Kaskadne posljedice po stabilnost Europe: Finska i Švedska u NATO-u za Rusiju predstavlja poziv na uzbunu i uvertiru u novu opsadu Sankt Peterburga, nešto što su pokušali spriječiti prije više od 80 godina

Što je Erdogan sve konkretno dobio da bi pustio Finsku i Švedsku u NATO možemo samo nagađati. Nekako je teško vjerovati da se zadovoljio s tek ponekim izručenim kurdskim aktivistom kojeg je Ankara obilježila kao "pripadnika terorističke organizacije". Vidjet ćemo uskoro. Zadnjih dana Erdogan je prijetio da će pokrenuti veliku vojnu operaciju u Siriji s ciljem zauzimanja dodatnog teritorija, odnosno 30-kilometarske tampon zone uz granicu. Ako uskoro to pokrene i ostatak Zapada samo slegne ramenima, a američka vojska u Siriji se makne da mu ne bude na putu, onda možemo znati da je nešto i šire dogovorio od formalnog sporazuma s Helsinkijem i Stockholmom.

U svakom slučaju, kriza oko švedsko-finskog ulaska u NATO je sad završena. Nitko više ne može tvrditi da je Erdogan blokirao Švedsku i Finsku kako bi na taj način ispunio nekakvu uslugu Putinu - ta tvrdnja zvučala je poprilično bizarno od prvog dana jer sve ovo vrijeme bilo je jasno da Erdogan nikome ne izlazi u susret osim samom sebi.

Ova turska blokada je tako tek odgodila širu raspravu o tome što zapravo znači ulazak ove dvije nordijske zemlje u NATO savez. Nema sumnje da je ovo točka eskalacije. Za Rusiju to predstavlja dodatno naslanjanje NATO saveza na njene granice (u slučaju Finske), a to je nešto na što je Moskva već reagirala podosta oštro najavivši da će morati poduzeti "konkretne korake", misleći pritom vjerojatno na znatno jačanje vojne prisutnosti na svojoj sjeverozapadnoj granici s Finskom.

Je li ovo bilo potrebno? Švedska i Finska svakako su imale legitimno pravo tražiti ulazak u NATO, a ruski napad na Ukrajinu svakako je okrenuo naglavačke javno mnijenje u tim zemljama koje su godinama bile sa stabilnom većinom protiv ulaska u NATO. Zanimljivo je da se tome protivila i Finska koja je ratovala sa SSSR-om za vrijeme Drugog svjetskog rata (opšrinije o Zimskom ratu: Kad su zadnji put ratovali Rusi i Finci: Zimski rat - kako je utjecao na ishod Drugog svjetskog rata i koje su sličnosti s aktualnim ratom u Ukrajini?). Zašto Finska, koja je jako dobro znala da Rusija može biti neprijatelj, umjesto da je odavno tražila ulazak u NATO je sustavno samo gradila vlastitu obranu, ali i dobre odnose s Rusijom?

Je li ruski napad na Ukrajinu zaista bio tako duboki šok koji je preokrenuo tamošnja mišljenja i politike? Očito jest jer to vidimo iz priloženog, ali svejedno djeluje nekako ishitreno. I na kraju krajeva je li ruska invazija na Ukrajinu zaista bila toliki šok? Nije li to nešto što se već godinama "čeka", nešto o čemu se raspravljalo o kao vrlo realnoj mogućnosti još od 2014. godine?

Ipak, nema smisla relativizirati stvar, Finska je ta koja je ratovala s Rusijom i koja se nalazi uz rusku granicu u trenutku dok Rusija pokreće invaziju na drugu susjednu zemlju. To su velike stvari koje se ne mogu ignorirati. Švedska pak s druge strane već je godinama vodila jaču anti-rusku politiku i moglo bi se reći kako je samo gledala na prigodan trenutak da se zaokrene prema NATO-u. Njoj ovo dolazi prirodno, skoro pa očekivano, Finskoj ne, Finska je legitimno imala namjeru ići drugim putem, putem mira i diplomacije, ali jasno je da i ti putevi ne mogu biti indiferentni prema svemu što se događa. Finske želje su se raspale 24. veljače i odjednom se našla u novoj Europi kojoj se više ne tolerira nesvrstanost, Europi koja mora birati na čijoj je strani. Jer u takvoj novoj Europi nije samo Rusija prijetnja već postoji i prijetnja druge strane koja će eksplicitno reći "ako niste s nama, protiv nas ste".

Po stvaranju te dileme Finska je morala birati brzo i izabrala je jedinu opciju koja se nudila. Rusija apsolutno nije "pomogla" u tome da se alternative ostave na stolu. Jednostavno je nemoguće bilo da Finska ostane nesvrstana u trenutku dok Rusija pokreće napad na Ukrajinu pozivajući se na prošla vremena, dok se u ruskim državnim medijima spominje "ruski svijet" itd. To je veliki problem. Možda, ali to se nije dogodilo, da je Rusija invaziju pokrenula kao deklariranu operaciju koja ima za cilj prevenirati ulazak Ukrajine u NATO možda bi situacija danas bila drugačija. Ali to očigledno i nije bio ruski cilj jer po pitanju smjene vlasti u Kijevu zapravo ni ne rade previše, rade na osvajanju teritorija gdje se nalaze ljudi koji govore ruskim ili barem mješavinom ukrajinskog i ruskog jezika. To su skoro pa neke "stare" strategije osvajanja, ili možda jednostavno nikad nisu ni zastarile?

Ali vratimo se na nove NATO članice, Švedsku i Finsku. Što god da je Rusija istim zamjerala (a zamjerala je više Švedskoj nego Finskoj) sad u neku ruku postaje nebitno jer Rusija na ove nordijske zemlje sad gleda na jedan sasvim drugi način - to više nisu zemlje s kojima će se svađati ili miriti, graditi odnose ili ih narušavati, to je sad samo NATO teritorij, a u ruskom načinu gledanja na svijet NATO je neprijatelj - u istoj mjeri kao što i NATO smatra Rusiju.

I tako sad imamo nove stvarnosti i nove prilagodbe na te stvarnosti, a možda i kaskadne posljedice. Primjetit ćemo kako ovaj sraz između Rusije i NATO-a već polako lančano eskalira. Prvo je Rusija htjela da im NATO daju garancije da neće ulaziti u Ukrajinu. Onda su napali Ukrajinu nakon što im NATO to nije htio obećati, onda je pak NATO najavio širenje na Finsku i Švedsku... Što iz toga zaključujemo? Ako je daljnje širenje NATO-a prema ruskoj granici razlog da Rusija pokreće invaziju, najveću vojnu operaciju u Europi još od Drugog svjetskog rata, onda je posve jasno da je ulazak Finske i Švedske u NATO savez razlog i povod za još i veću eskalaciju.

SSSR je imao namjeru osvojiti dijelove Finske kako bi spriječili da bilo tko preko Finske može zaprijetiti njihovom ključnom gradu, Sankt Peterburgu. Danas, više od osam desetljeća kasnije, Rusija će zaključiti da se ta prijetnja, koju su nastojali otkloniti još onda, sad materijalizirala.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.