Državni tajnik Pompeo boravio je 14. svibnja u Sočiju radi razgovora sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovim. U svom uvodnom obraćanju Lavrov je primijetio: 'Vjerujem da je vrijeme da počnemo graditi novu, odgovorniju i konstruktivniju matricu o tome kako se vidimo. To smo, naravno, spremni učiniti, ako su i naši američki partneri zainteresirani za to… Činjenica da se susrećemo po drugi put u protekla dva tjedna inspirira određeni optimizam. Pokušajmo i vidimo što će se dogoditi.' Predsjednik Putin je nakon toga ugostio Pompea na kratkoj raspravi, napomenuvši: 'Imam dojam da je predsjednik Trump za obnovu rusko-američkih veza i kontakata - i rješavanje pitanja od zajedničkog interesa. Mi smo, s naše strane, mnogo puta rekli da bismo također željeli obnoviti odnose u punom opsegu'
Jasno je da je Putinov dojam američke moguće nove vizije rusko-američkih odnosa nastao iz Trumpovog poziva 3. svibnja, u kojem se raspravljalo o suradnji na osiguravanju 'strateške stabilnosti'. Primjedbe Lavrova i Putina ukazuju na spremnost i velikodušnost (tj. nazivanje američke administracije 'našim američkim partnerima'), što je iznenađujuće. Zašto je ova inicijativa Trumpa - koju vode dva najjača američka ratna jastreba Mike Pompeo i John Bolton – aktivna upravo sada? Muellerova istraga je zatvorena, ali Moskva neće biti dovoljno naivna da zamisli da to povlači crtu i briše sumnju među Amerikancima u rusku navodnu umiješanost u američki izborni proces. Mueller je jednostavno podnio izvještaj Kongresu, ali zasigurno obavještajne službe i dalje rade na razotkrivanju bilo kojeg koraka koji bi ugrozio Trumpovu poziciju.
U jednom smislu, simpatije Moskve mogu biti iznenađenje, ali u drugom ne. Amerika je smatrala Rusiju protivnikom 'zauvijek'. Čak i dok je Trump zvao Putina, misaona korporacija Rand objavila je svoj članak, 'Prekomjerna i neuravnotežena Rusija', u kojem se navode specifične opcije politike 'geo-političkog nametanja troškova' drugoj strani. Bilo kakav pomak Amerike iz ove ratobornosti, naravno, bio bi značajan i zaslužuje pažnju. Predsjednik Putin u više je navrata upozoravao na nezamislive posljedice za čovječanstvo, ako te dvije države uđu u sukob. To je egzistencijalna prijetnja par excellence. A Trump, Pompeo i Bolton? Rade li oni na 'strateškoj stabilnosti'? Iako je gospodin Lavrov bio oprezno pozitivan - 'hajdemo pokušati' - mora dobro znati da šanse nisu velike, a snage koje se uopće suprotstavljaju bilo kakvom približavanju Rusiji brojčano su puno jače. Ipak, ovi komentari ruskih vođa ukazuju na to da ovu inicijativu shvaćaju ozbiljno.
Trumpov dugogodišnji interes za obnovu odnosa s Rusijom vrlo je jasan. No, rizik se pojavljuje prije svega iz osjetljive ravnoteže koja je danas na Bliskom istoku. Regija se nalazi u ključnom trenutku: klatno moći pomaknulo se na sjever, što je rezultat pobjede Sirije protiv kampanje vehabitskih ekstremista protiv nje. Sirija, Iran, Irak i Libanon sada su mobilizirani i energizirani. A postoji i nešto zajedničke niti političkog razumijevanja koja sada povezuje te države. Nasuprot tome, protivnici sirijskog uspjeha su oslabljeni i zarobljeni u vlastitim unutarnjim krizama. Ipak, ova nova ravnoteža moći nije konsolidirana. Još se ona nije stabilizirala. Nekoliko terorističkih napada dogodilo se diljem Iraka tijekom proslave ramazanskog Bajrama, što je izazvalo zabrinutost zbog oživljavanja Daeša/ISIL-a. Napad u libanonskom Tripoliju, prema mišljenju analitičara, simbolizira novi val terorizma i u Libanonu: sada kada su skupine poput Daeša okrenute od operacija odozgo prema dolje, one se usredotočuju na takozvane 'napade vukova'. Iako je Libanon u posljednjih nekoliko godina učinkovito spriječio teror, vlasti kažu kako nisu sigurne mogu li se Libanonske sigurnosne snage suprotstaviti toj novoj prijetnji.
Dva područja Trumpa - da realizira snažni Izrael, i povezan s tim, ruski stav prema Siriji i Iranu - dio su novog Trumpovog plana za Bliski istok, a izgleda da baš tu leži zec. Naime, izgleda da se Rusija sprema postati dodatni diplomatski čimbenik u Palestini, što prijeti rušenju američkih planova (ili, da budemo jasniji, izraelskog lobija u Bijeloj kući personificiranog u Trumpovom zetu Jaredu Kushneru). Ruski napori na promicanju veza s Palestinskom upravom (PU) nastavljaju se dok nastoje popuniti prazninu uzrokovanu raskidom veza PU-SAD, nakon što je donesena odluka o Jeruzalemu Donalda Trumpa, prestanak svih financijskih potpora Palestincima i zatvaranje ureda PLO-a u Washingtonu. Nedavno je ruski veleposlanik u Parlamentarnoj skupštini, Hajdar Aganin, izjavio kako njegova zemlja ispituje nacrt konvencije kojim bi se izuzeli nositelji palestinskih diplomatskih putovnica od dobivanja vize za ulazak u Rusiju. Tijekom oproštajnog posjeta palestinskom Ministarstvu vanjskih poslova 29. svibnja, Aganin je izrazio radost što je njegov posljednji zadatak kao veleposlanika bio da svojoj zemlji preda nacrt konvencije osmišljen kako bi se olakšala komunikacija između palestinskih i ruskih dužnosnika. Sredinom svibnja završen je njegov mandat veleposlanika u Parlamentarnoj skupštini. Tijekom svog oproštajnog sastanka s Aganinom 23. svibnja, palestinski ministar vanjskih poslova Rijad al-Maliki pohvalio je političku i financijsku potporu Rusije Palestincima, kao i njezine stavove koji služe palestinskom cilju na međunarodnim forumima.
Rusija je u posljednjih nekoliko godina pojačala utrku protiv Sjedinjenih Država u palestinskom području. Najznačajnije je da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u studenom 2018. priopćio spremnost svoje zemlje da bude domaćin izraelsko-palestinskog sastanka, u pokušaju da dvije strane nastave mirovne razgovore, koji su zastali 2014. godine. Osim toga, Rusija je pokušala okončati međupalestinsku podjelu, budući da je u srpnju i kolovozu 2018. bila domaćin palestinskim službenim i frakcijskim izaslanstvima. Napori su kulminirali susretom koji je okupio frakcije u Moskvi u veljači 2019. godine. u svjetlu pojačanih razlika između PLO-ovih frakcija, Hamasa i Islamskog džihada oko ujedinjenog palestinskog političkog programa.
Palestinsko-ruske veze datiraju iz 1970. godine, kada je službena delegacija PLO-a posjetila bivši Sovjetski Savez. Potonji je pristao na otvaranje predstavništva PLO-a 1974. Godine 1990. ured se pretvorio u veleposlanstvo, a predstavnik PLO-a postao je palestinski veleposlanik. U okviru napora za jačanje bilateralnih odnosa, dvije su strane potpisale 19 zajedničkih sporazuma o suradnji u 2016., 2017. i 2018. na svim razinama ulaganja, infrastrukture, medija, obrazovanja, trgovine i vode.
Rusko-palestinski zajednički viši politički odbor, koji je osnovan 1980., sastao se krajem studenog 2018. godine kako bi razgovarao o zajedničkim političkim akcijama u predstojećem razdoblju. U travnju 2015. godine, dvije strane osnovale su rusko-palestinsku međuvladinu komisiju za trgovinu i gospodarsku suradnju. Od tada, Komisija je održala tri sastanka u 2016., 2017. i 2018. godini. Izuzeće iz viznog režima potaknulo bi dodatno promicanje bilateralnih veza. Rusko-palestinski odnosi - politički, ekonomski, komercijalni i obrazovni - u posljednjih nekoliko godina su se značajno poboljšali. Rusija je stavila na raspolaganje 160 stipendija za palestinske studente u svim područjima studija na ruskim sveučilištima i stupnjevima obrazovanja. Rusko-palestinski odnosi nastavit će se razvijati u svjetlu odbijanja američke uloge kao jedinog posrednika u mirovnim pregovorima s Izraelom. Očekuje se da će predsjednik Mahmud Abas posjetiti Moskvu nakon blagdana bajramskih svečanosti. On će s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i drugim ruskim dužnosnicima razgovarati o političkim događajima vezanim za palestinski problem, kao i o zajedničkim političkim potezima kako bi slijedili američki prikaz mirovnog plana sa snažnom porukom protivljenja.
U tom bi Palestinci opet mogli izvući deblji kraj. Obrisi približavanja Moskve i Washingtona imaju jasne bridove. Trump želi da Putin djeluje kao policajac u Siriji i Iranu, kako bi on mogao razviti svoj veliki mirovni plan: 'Svatko tko posluje s Iranom NEĆE raditi sa Sjedinjenim Državama', rekao je Trump u kolovozu 2018. ' Tražim SVJETSKI MIR, ništa manje! ', dodao je. Američki predsjednik želi da se prekine njegovo neumoljivo neprijateljstvo prema Izraelu (koje se smatra glavnom preprekom ostvarenju Velikog Izraela), kako bi on mogao privesti kraju uključivanje Sjedinjenih Država u nepotrebne ratove. Kad bi Rusija preuzela težak posao stabilizacije Bliskog istoka, dvije sile bi upravljale 'regionalnom sigurnošću'. Ovaj 'Dogovor stoljeća' može kasniti zbog novih izbora koji će se održati u Izraelu u rujnu, ali u stvari, komponente njegove strukture (potez u jeruzalemskoj ambasadi; Golanski suverenitet za Izrael; rezovi za palestinsku upravu i aneksija naselja, itd.) se odvijaju, komad po komad, kao 'činjenice', čak i ako veliki 'nacrt' ostaje neobjavljen - ako je trebao ikada vidjeti svijetlo dana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
