Kapitalistički odabranici prešućenih istina: Lažna Bidenova ostavština i izmišljena Kamalina šansa

Demokratska i Republikanska stranka u Americi zajedno se pomiču sve desnije i to već godinama. Ove godine će Amerikanci tako moći birati između radikalno pro-korporativne Demokratske stranke i novog fundamentalizma Republikanske stranke koja se pod Trumpom okreće u nešto još znatno žešće od samog Trumpa. Svakako crni trenutak za američku radničku klasu koja čak i da želi birati "manje od dva zla" ovog puta jako teško može razabrati tko bi od dvije opcije zapravo bio to manje zlo.

Propaganda je pak u stanju prekrojiti političku "ostavštinu" do krajnjih granica pa će se sad tako jednog Joea Bidena, u znak zahvale što se maknuo s puta daljnjih planova, pretvoriti u brižnog čuvara demokracije koji je svojim zadnjim snagama ustrajao u borbi za malog radnog čovjeka (!). Pisali smo ranije o tome kako se obožavanje Donalda Trumpa u redovima Republikanske stranke pretvorilo u neugodni kult ličnosti, ali ovo što zadnja dva dana čitamo o Bidenu na stranicama pro-demokratskih medija je doslovno ista stvar - političko posthumni kult ličnosti u nastajanju.

Jasno, vremena nema za gubljenja i potrebno je brzo izgraditi Bidenovu ostavštinu iz alternativne stvarnosti kako bi ista bila odskočna daska za Kamalu Harris, desničarku po samoj definiciji i dosadašnjem djelovanju koja će se nastojati ogrnuti svim progresivnim lažnim odorama na koje naiđe. Ali u toj brzini još se nisu dovoljno zatrpale snimke na kojima Biden, prije svega desetak dana, energično (čak i za njega) na skupovima nakon debate s Trumpom viče kako nikad neće odustati od predsjedničke utrke.

"Ja se natječem. Ja sam lider Demokratske stranke. Nitko me neće izbaciti", poručio je Biden početkom ovog mjeseca.

Ali Biden jest izbačen. Stranački kolege i donatori okrenuli su mu leđa i on se pomirio sa sudbinom. Iako je zanimljivo da je to bilo u nedjelju i to u poruci preko X-a. Utorak je i nitko od onda nije ni vidio ni čuo Bidena. Dežurni teoretičari zavjere već se pitaju je li američki predsjednik uopće živ. Njegovi dužnosnici pak tvrde da će se pojaviti kasnije ovog tjedna. Zasigurno hoće, a do onda se pomno priprema njegov prvi od nekoliko prigodnih oproštajnih govora u kojima on vjerojatno ne potpisuje niti jednu jedinu riječ - sve što će pročitati je ono što su mu pripremili isti oni koji su ga sad i izgurali iz daljnjeg natjecanja.

Tužan kraj za političara koji je pri samom vrhu američke političke scene pola stoljeća, a posebno je tužno što je svoj možda najiskreniji nastup imao na samom kraju, dok je vikao da ga nitko neće izgurati s pozicije, no to je trajalo jako kratko.

Ali magnituda falsifikacije jedne političke karijere, jednog često groznog djelovanja, uistinu je fascinantna. Jer povijest mora zapamtiti Bidena, ali sad se za njega organizira prepravljanje povijesti ne bi li mu se na kraju dalo ono jedino što mu još ostaje - sebična "ostavština".

Jer ta slika "brižnog djeda Joea" potpuno je pogrešna. Joe Biden je čovjek koji je, primjerice, u svojoj karijeri čvrsto radio protiv integracije - čak je održao 2003. posmrtni govor rasističkom senatoru Stromu Thurmondu koji se otvoreno zalagao za rasnu segregaciju. Ali medijski stroj uspio je tog Bidena pretvoriti u figuru kojoj bi crnci trebali davati svoje glasove, a 2020. i jesu.

Biden je kao senator podržao niz okrutnih rezova u zdravstvu, obrazovanju i socijalnim uslugama u vrijeme administracije Ronalda Reagana 80-ih godina. Biden je bio jedan od važnih omogućitelja transfera bogatstva iz ruku radničke i srednje klase u džepova ultra-bogataša.

Biden je potpisivao zakone koji su dovodili do masovnog i drakonskog zatvaranja Amerikanaca i zbog vrlo malih prijestupa, uključujući posjedovanje lakših droga. Zatvore su masovno punili crnci i druge rasne manjine. Zapravo stvoren je cijeli morbidni sustav privatnih i javnih zatvora koji egzistira i posluje od masovnog zatvaranja Amerikanaca.

Popis argumenata koji potvrđuju da je Biden uvijek bio desničarska pro-korporativna figura je popriličan. On se davao maksimalno u tom poslu - svoju rodnu saveznu državu Delaware pretvorio je tako u raj za bankare na način da je proglašenje bankrota učinio gotovo nemogućim za radnike i ljude srednje klase.

Podržavao je američki "Rat protiv terorizma", glasno je podržao invaziju na Irak, sudjelovao je u uništenju Glass-Steagall zakona iz vremena Velike depresije te je na taj način uklonjena barijera između komercijalnog i investicijskog bankarstva, bio je važan čovjek u svakom koraku širenja NATO saveza kao i u projektu podupiranja državnog udara u Ukrajini 2014. godine čime je i krenuo kaos koji je na kraju prerastao i u aktualan rat. Što se samog rata u Ukrajini tiče, Biden je sve učinio da do njega dođe, odbacivši sve ruske predratne zahtjeve, uključujući i zahtjev da Ukrajina ne traži NATO članstvo.

Danas ga neki kritičari nazivaju "genocidni Joe" zbog njegove velike podrške Izraelu u aktualnom ratu na prostoru Gaze gdje je do sad ubijeno već blizu 40 tisuća ljudi.

To je stvarni Joe Biden, ali je odlučeno da ga se neće tako pamtiti već da će biti napravljena posebna revizija činjenica kako bi mu se podario dobročiniteljski i humani duh kojeg zapravo baš nikad nije imao.

Što se pak tiče Kamale Harris, njena karijera jako je slična Bidenovoj, ali još je možda i gora. Prije nego je krenula prema vrhu stranke Harris je preko dva desetljeća bila glavna tužiteljica u saveznoj državi Kaliforniji. To je glavni dio njene karijere koji će se sad u političke svrhe ili ignorirati ili samo prigodno spominjati. Pro-demokratski mediji već je nazivaju "Kamala policajka" koja će zaustaviti "kriminalca Trumpa". No, nastojat će jednostavno preskočiti njenu povijest na tim pozicijama.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.