Kao da ne postoji posljednji put: Novi album Rolling Stonesa nakon 18 godina i uspomena na jedan savršeni dan na zagrebačkom hipodromu u vruće ljeto 1998.

Za nekog tko vijesti iz svijeta glazbe prati vrlo površno svaki novi "značajan" album stiže kao veliko iznenađenje. U mom slučaju te vijesti češće stižu bacanjem pogleda na izloge CD shopova (iako se čini da su se mnogi prebacili na vinil ploče, valjda zaključivši da im je zarada tu veća - opširnije o tome: Povratak vinila i glazbe u rukama: Zašto ponovno raste prodaja gramofonskih ploča i što nam to govori o svijetu u kojem živimo?) pa sam tako nedavno ostao ugodno iznenađen vidjevši da su Blur izdali novi album "The Ballad of Darren". Jako dobar, prvi nakon osam godina, a frontmen i glavni tekstopisac benda, Damon Albarn, u jednoj pjesmi kontemplira o životu i smrti za vrijeme posjete Beogradu (ne čudi ako znamo da je njegov "virtualni bend", Gorillaz, jednom snimao spot u beogradskoj srednjoj elektrotehničkoj školi "Nikola Tesla").

Za prave obožavatelje ovakve vijesti o novim albumima ne dolaze iznenadno. Često se kreativi proces glazbenika detaljno prati na internetu. Fanovi uvijek nađu načina kako doći do informacija... gdje snimaju, kako će se novi album zvati, kad izlazi, a nerijetko cijeli glazbeni uradak "osvane" na internetu i prije pojave u dućanima.

Ali za sve postoje iznimke pa se tako jučer dogodila jedna poprilična, odnosno vijest je bila toliko propulzivna da ju je bilo gotovo nemoguće zaobići. A tko bi to mogao objavljivati novi album pa da to bude do te mjere "udarna vijest" da se pojavi na svim medijima? Možda još jedino Rolling Stonesi. Baš tako je i bilo.

U mom sluačju naletio sam na najavu da će Rolling Stonesi tijekom jučerašnjeg dana uživo predstaviti svoj novi album u Londonu, u gradskoj četvrti Hackney na istoku grada - pošto se novi album, 24. u nizu, zove "Hackney Diamonds". Predstavljanje je odrađeno u raskošnom teatru Hackney Empire, a za tu prigodu iz New Yorka je stigao američki voditelj i komičar Jimmy Fallon koji je pak već niz godina dobar prijatelj s frontmenom Stonesa, Mickom Jaggerom.

Nažalost broj vremešnih rockera se smanjio nakon što je 2021. preminuo njihov bubnjar Charlie Watts, ali su zato bila preostala tri člana - Mick Jagger (80), Keith Richards (79) i Ronnie Wood (76)

Izgledali su... poprilično vitalno, a to je vjerojatno i glavno što su mnogi gledatelji live prijenosa htjeli ustanoviti. Jesu li tandem Jagger-Richards, duo koji zajedno piše pjesme Stonesa gotovo od samih početaka (inicijalno su počeli kao bend koji većinom svira obrade), zaista još uvijek u stanju proizvoditi, demonstrirati i nositi zvuk s kojim su odrasle tolike generacije?

Možda je raskoš teatra Hackney Empire varljiv, ali zaista se doimaju kao da njihovim venama još uvijek teče rock 'n' roll i da će se nakon objave albuma (koji bi trebao izaći 20. listopada) otisnuti se na neku novu svjetsku turneju na kojoj će ih ponovno gledati milijuni, neki možda i po prvi put.

Možda i zadnji put? Ili kako bi Jagger rekao u popularnoj pjesmi "This could be the last time, Maybe the last time, I don't know...". Ali čim se počelo raspravljati o tome osjetio sam jedan snažan deja vu. Kao da sam sve ovo već prošao jednom, cijelu tu priču "hoće li Stonesi nastaviti ili neće". Zapravo cijelo ovo ekstravagantno predstavljanje novog albuma na način da su se tamo morali pojaviti i svi "ozbiljni mediji" kako bi ozbiljno popratili pojavu nečeg novog iz tvornice koja, na radost mnogih, još uvijek ne može doseći satisfakciju.

Znam jako dobro gdje sam sve to "vidio" zadnji put. Ovo je prvi novi album Rolling Stonesa (s originalnim materijalom) u čak 18 godina, još od "Bigger Bang" albuma iz 2005. Ali njega se već nekako slabije sjećam, osim da je Jagger zauzeo oštar stav prema Bushu, Blariu i drugim neokonzervativcima koji su poveli napad na Irak. Ono čega se pak puno bolje sjećam je dio života kada sam i sam bio jedan od onih fanova koji su "religiozno" pratili svaki detalj i pokret omiljenih bendova.

Sjećam se 1997. i njihovog pompoznog predstavljanja albuma "Bridges to Babylon". Tada se četvorka dovezla u vintage crvenom kabrioletu do Brooklyn Bridge parka na istoku New Yorka gdje ih je strpljivo čekala gomila novinara. Na samom početku kratke konferencije Jagger se šaljivo obratio novinarima: "Nemojte molim vas, znam koje pitanje ćete prvo postaviti - je li vam ovo zadnja turneja?".

Ali nikome to baš nije bilo smiješno, osim možda Jaggeru i ekipi iz Stonesa koji su jedini znali koliko još energije imaju u sebi. Svi drugi su se legitimno pitali - je li ovo zadnja turneja Stonesa? Je li uopće moguće da nastupaju još uvijek? Jer već tada djelovali su... kao "stari rockeri". Možda već prestari da bi kretali na novu svjetsku turneju?

Sredina je 90-ih i svijetom rock glazbe vladaju nihilizam američkog grungea i simultano moderni i retro zvuk britanskog Britpopa. Stonesi su nekako izgledali kao davni mentori koji i dalje odbijaju otići s globalne pozornice.

Jimmy Fallon i Mick Jagger jučer (6.9.2023.) u kafiću u Hackneyu (izvor: Instagram)

I to se zbivalo prije gotovo tri desetljeća... A još tri desetljeća ranije Stonesi su tek kretali na svoje putovanje osvajanja svijeta.

Gledajući ih jučer kako se na gotovo isti način opušteno zezaju u Londonu kao i "zadnji put" - prije 26 godina u New Yorku - zaista se na trenutak može pomisliti da je vrijeme jako relativno.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.