Sumnjiv izborni sustav, govorkanja o prijevari, tajanstveno ubojstvo izbornog dužnosnika, te prijetnja poslijeizbornog nasilja su obilježja predsjedničkih izbora u Keniji i izvor novih napetosti na afričkom kontinentu. Uz sve to, čelnik izbornog odbora je i službeno potvrdio neuspjeli pokušaj hakiranja izborne datoteke, sve nakon što je vodeći predsjednički kandidat Raila Odinga ustvrdio da su izbori podešeni kako bi trenutačni predsjednik Uhuru Kenyatta dobio drugi mandat. Ova potvrda pokušaja hakerskog napada dodatno je pojačala napetosti u zemlji gdje je već nekoliko ljudi poginulo u neredima nakon izbora. Trenutačno Kenyatta drži značajnu prednost pred Odingom, iako rezultati nisu još konačni. Prema njima, Uhuru Kenyatta je dobio 54,3 posto glasova, a Raila Odinga 44,7 posto. Odinga je potom pozvao na prosvjede i izlazak na ulice, što je dovelo Keniju na rub sukoba kakav je viđen 2007.
Ovakvi neredi nakon izbora viđeni su prije jednog desetljeća, kada je više od tisuću ljudi izgubilo živote, a desecima tisuća su zapaljeni domovi. Time se nad Kenijom vuče teški crni oblak sumnji u afričku demokraciju, jer su dva osnovna načela demokracije višestranačje i miran prijenos vlasti. Izbori 2007. su zanimljivi i po tome što je izazivač predsjedniku Mwai Kibakiju bio isti Raila Odinga, a cijela se stvar toliko uozbiljila da je morao intervenirati nekadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan kako bi dva političara potpisala sporazum o podijeli moći. Prema tom dogovoru, nastala je koalicijska vlada s dvije stranke, a ministarstva su podijeljena jednako između njih. Raila Odinga je postao premijer, kojega može s te pozicije maknuti samo Nacionalna skupština, a njegova dva zamjenika su bili politički predstavnici dviju stranaka. Zanimljiva je rečenica Annana koji je pritom upozorio da je kompromis potreban za preživljavanje zemlje.
Sada je Odinga u istoj poziciji kao i 2007. Ova cirkulacija elita u Keniji je uobičajena, jer se regrutacija novih političara odvija snažnim nepotističkim vezama. Odinga je sin Jaramogija Odinge, kenijskog prvog potpredsjednika, dok je Kenyatta sin Jomo Kenyatte, prvog kenijskog predsjednika. Odinga je bio protukandidat Kenyatti i 2013. kada je izgubio u mirnim izborima. Tada se smatralo da se radi o posljednjoj mogućnosti Odinge da postane predsjednikom Kenije, u vrijeme snažnih napetosti i pokazatelja gotovo ratnog sukoba dviju najjačih kenijskih političkih dinastija koje podupiru međusobno suprotstavljene etničke zajednice (Kenyatti podržavaju zajednice Kikuyu i Kalenjin, a Odingu zajednica Luo; sve to može biti od važnosti u lokalnim izborima kada se nastoje spriječiti sukobi u višeetničkim područjima). Sve to u najvećoj i najživahnijoj istočnoafričkoj ekonomskoj sili, koja je ujedno i važna sastavnica u borbi protiv terorizma u Somaliji i u samoj Keniji.
Naime, Kenija se nalazi u snažnom gospodarskom rastu. Prošle godine je on iznosio 5,9 posto, najviše zbog završetka željeznice koja spaja luku Mombasa i Nairobi, vrijednu 3,8 milijardi dolara i koju su, dakako, izgradili Kinezi. Ova željeznička pruga bi trebala dobiti produžetke prema Ugandi i Ruandi, a Kenyattu hvale i zbog smanjenja troškova bolničkog liječenja te širenja mreže električne energije u seoskim krajevima Kenije. Ovaj rast se neće tako lako održati, posebno nakon što je Svjetska banka upozorila u travnju ove godine da će on pasti tijekom 2017. na 5,5 posto. Država je glavni igrač u kenijskom gospodarstvu, pa je izborni uspjeh također način dobivanja ili gubljenja kontrole nad odlukama kojima se alociraju deseci milijuna dolara u ugovorima i poslovnim mogućnostima, a pobjednik dobiva velik dio tog novca u svoje džepove.
Unatoč oklijevanju, Odinga se ipak kandidirao i čim je shvatio da je Kenyatta daleko ispred njega u ispitivanjima javnog mnijenja, optužio je vlast za prijevaru i hakiranje izbornih datoteka, a uz to je povezao ubojstvo Chrisa Msanda, koji je bio voditelj tehnološkog odjela izbornog odbora. Nekoliko dana prije nego su njegovo tijelo pronašli u šumi blizu Nairobija, Msando se pojavio na nacionalnoj televiziji i rekao Kenijcima da je izborni sustav siguran; međutim, Odinga tvrdi da su hakeri ušli u taj sustav koristeći Msandov identitet. Te izjave izazvale su nerede u Nairobiju u kojima je poginulo do sada najmanje četrnaest osoba. Ali, Wafula Chebukati, predsjednik izbornog odbora, pokušava smiriti glasače uvjeravajući kako sustav nije bio probijen. Izborni sustav u Keniji koristi biometričke mjere kako bi se identificirali glasači i da se izbjegnu prevare, te Chebukati smatra da se glasovi mjere odmah po glasovanju. Međutim, biometrički sustav glasovanja je korišten i drugdje u Africi, pa tako i u Keniji, i donio je različite posljedice, među kojima često i negativne odnosno one u kojima se biometrika vješto koristila za izborne prijevare.
Međunarodni promatrači izbora smatraju da je proces glasovanja bio pošten, te da se svaka nedoumica mora rješavati kroz pravosuđe, a ne kroz ulicu. Ovi promatrači, napose iz Europske unije, potvrdili su svoje stajalište da nije bilo znakova centralizirane ili lokalne manipulacije, kao i da će misija EU-a promotriti optužbe o prijevari, ali da je daleko važnije kako će odgovorne institucije upravljati ovim poslijeizbornim kolopletom nasilja. Podjednakog stajališta je i bivši američki državni tajnik John Kerry, koji je također nadgledao izbore u ime Carter Centra. Oglasio se i bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki, koji vodi misiju Afričke unije u nadgledanju izbora, te je pohvalio Kenijce za glasovanje i izrazio zabrinutost da bi bilo kakve prijevare loše utjecale na druge izborne procese u Africi, primjerice u Gani 2012.
Ove međunarodne ocjene Kenyattine pobjede se moraju dovesti u kontekst njegovog izbora prije četiri godine. Tada je Kenyatti prijetila optužba pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) za zločine protiv čovječnosti, ali danas se događa nešto posve suprotno. Američka i britanska vlada potvrdile su da će surađivati i dalje s Kenyattom, ako će biti ponovno izabran, ali na najmanjoj mogućnoj razini upravo zbog navedenih optužbi koje se vežu i za njegovog potpredsjednika Williama Ruta. ove optužbe se vežu upravo za nasilje 2007. zbog planiranja i financiranja ubojstava u Naivashi i Nakuruu. Međutim, Kenija nije nikako izolirana država zbog toga, nego ključan saveznik Zapada, osobito protiv militanata al-Shababa u susjednoj Somaliji i zbog dobre gospodarske slike. Na nekoliko međunarodnih susreta, Kenyatta je ugostio i američkog predsjednika Baracka Obamu i papu Franju, a mnoge afričke vođe je uvjerio u svoju nevinost pred ICC-om do te mjere da su oni sami pritisnuli sud da razmisli o tim optužbama. I doista, čini se da od optužbe neće biti ništa zbog manjka dokaza.
Zbog ovakvih snažnih sukobljavanja, a posebno nakon nemira 2007. i 2008., provedena je institucionalna reforma. Novi ustav potvrđen na referendumu 2010. smanjio je moć predsjednika i proširio moć ravnomjernice u institucije kao što su parlament i sudstvo. Novi su zakoni uveli sustav devolucije koji jamči da će barem 15 posto sveukupnog nacionalnog dohotka biti alocirano u lokalne jedinice uprave i samouprave, koje vode izabrani guverneri i lokalne skupštine. Oni sada uživaju kvaziautonomiju u upravljanju tim fondovima, napose za poljoprivredu, zdravstvo i niže obrazovanje, kao i za lokalne infrastrukturne projekte. Reforma je bila vrlo popularna među Kenijcima, ali dosadašnji ishodi nisu pokazali značajnije promjene u srži problema kenijske političke elite. Povećava se značaj lokalnih izbora, ali i rizik od nasilja na lokalnoj razini, jer se sada i lokalna elita uključila u izbore koji odražavaju sustav pljačke i korupcije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
