Srednjoazijski prostor je vrlo važan Rusiji. Kao dio nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i Ruskog Carstva, današnje republike su služile Moskvi kao tampon zona između same Rusije i Sibira spram kolonijalnih sila i novonastalih država nakon Drugog svjetskog rata. Ovo 'blisko susjedstvo' važan je dio ruske euroazijske ideje, okosnica Euroazijske unije koja nikako da zaživi u svojoj punini, ali u posljednje vrijeme je i područje velike borbe za utjecaj između Rusije i Kine. U toj borbi je jedna država posebno istaknuta, Kirgistan. Malena, ali strateški značajna zemlja je područje značajne sigurnosne i gospodarske aktivnosti Rusije i Kine. Iako Moskva i Peking imaju poticaj za suradnjom u Kirgistanu zbog zajedničkih gospodarskih mogućnosti i sve veće nestabilnosti u regiji, njihovi suparnički interesi mogu u budućnosti dovesti do napetosti.
Posljednjih tjedana obje zemlje su povećale svoje sigurnosne odnose s Kirgistanom. Prvo je 22. lipnja Vladimir Šamanov, čelnik Obrambenog i sigurnosnog odbora Ruske državne Dume najavio kako je Rusija u pregovorima s Kirgistanom i Kazahstanom oko slanja trupa u Siriju kao dio mirovnih snaga. Dva dana kasnije kirgistanski predsjednik Almazbek Atambajev je potvrdio ruski interes u proširenju vojne baze Kant u zemlji. Kina je 27. lipnja započela zajedničke vježbe kirgistanskih i kineskih pograničnih snaga kako bi se pospješila sposobnost borbe protiv krijumčarenja oružja kroz kinesku provinciju Xinjiang.
Povećana sigurnosna suradnja u Kirgistanu ima svoju jasnu pozadinu. Kirgistan graniči s kineskom nemirnom provincijom Xinjiang, gdje dolazi do napetosti kineskih vlasti i lokalnih muslimanskih Ujgura. Ujedno na jugu Kirgistan graniči s Afganistanom, zbog čega postoji stalni veliki rizik militantnih prelazaka granice i prelijevanja nesigurnosti. Među poraženim teroristima u Siriji i Iraku ima i mnogo srednjoazijskih boraca, uključujući nekoliko stotina Kirgiza. Kina i Rusija su zabrinuti da bi kretanje tih militanata moglo ugroziti njihov utjecaj i mir u Srednjoj Aziji, a možda prijeći i njihove državne granice. Sam Kirgistan muku muči s teroristima i nasiljem. U zemlji je izvedeno nekoliko napada Islamskog pokreta Uzbekistana krajem devedesetih, a nakon američke invazije na Afganistan 2001. pripadnici ove terorističke skupine ušli su u Afganistan i Pakistan, gdje se bore na strani talibana i Al-Kaide. Posljednji zabilježen napad dogodio se u kolovozu 2016. u bombaškom napadu na kinesko veleposlanstvo u kirgistanskom glavnom gradu Biškeku, a izveo ga je Ujgur, pripadnik Islamskog pokreta istočnog Turkestana, također terorističke skupine koju čine ujgurski borci za odcjepljenje od Kine i stvaranja radikalne islamističke države.
Ali i sam Kirgistan je područje unutarnjeg nasilja. U zemlji su 2005. i 2010. podignute revolucije, tište ju stalne gospodarske nedaće i politička krhkost, a ujedno je rašireno etničko nasilje u južnim pokrajinama Oš i Džalalabad. Ovdje se sukobljavaju etničke skupine Kirgiza i Uzbeka, a česta puškaranja dosegla su svoj vrhunac u lipnju 2010. kada je sukob odnio više stotina života. Iako posljednjih godina nije bilo velikih prosvjeda i etničkog nasilja, rizik od nestabilnosti raste što se više približavaju predsjednički izbori u listopadu ove godine. Tu je stabilnost ponajviše osigurao bivši premijer i poduzetnik Almazbek Atambajev koji je u predsjedničkim izborima u listopadu 2011. s više od 60 posto osvojenih glasova pobijedio nacionalističkog protivnika. Njegova inauguracija bila je prvi miran prijenos predsjedničke vlasti u postkomunističkom Kirgistanu. Sam Atambajev je snažno proruski orijentiran, što se vidjelo u odbijanju produženja davanja zračne luke Manas na korištenje američkim snagama 2012. koja je bila logistički važno mjesto za sudjelovanje u akcijama u Afganistanu.
Kirgistan je ključna sastavnica u moskovskom pogledu na blisko susjedstvo. Otkako je Kirgistan dobio nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, Kremlj je postao najznačajnijom vanjskom silnicom u zemlji, pa je i danas u Kirgistanu prisutna ruska vojska u zračnoj bazi Kant blizu Biškeka. Otkako je Atambajev na predsjedničkom mjestu, Kirgistan je jedan od najlojalnijih saveznika Kremlja, te se pridružio Euroazijskog ekonomskoj uniji 2015. i član je Organizacije kolektivne sigurnosti. Ali sve veći kineski utjecaj u Kirgistanu izaziva takvu rusku dominantnu poziciju. Kako raste kineska gospodarska moć, sve je više kineske aktivnosti u regiji koja pruža Pekingu važan izvor energije i tržište za kineske proizvode, a uz to su srednjoazijske republike važan koridor kretanja prema Europi i Euroaziji; ta svima je već poznata kineska uzrečica 'ako želiš biti bogat, počni graditi prometnice'. već je nadišla Rusiju kao glavni i najveći trgovački partner u Srednjoj Aziji, a prošle je godine Kina u Kirgistan izvela proizvode u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara (zapravo, radi se o padu izvoza), što je i dalje gotovo dvostruko od ruskog izvoza. Kina se također uključila u goleme transportne i infrastrukturne projekte kod svog zapadnog susjeda, što je ključna sastavnica inicijative Puta svile.
Zasad nije došlo do trzavica s Rusijom zbog povećanog kineskog prisustva. Niske cijene nafte i ekonomske sankcije Zapada oslabile su rusku gospodarsku sposobnost i omogućile Kini da ulaže u Kirgistan na način koji Rusija u ovom trenutku jednostavno ne može pratiti. Niti Kina ne želi ući u izravan sukob ili konkurenciju s Rusijom u Kirgistanu, te prihvaća i ističe važnost članstva Biškeka u Euroazijskog ekonomskoj uniji, te potiče na jaču suradnju u tom ekonomskom bloku koji predvodi Moskva. Dapače, Kinezi su već uključili Rusiju u koridor Novi euroazijski kopneni most, što je dio projekta Puta svile. Povećana je i sigurnosna suradnja, osobito u vidu zajedničkih rusko-kineskih vojnih vježbi, u kontekstu Organizacije šangajske suradnje. Taj kontekst uključuje i Kirgistan, a u posljednje vrijeme i Indiju i Pakistan. S obzirom da Kina i Rusija dijele zabrinutost od pritiska talibana i Daeša u Afganistanu, buduća sigurnosna suradnja ovih zemalja je i više nego potrebna.
No, obje velike sile djeluju na temelju odbijanja univerzalnosti prava. Obje zemlje su usmjerene prema vrlo jasnom čuvanju sfere utjecaja i interesa, pa će Moskva budno paziti da utjecaj neke druge zemlje u regiji Srednje Azije ne postane prevelik. Svakako Rusija neće lako dopustiti da u Kirgistanu dođe do stacioniranja neke druge vojne snage. Iako je Rusija isprva dopustila i poduprijela američko vojno prisustvo u Srednjoj Aziji kao logističku pozadinu svog napada na talibanski režim u Kabulu, kasnije je izgubila strpljenje oko američkog prisustva i pomogla Kirgizima u zatvaranju zračne baze Manas. To je značajan pokazatelj, jer ako će Rusija smatrati da kineske sigurnosne i ekonomske operacije u Kirgistanu postaju prevelike, Moskva će podjednako postupiti i zatražiti od svojih partnera u Biškeku da se zahvale Kinezima na suradnji.
Ipak, to ne znači da nitko ne pita samu kirgistansku vladu. Zbog nestabilne prirode političkog sustava, Kirgistan ne želi da Rusija i Kina preuzmu sve poluge djelovanja u zemlji. Atambajev, iako proruski orijentiran, odbacio je ruski zahtjev za proširenjem zračne baze Kant i umjesto toga je predložio izgradnju zajedničke vojne baze na granici s Tadžikistanom. Rusija još nije službeno odgovorila na taj prijedlog, ali je kirgistanski predsjednik Sigurnosnog vijeća Temir Džumakadirov rekao kako nema ni službenih pregovora o slanju kirgistanskih trupa u Siriju, što može značiti da su Rusi prenaglo shvatili opseg svog utjecaja u Biškeku.
Ovaj kirgistanski mlaki odgovor može prouzročiti sumnje oko rastuće kineske uloge u Kirgistanu, a sam Biškek možda pokušava balansirati između dvije strane u nastojanju pronalaženja najboljeg mogućeg ishoda za sebe. Ali, to ima svoju cijenu. Prije nekoliko godina, bivši kirgistanski predsjednik Kurmanbek Bakijev je pokušao povećati cijenu iznajmljivanja zračnih baza američkoj i ruskoj vojsci. Taj potez je toliko naljutio Ruse da je Moskva povećala cijene dobave energije, što je potom dovelo do nemira i revolucije 2010. u kojoj je Bakijev zbačen s vlasti. Tako se i sada može govoriti da Kirgistan hoda po tankoj liniji. Iako raste partnerstvo Rusije i Kine, taj odnos ne mora trajno postojati. Isti čimbenici vode istim koracima prema Kirgistanu, što može u jednom trenutku dovesti do povećane utrke za utjecajem u Biškeku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
