Američki državni tajnik Mike Pompeo ovog tjedna stigao je u kratku turneju po Zapadnom Balkanu, posjetivši Crnu Goru i Makedoniju. Što se agende tiče, čini se, najviši američki diplomat stigao je kako bi regiju upozorio na dvije velike opasnosti - kineske investicije i rusko uplitanje.
Prvo se pojavio u Crnoj Gori kod starog saveznika, Mile Đukanovića, a zatim je posjetio i Makedoniju gdje je u petak rekao kako se cijela regija mora "oduprijeti i obraniti od malignih utjecaja".
Što zapravo muči Pompea? Za vrijeme novinske konferencije u Ohridu poručio je: "Ono što treba vašu zemlju pokretati naprijed su srca i glave Sjevernih Makedonaca, a ne ruski botovi i trolovi na društvenim mrežama".
Ne tako davno to je bila glavna stavka "upozorenja" na američkim diplomatskim turnejama, no sada dolazi u dvostrukom paketu sa zastrašivanjima od kineskih investicija. "Kineske investicije predstavljaju rizik, kao i kineska strategija zaduživanja kroz infrastrukturne projekte", poručio je Pompeo.
Čemu toliki strah? Zar je Kina već postala toliki rival Zapadu na Zapadnom Balkanu? Ovisi iz koje se perspektive gleda - naime, prema podacima Europske komisije, kada je riječ o svim direktnim investicijama na Zapadnom Balkanu, EU predstavlja više od 70%. Kina? Svega 1% (!).
No, ne brine Amerikance aktualna statistika već projekcije. Naime, kada pak govorimo samo o infrastrukturnim investicijama, Kina je u proteklih šest godina znatno povećala investicije na Balkanu te sada po tom pitanju ulažu jednako kao i EU.
Ovo su zanimljive brojke na koje se trebamo posebno osvrnuti. Dakle, EU i Kina su po pitanju investicija u infrastrukturu ove regije već 50/50, a u ukupnim investicijama 70 prema 1. Što nam to govori? Da Kina ulazi tamo gdje je bitno, za razliku od EU-a čije investicije - iako ih ove zemlje svakako prizivaju - primarno imaju za cilj "okrenuti profit" na periferiji.
Daleko od toga da Kina svojim angažmanom ne želi zaraditi, naravno da želi. Isto tako nije tajna da tzv. "diplomacije kreditne zamke" nije američka izmišljotina već jedna od taktika koju Kina aktivno koristi (vidi: Čime je popločan svileni put? - Diplomacija kreditne zamke ili kako Kina tiho i brzo osvaja svijet), no to je onda već šira priča o prirodi stranih investicija - nekakva "zamka" uvijek postoji, bez obzira o kome se radilo, a na zemljama koje kreću u biznis je da te zamke, koliko je moguće, uspješno izbjegnu i pretvore tuđi interes i u vlastiti interes.
Kineske investicije može se objektivno kritizirati, no SAD - koji trenutačno vodi žestoki trgovinski rat s Kinom - nipošto ne može biti objektivni kritičar. Činjenice su činjenice, a jedna od većih je i ta da zemlje diljem svijeta, naročite one koje su u razvoju ili zaostaju u razvoju za Zapadnim svijetom, itekako pozdravljaju dolazak Kine, kako u ekonomskom/investicijskom smislu, tako i općenito na globalnoj pozornici. Štoviše, može se argumentirati kako neke zemlje čak zamjeraju Kini što nije politički još i aktivnija ne bi li tako stvorila veću ravnotežu američkom utjecaju (i američkim pritiscima).
Svi koji žive na Balkanu i svi koji su ga imali prilike proputovati dobro znaju u kakvom je stanju infrastruktura. Zemljama Balkana hitno treba obnova i nadogradnja, naročito kada je riječ o transportnim pravcima (željeznica, ceste, mostovi, morske luke, zračne luke...). Lideri ovih zemalja s pravom ističu kako je situacija takva da nisu u stanju previše birati oko toga tko će biti izvoditelj ovih ključnih radova - bitno je da se oni izvedu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
