Prije otprilike dvije godine u Kazahstanu je došlo do promjene vodstva, kada je Kassym-Jomart Tokayev preuzeo dužnost šefa države nakon predsjedničkih izbora. Od tada su u zemlji provedene brojne reforme. Prije ovih izbora, Nursultan Nazarbajev bio je predsjednik gotovo tri desetljeća do 2019. godine i izgradio je temelj koji je omogućio Kazahstanu da postane najveće gospodarstvo i najveće ulagačko odredište u regiji. Pod Nazarbajevim, Kazahstan je također uspio izgraditi dobre odnose sa svim svojim susjedima, kao i s Europom i Sjedinjenim Državama.
Kazahstan izgleda kao svojevrsna "pozitivna anomalija"-post-sovjetska država s bogatim prirodnim resursima, deveta najveća zemlja na svijetu po površini i smještena u samom zemljopisnom središtu Euroazije. Unatoč izrazito nepovoljnom geopolitičkom kontekstu i vlastitom položaju na spoju interesa globalnih igrača, Kazahstan do danas pouzdano održava i unutarnju političku stabilnost i konstruktivne odnose sa svim glavnim akterima globalne igre. Slučaj Kazahstana je od posebnog interesa budući da je povijesno područje Srednje Azije, smješteno na sjecištu Europe i Azije, bio talac Velike igre između svjetskih sila. Strateški važan zemljopisni položaj, bogati prirodni resursi praktički osuđuju regiju na neizbježnu sudbinu "geopolitičkog razdvajanja" između interesa svjetskih sila.
Međutim, Kazahstan, koji dijeli jednu od najdužih kopnenih granica s dvije svjetske sile, Rusijom i Kinom, uspijeva majstorski manevrirati u mračnim vodama svjetske politike. U trenutnoj geopolitičkoj situaciji vanjsko pozicioniranje Kazahstana od posebnog je interesa za mnoge zemlje koje su se suočile s problemom pogoršanja geopolitičkih uvjeta usred rastuće nove globalne bipolarnosti. Kazahstanska "priča o uspjehu" temelji se na vanjskopolitičkoj strategiji Nursultana Nazarbajeva, prvog predsjednika zemlje, koja je stekla neovisnost 1991. Nazarbajev je, poput Lee Kuan Yew u Singapuru, de facto arhitekt modernog Kazahstana. On je vladao državom gotovo 30 godina, a dobrovoljno je podnio ostavku 2019. Kassym-Jomart Tokayev, nasljednik Nazarbajeva i bivši zamjenik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, pobijedio je na nacionalnim izborima 2019. godine i nastavio liniju svog prethodnika.
Došlo je do pomaka u fokusu nakon 2019. Predsjednik Tokayev ne koncentrira se samo na gospodarske reforme i vanjske odnose, već i na političke promjene u zemlji. Prije promjene vodstva, zemlja se prvenstveno usredotočila na gospodarski razvoj i privlačenje ulaganja. Doista, Kazahstan još uvijek ima ambiciju postati jedna od 30 najrazvijenijih zemalja svijeta. Ipak, prema sadašnjem predsjedniku Kazahstana, političke promjene neophodne su za postizanje gospodarskog razvoja.
Netko bi se mogao zapitati zašto su te reforme važne izvan Kazahstana. Ipak, zemlja je glavni trgovački partner Europske unije u srednjoj Aziji i igra ključnu ulogu u olakšavanju trgovine između Kine i ostatka svijeta kroz veliki kineski geopolitički i gospodarski projekt Pojas i put. Kazahstan je također jedan od osnivača Euroazijske ekonomske unije i aktivan je član međunarodne zajednice, pružajući podršku Sjedinjenim Državama, Rusiji i drugim globalnim silama u rješavanju sukoba u Siriji i Afganistanu. U konačnici, politički i gospodarski tok Kazahstana ne utječe samo na samu zemlju, već i na širu regiju i šire.
Jedna od najznačajnijih promjena Tokajeva je približavanje stanovništva politici i uspostavljanje onoga što on naziva 'državom koja sluša' - vlada koja sluša povratne informacije i kritike stanovništva. Kako bi poboljšao dijalog između vlade i naroda, Tokayev je 2019. osnovao Nacionalno vijeće javnog povjerenja. Njegov je cilj razviti posebne prijedloge reformi i zakonodavstva, uzimajući u obzir sugestije civilnog društva i šire javnosti. Povećanje odgovornosti nacionalne i lokalne uprave poboljšava njezinu učinkovitost i omogućuje joj bolju borbu protiv dugotrajnih problema, poput korupcije. U tom smislu, pravni sustav zemlje transformiran je prelaskom na uslužni model rada, koji zahtijeva aktivniju i odgovorniju ulogu osoblja za provođenje zakona.
Javna uprava također je zahtijevala značajne reforme budući da ju muči ozbiljna birokracija. Kao takav, Tokajev je naložio vladi da smanji broj državnih službenika za 25 posto, a istovremeno zaposli mlađe kadrove. Predsjednik, koji i sam često koristi društvene medije, također je postavio kao prioritet digitalizaciju vladinih usluga radi povećanja učinkovitosti. Osim političkih reformi, Tokajev je dao prioritet diverzifikaciji gospodarstva kako bi izbjegao pretjeranu ovisnost o prirodnim resursima. Iz tog razloga, unatoč privlačnosti da se usredotoči na naftu, plin, uran i druge sirovine koje Kazahstan izvozi, Tokajev je naložio vladi da maksimizira potencijal poljoprivrede, posebno zbog činjenice da je Kazahstan susjed Kini i drugim azijskim zemljama koje se brzo razvijaju , za koje je potrebna velika količina sjemena, žitarica i stoke.
Ostvarene su i socijalne reforme. Tokajev je nedavno naglasio da su "ekonomske reforme opravdane i podržane samo ako povećavaju prihode građana zemlje i osiguravaju veći životni standard". U praksi to znači zaštitu najugroženijih, kao i pojedinaca i tvrtki koje za pokretanje posla ovise o kreditima. Kao takav, Tokayev ima za cilj proširiti iznos bankovnih kredita i usmjeriti ih na tvrtke koje povećavaju vrijednost inovacijama, istovremeno smanjujući broj neučinkovitih poduzeća kojima upravlja država. Kako bi podržao one koji su najviše patili od ekonomskih posljedica pandemije, predsjednik je ponudio svoju podršku ukidanju kazni za bankovne kredite.
Očigledno, viševektorska vanjska politika Kazahstana nije jedinstven slučaj, jer brojne druge postsovjetske vlade de facto primjenjuju i ovo načelo. Međutim, ono što razlikuje Kazahstan je kombinacija dosljednosti i fleksibilnosti u provedbi ovog načela. Temelj ovog pristupa nije "beskrupuloznost", već razuman pragmatizam i želja "ne staviti sva jaja u jednu košaru".
Za Kazahstan načelo 'više vektora' ima unakrsnu prirodu i prodire u gotovo sve sfere njegove međunarodne suradnje. Naravno, mnogi promatrači koji prate procese u regiji mogli bi primijetiti da Kazahstan ostaje pod moskovskim 'kišobranom' u sigurnosnoj sferi. Međutim, da bi se razumjela cjelovita slika, potrebno je uzeti u obzir cijeli sustav partnerstva koji je Kazahstan izgradio posljednjih godina. Nemoguće je ne spomenuti Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO). Danas je ne predstavlja samo Kina, već i drugi azijski nuklearni div - Indija, koja se pridružila organizaciji 2017. zajedno s Pakistanom. Kazahstan je također aktivan sudionik u programu NATO -a Partnerstvo za mir i održava blisku suradnju sa Sjedinjenim Državama koja, unatoč iritaciji u Moskvi i Pekingu, igra važnu stabilizacijsku ulogu u regiji sa stajališta interesa Kazahstana. Povrh toga, Nazarbajev je nastojao proširiti orbitu svojih interesa, namjerno se povezujući sa širom međunarodnom agendom. Tako je u azijskom smjeru Kazahstan inicirao stvaranje CICA-e (Konferencije o interakcijama i mjerama izgradnje povjerenja u Aziji)- jedine međunarodne platforme koja pruža stabilan dijalog o sigurnosnim pitanjima u Aziji u cjelini. Predsjedavajući OESS -om 2010. godine, Kazahstan je uspio identificirati svoju prisutnost i u europskoj sigurnosnoj arhitekturi.
Drugi aspekt kazahstanskog puta je načelo ekonomskog pragmatizma, koji je bio glavni kriterij za sve strateške odluke koje je donio Nursultan Nazarbajev. 'Ekonomija, a zatim politika', upadljiva fraza koju je smislio Nazarbajev, kvintesencija je ovog pristupa. Ova poruka nije imala namjeru samo blokirati politički radikalizam unutar zemlje, već i na vanjskom planu, u odnosima sa strateškim partnerima. Tipičan primjer je položaj Kazahstana u Euroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU), gdje Kazahstan uvijek naglašava čisto ekonomsku prirodu ove organizacije. Naravno, Rusija ima za cilj stvoriti dublji oblik političke integracije, ali je načelni stav Nazarbajeva u korist ekonomskog pragmatizma blokirao sve pokušaje politizacije unije. Treća točka koja zaslužuje pozornost povezana je s Nazarbayevovom antikriznom diplomacijom, zahvaljujući kojoj je Kazahstan uspio izbjeći rizik da bude uvučen u kontradikcije između svjetskih sila.
Još jedna zanimljiva društvena mjera koja će vjerojatno imati dugoročni učinak je pokušaj Tokajeva da postupno vrati ideju da visoko obrazovanje treba biti krajnji cilj svakog studenta. Umjesto toga, Tokayev ima za cilj smanjiti broj sveučilišta za promicanje strukovnih centara i fakulteta koji uče posebne tehničke vještine. Vjeruje se da je to potrebno kako bi se prilagodili potrebama tržišta, što zahtijeva različite stručnjake. Općenito, iako je prerano za procjenu dugoročnog utjecaja Tokayeva predsjedništva i njegova programa reformi, jasno je da se on pokušava boriti protiv starih demona na domaćem planu, odmičući Kazahstan od starog sovjetskog mišljenja i sustava upravljanja. Međudjelovanje domaćih i vanjskih izazova pogoršanih testom na COVID-19 i njegovim posljedicama pokazat će jesu li Tokayeve reforme dovoljno snažne da pomognu zemlji da se nosi s novom erom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
