Srednja Azija važan je smjer kineske vanjske politike, presudan za provedbu kopnenog dijela Inicijative za pojas i put (BRI). Izazovi za Kinu su rastući protukineski osjećaj u Srednjoj Aziji i rizik od destabilizacije u regiji uzrokovan ekonomskom krizom i slabostima lokalnih država. Dugoročno gledano, to će natjerati Kinu da se više uključi u regionalnu sigurnost, što će pogoršati kinesko-rusko rivalstvo u Srednjoj Aziji.
Središnju Aziju je tijekom inauguracije BRI-a naglasio predsjedavajući Xi Jinping u Astani 2013. godine (tada poznat kao Ekonomski pojas puta svile). Od tada je vidljiv porast kineske uključenosti u Srednju Aziju, u početku ekonomski, a zatim vojno. Kineski ekonomski ciljevi u regiji su osigurati prodajna tržišta, razviti prometne koridore za kineski izvoz i osigurati izvore energije (uglavnom turkmenski plin). Srednja Azija čini manje od 1 posto kineske trgovine i prije svega je od tranzitne važnosti za Kinu unutar BRI-a. Uz to, Kina je predana razvoju svojih zapadnih pokrajina kroz gospodarsku suradnju sa susjedima. To je povezano s ciljevima poput sigurnosti, na primjer, stabilizacijom regije koja izravno graniči s Kinom i ograničavanjem utjecaja drugih vanjskih čimbenika, uključujući Sjedinjene Države ili Indiju.
Format kineske suradnje sa zemljama Srednje Azije, osim bilateralnih odnosa, je Šangajska organizacija za suradnju (SCO), koja djeluje kao forum za konzultacije između Kine i Rusije o političkim pitanjima sa zemljama regije. Srednja Azija je Kini također važna u sigurnosnom smislu zbog neposredne blizine autonomne regije Xinjiang, koja je dio Kine i koju čak 60 posto naseljavaju muslimanske manjine (Ujguri, Hui i Kazahstanci), sustavno potiskivane od strane Narodne Republike. Najveća koncentracija Ujgura, osim Kine, je u susjednom Kazahstanu. Kina potporu separatističkim tendencijama iz dijaspore doživljava kao prijetnju i mogućnost da će druge zemlje u regiji tvrditi da predstavljaju Ujgure i štite njihova prava. Iako ove države teže dobrim odnosima s Kinom, kako bi smirile osjećaje javnosti, povremeno su prisiljene poduzeti diplomatske intervencije u obrani manjina potisnutih u Kini. Aktivnost regionalnih terorističkih skupina (uključujući Islamski pokret istočnog Turkestana) također ostaje izazov za kinesku sigurnost.
Kina je najvažniji ekonomski partner ostalim zemljama Srednje Azije, a na nju otpada oko 22 posto njihovog izvoza, 38 posto uvoza i oko 21 posto izravnih stranih ulaganja u regiju. Kineski nedavni gospodarski problemi zbog pandemije COVID-19 oslabljuju njene ekonomske veze s inozemstvom, uključujući države Srednje Azije. U prvoj polovici 2020. doveli su do kolapsa kineske trgovine sa zemljama regije (npr. -1,5% s Kazahstanom i -53% s Kirgistanom u odnosu na isto razdoblje 2019.), ali dugoročno gledano, ojačat će kineski ekonomski utjecaj u državama Srednje Azije pogođenim recesijom, osjetljivijim na kineski utjecaj. Kineski instrumenti utjecaja u regiji uključuju produbljivanje neravnoteže u trgovini, ulaganja u taktičku infrastrukturu pod BRI-jem i zajmove koji povećavaju dug zemalja regije prema Kini (oko 50 posto inozemnog duga Kirgistana i Tadžikistana odnosi se na Kinu). Jedan od elemenata ovih aktivnosti je jačanje privilegiranog položaja kineskih poduzeća na tim srednjoazijskim tržištima (npr. poreznim olakšicama, rudarskim koncesijama, javnim ugovorima) u građevinskom, energetskom, telekomunikacijskom i rudarskom sektoru (uključujući vađenje dragocjenih i rijetkih metala).
Kina koristi sve veću ekonomsku ovisnost država Srednje Azije kao instrument da ih spriječi da je kritiziraju (npr. zbog represije nad Ujgurima) i utječu na odluke vlada država regije. To uključuje teritorijalne dodjele Kazahstana 1996. Kini, Kirgistana 1998. i Tadžikistana 2011.; djelomična obnova ovih područja dogodila se pod gospodarskim i političkim pritiskom Kine. U slučaju Tadžikistana bio je to dio regije Nagorno Badakhshan, površine veće od 1.000 km2, bogate zlatom, uranom i metalnim rudama. Kina ima dvije vojne baze u regiji, jednu u Tadžikistanu (u Nagorno Badakhshan) i u Afganistanu (u koridoru Wakhan, blizu granice s Tadžikistanom). Oni obavljaju izvidničke funkcije u pograničnom području i provode radio-elektroničke obavještajne podatke. Njihove aktivnosti podržavaju kineske privatne vojne tvrtke aktivne u regiji čija je zadaća zaštititi kineske vojne baze, zapadnu granicu Kine i ulaganja kineskih entiteta pod BRI-jem. Kina razvija bilateralnu vojnu suradnju sa zemljama regije, ali nije zainteresirana za stvaranje vojnog saveza u Srednjoj Aziji koji bi ona kontrolirala. Stoga se Kina ne miješa u odnose između zemalja regije i ne posreduje u regionalnim sporovima. Kina također razvija instrumente javne diplomacije u Srednjoj Aziji. Trenutno u regiji postoji 13 Konfucijevih instituta, iako su isti često optuženi za špijunažu, baš kao što to rade i svi drugi kulturni instituti na svijetu. Oni službeno promiču kinesku kulturu i jezik i formalno su odgovorni za stvaranje pozitivne slike o Kini i suzbijanje sinofobnih stavova.
Unatoč rastućoj aktivnosti Kine u Srednjoj Aziji, Rusija ostaje dominantna zemlja u području sigurnosti i kulture u Srednjoj Aziji u svim područjima (uključujući i ona gospodarska). Međutim, Kina, zahvaljujući svom ekonomskom i rastućem vojnom utjecaju, sve više provodi vlastitu politiku u regiji neovisno o Rusiji. To naglašava ruski nedostatak protivljenja razvoju kineske vojne baze u Tadžikistanu, koja je članica ruskog vojnog saveza, Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Pozitivna percepcija Kine među društvima u regiji oslabljena je jačanjem protukineskih stavova, kao rezultat pandemije COVID-19, za koju krive Kinu. Još jedan razlog nevoljkosti prema Kini je njezin ekonomski model ulaganja koji provode kineski subjekti. Obično ne koriste lokalnu radnu snagu (umjesto toga dovode radnike iz Kine), djeluju u skladu s povlaštenim zakonskim i poreznim pravilima i dovode do degradacije prirodnog okoliša.
Provedba BRI-a ostat će glavni instrument kineske politike prema Srednjoj Aziji, čineći osnovu njezinih političkih i sigurnosnih aktivnosti. Međutim, pogoršanje ekonomske situacije u Kini može privremeno ograničiti tempo i opseg kineskih ulaganja u regiju. Porast antikineskog osjećaja u društvima regije vezan uz pandemiju COVID-19 i represiju nad muslimanskim manjinama neće oslabiti kinesku uključenost u regiju. Autoritarne vlade država Srednje Azije ne uzimaju u obzir raspoloženje javnosti u svojoj suradnji s Kinom, koja za njih znači strateški gospodarski razvoj. Ovisnost zemalja u regiji o kineskim ulaganjima i zajmovima nastavit će izravan utjecaj pojačanim političkim pritiskom Kine, uključujući mogućnost daljnjih teritorijalnih dodjela u budućnosti. Kako bi osigurala trajna ulaganja i održala stabilnost regije, koja je važna za sigurnost njezinih zapadnih granica, Kina će dodatno ojačati svoje vojno sudjelovanje u Srednjoj Aziji. Razvit će svoju vojnu infrastrukturu u politički dominiranom Tadžikistanu. Sposobnost odgovora na regionalne sigurnosne probleme u korist zemalja u regiji povećat će kineski politički pritisak, posebno na najsiromašnije države u regiji, poput Tadžikistana i Kirgistana. Kratkoročno Kina i Rusija imaju slične regionalne sigurnosne politike, što će dovesti do jačanja suradnje između njih, također na forumu SCO-a. Međutim, dugoročno će sve veće vojno sudjelovanje Kine u regiji, u kombinaciji s njezinom prednošću u ekonomskoj sferi, dovesti u pitanje ruski utjecaj u Srednjoj Aziji. To će dovesti do povećanog kinesko-ruskog rivalstva i prisiliti Rusiju da koristi više sredstava za formuliranje političke protu-ponude Kini u bilateralnim odnosima sa zemljama regije. Rivalstvo će također rezultirati pojačanim ruskim pritiskom na zemlje regije da prodube integraciju unutar Euroazijske ekonomske unije i ODKB-a (uključujući mogući razvoj ruske vojne infrastrukture u zemljama članicama te organizacije - Kazahstanu, Kirgistanu i Tadžikistanu ).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
