Kada vrijednost novca jednostavno nestaje: Inflacija u Argentini ide na 100% - Kako ljudi preživljavaju u takvoj situaciji?

Teški dani u Argentini postaju još teži - prema zadnjim službenim podacima godišnja stopa inflacije u Argentini je dosegla 98.8%. To su najviše brojke još od vremena argentinske hiperinflacije 90-ih godina.

Dakle, imamo zemlju gdje je inflacija dosegla skoro 100%. Što to u konkretnom smislu znači? Zamislimo da smo u Argentini, ili bilo kojoj zemlji gdje inflacija eskalira do ove razine. Jer ovo su krajnje brojke gdje se situacija može smatrati i iznimno teškom i tragično održivom - to još nije hiperinflacija, stanje potpunog kaosa, no za građane može biti, ako već ne financijski, onda psihološki čak i teže.

Samo kratki podsjetnik - hiperinflacija je ogromna inflacija koja raste po 50% u mjesec dana ili pak prelazi 1000%. Ali to su ekstremni primjeri koji, kako nam je povijest pokazala, najčešće završavaju velikim prevratima, sukobima, eskalacijama.

Što pak napraviti u situaciji gdje je "normalno" stanje inflacija od skoro pa okruglih 100%? A Argentina je po tom pitanju jedan od najtežih scenarija u svijetu danas jer samo četiri zemlje imaju lošije stanje (Venezuela - 156%, Zimbabve - 230%, Sirija - 139%, Libanon - 122%).

Za početak to znači doslovno pola vašeg novca više "nema". Ima ga, brojčano, ali pola njegove vrijednosti više ne postoji. Jasno, to nam pokazuje da inflacija naročito snažno uvijek pogađa štediše jer velik dio onog što su godinama štedjeli jednostavno nestaje "pred njihovim očima".

Naravno, oni koji nemaju novca u ušteđevini nemaju se čemu radovati jer njima će u doba ovakve inflacije opet biti najteže. To malo što imaju vrijedi - u slučaju Argentine - upola manje, što dovodi do eskalacije siromaštva, naročito među već siromašnima i umirovljenicima jer ni kompanije ni država ne daju povećanja primanja sukladno rastu inflacije. Drugim riječima, životni standard rapidno opada. Cijene rastu, plaće ostaju iste (mirovine naročito).

Dakako, za jednu Argentinu ovo nije neko novo stanje. Argentinci se već godinama, desetljećima zapravo, bore s financijskim poteškoćama i situacijama koje sporadično izmiču kontroli. Kako su se ljudi privikli na to? Mnogi od njih jednostavno žive iz dana u dan, u stalnoj potrazi za što nižim cijenama.

Tu je uvijek i sveprisutno crno tržište, u argentinskom slučaju "plavo" (opširnije: "Plavi dolar" i njegovo crno tržište pod direktnim blagoslovom države: Inflacija u Argentini stvorila je nešto još neviđeno... bizarnu svakodnevnicu i euforiju po dolasku).

A država? Što čini da bi se obuzdala inflacija? Kao i svaka druga centralna banka tako i ova argentinska neprestano podiže kamatne stope nadajući se da će to imati utjecaj na inflaciju, ali situacije je već ekstremna jer kamatne stope su do sad podigli na čak 75%!

Ne treba posebno ni spominjati što sve to čini za potporu ljevičarskog predsjednika Alberta Fernandeza pred generalne izbore koji su na redu u listopadu ove godine.

Konzervativna opozicija preuzima vodstvo u anketama iako je veliko pitanje pod kime je Argentincima zapravo teže - jer zna se kako trenutačna opozicija želi "spasiti" zemlju: s još većim zaduživanjima kod stranih kreditora (kao što je MMF), a to znači još veće stezanje remena, možda ne od inflacije, ali onda od mjera štednje (drugim riječima - sirotinji dođe skoro na isto!).

A što ako se situacija nastavi pogoršavati? Pola vrijednosti novca već je propalo, no nitko ne kaže da je ovdje patnji kraj.

Kad novac postane beskoristan ljudi će se okrenuti onom što im jedino uvijek preostaje - robnoj razmjeni. Ali to, bez obzira što nekima zvučalo idilično, nosi sa sobom brojne probleme. Za početak - regulacija i standardizacija je nikakva!

Nastavak rasta inflacije povećat će broj ljudi koji će neminovno završiti na ulici, bez prihoda, bez života, jer održivost postaje sve teža. Ako ste plaćali stan, recimo, 300 USD, nakon porasta inflacije od 100% taj stan vas sad u praksi košta 600 USD.

Uz inflaciju od 100% vaš život, u prosjeku, postaje otprilike dvostruko lošiji nego u vrijeme normalne inflacije (od nekoliko posto). Sve pak iznad toga postaje još teže izdržljivo, ali vodi i u neku promjenu, pobunu, revoluciju... no, 100% inflacija možda i ne te je stoga zapravo najgora pošto se ljude navikava da žive dvostruko lošije, ali ih se drži na korak od potpunog kaosa koji bi vodio u promjene (bolje ili lošije - to skoro pak nitko ne zna!).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.