18. veljače 1943. milijuni Nijemaca su preko radija slušali kako ministar propagande nacističke Njemačke, Paul Joseph Goebbels održava u Berlinu svoj najpoznatiji govor koji će otići u povijest. Bitka za Staljingrad je upravo završila i događaji su se počeli okretati u koristi Saveznika SSSR-a. Tada je nacistički majstor psihologije i propagande održao govor ispred pažljivo izabrane političke publike. U snažnom emocionalnom naboju, Goebbels je pozvao na totalni rat protiv neprijatelja Trećeg Reicha te izjavio svoju poznatu izjavu 'Sada, narode, ustani, i neka oluja krene!'.
I oluja je uistinu krenula.
Albert Speer je kasnije izjavio da nikada nije svjedočio buđenju takvog fanatizma među publikom. I bio je u pravu. Govor je uspio podići moral njemačkog naroda i predstavlja jedan od faktora zbog kojih je rat trajao do 1945. Njemačke divizije Wehrmachta, Waffen-SS-a, Volkssturma i Hitler Jugenda fanatično su se borile do samoga kraja u Berlinu i još nekoliko dana kasnije u poljskome Wroclawu u savršenoj viziji onoga što je Goebbels nazvao totalnim ratom.
Povijest će Paula Josepha Goebbelsa pamtiti kao majstora propagande, stručnjaka koji je maksimalno, daleko ispred svoga vremena prepoznao moć psihologije i medija kao sredstvo manipulacije i čovjeka koji je uvelike zaslužan za fanatizam i slijepu odanost njemačkog naroda Adolfu Hitleru.
Ovo je njegova priča.
Kada je 1933. godine Adolf Hitler postao kancelar Njemačke, postavio je Josepha Goebbelsa, pouzdanog prijatelja i kolegu, na mjesto ključnog ministarstva javnog prosvjetljenja i propagande. U tom svojstvu, Goebbels je bio zadužen da Hitlera prikaže javnosti u najoptimalnijem svjetlu, kontrolirajući sadržaj svih njemačkih medija i potičući antisemitizam. Goebbels je otpustio židovske umjetnike, glazbenike, glumce, redatelje i urednike novina i časopisa te je organizirao javno spaljivanje knjiga koje su se smatrale "ne-njemačkim". Također je predvodio produkciju nacističkih propagandnih filmova i drugih projekata. Goebbels je ostao na ovome mjestu i bio je vjeran Hitleru do kraja Drugog svjetskog rata. Dana 1. svibnja 1945., dan nakon što je Hitler počinio samoubojstvo, Goebbels i njegova supruga otrovali su svoje šestero djece te potom sebi oduzeli život.
Mladost
Paul Joseph Goebbels rođen je 29. listopada 1897. godine u Rheydtu,industrijskom gradu koji se nalazi u nedaleko od Düsseldorfa. Zbog zdravstvenih problema s nogom, mladi Goebbels je bio oslobođen od služenja roka u njemačkoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata. Umjesto toga, pohađao je niz njemačkih sveučilišta, gdje je studirao, između ostalog, književnost i filozofiju te je stekao doktorat iz njemačke filologije na Sveučilištu Heidelberg. Iako je dolazio iz jako pobožne obitelji te jedno vrijeme razmatrao mogućnost postajanja svećenikom, za vrijeme studija se okreće svjetovnim interesima. U prvoj polovici dvadesetih godina 20. stoljeća, nakon neuspjelog pokušaja stvaranja karijere novinara, romanopisca i dramatičara, Goebbels je postao pripadnik Nacional Socijalističke Njemačke Radničke Stranke koja je promovirala njemački ponos i antisemitizam. Goebbels se s vremenom upoznao s čelnikom organizacije Adolfom Hitlerom. U ovom trenutku inflacija je razbila njemačku ekonomiju, a moral njemačkog građanstva, koje je bilo poraženo u Prvom svjetskom ratu, je bio nizak. Hitler i Goebbels su bili mišljenja da su riječi i slike moćna sredstva koja su se mogla upotrijebiti za iskorištavanje tog nezadovoljstva. Hitler je bio impresioniran Goebbelsovom sposobnošću pisanja pisama, dok je Goebbels bio zavidan Hitlerovom talentu za govorenje ispred velikih masa i karizmatično koristio riječi i geste za poticanje njemačkog nacionalističkog ponosa.
Politički uspon
Goebbels je brzo napredovao u redovima nacističke stranke. Najprije se odvojio od Gregora Strassera, čelnika anti-kapitalističkog partijskog bloka, koji je u početku podržavao i pridružio se redovima konzervativnijeg Hitlera. Zatim je 1926. postao vođa stranke u Berlinu. Sljedeće godine, osnovao je i napisao komentar u "Der Angriff" (Napad) tjedniku koji je podržavao ideje nacističke stranke.
Godine 1928. Goebbels je izabran u Reichstag, njemački parlament. Još značajnije, Hitler ga je imenovao ravnateljem propagande za nacističku stranku. U tom je svojstvu Goebbels počeo formulirati strategiju koja je oblikovala mit o Hitleru kao briljantnom i odlučujućem vođi. Organizirao je masovna politička okupljanja na kojima je Hitler bio predstavljen kao spasitelj nove Njemačke. S nevjerojatnom vještinom Goebbels je nadzirao postavljanje filmskih kamera i mikrofona na ključne lokacije kako bi naglasio Hitlerov lik i glas. Takvi događaji i manevri odigrali su ključnu ulogu u uvjeravanju njemačkog naroda da će njihova zemlja vratiti svoju čast samo pružajući nepokolebljivu podršku Hitleru.
Hitlerov ministar propagande
U siječnju 1933. Hitler je postao njemački kancelar, a u ožujku iste godine je imenovao Goebbelsa za ministra za javno prosvjetljenje i propagandu. U tom svojstvu, Goebbels je imao potpunu nadležnost nad sadržajem njemačkih novina, časopisa, knjiga, glazbe, filmova, kazališnih predstava, radio programa i likovnih umjetnosti. Njegova je misija bila cenzurirati bilo kakvo protivljenje Hitleru i predstaviti kancelara i nacističku stranku u najpoželjnijem svjetlu, istovremeno potičući mržnju prema židovskom narodu.
U travnju 1933., prema Hitlerovoj direktivi, Goebbels je orkestrirao bojkot židovskih poduzeća. Sljedećeg mjeseca bio je predvodnik u spaljivanju "ne-njemačkih" knjiga na trgu u Berlinu. Radovi desetaka pisaca su uništeni, uključujući i njemačke i austrijske autore poput Erich Maria Remarquea, Arnold Zweiga, Thomas Manna, Albert Einsteina, Heinrich Manna, Upton Sinclaira, Sigmund Freuda , kao i ne-njemačke autore kao što su Émile Zola, Helen Keller, Marcel Proust, HG Wells, Jack London i André Gide.
U rujnu 1933. Goebbels je postao direktor novoformirane Komore Kulture Reicha, čija je misija bila kontrolirati sve aspekte kreativnih umjetnosti.To je rezultiralo prisilnom nezaposlenošću svih židovskih umjetnika, uključujući pisca, glazbenika i kazališnih i filmskih glumaca i redatelja. Budući da su nacisti gledali modernu umjetnost kao nešto nemoralno, Goebbels je naložio da se takva "dekadentna" umjetnost zaplijeni i zamijeni djelima koje su bile više reprezentativne i sentimentalne u sadržaju. Tada je u listopadu izglasan zakon o tisku Reicha, koji je naredio uklanjanje svih židovskih i ne-nacističkih urednika iz njemačkih novina i časopisa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
