.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
