Američka najava da će graditi podmornice na nuklearni pogon za Australiju je poprilična prekretnica u Indo-pacifičkoj regiji, naročito pošto je jasno da je ovaj potez tek jedan u nizu američkog plana militarizacije regije u vrijeme jačanja rivalstva s Kinom. Joe Biden je pred UN Generalnom skupštinom rekao kako "ne želi novi Hladni rat", ali teško može objasniti ovo američko "prebacivanje fokusa" prema Aziji da to ujedno i zvuči smisleno, odnosno ne upravo "hladnoratovski".
Potez je u čistoj kontradikciji s njegovim drugim javnim izjavama o tome kako SAD zatvara "eru neumornih ratova" i okreće se eri "neumorne diplomacije". Diplomacija, neumorna ili bilo kakva druga, može se komotno odrađivati "na daljinu", za to nije potrebna vojna prisutnost u relativnoj blizini najvećeg geopolitičkog rivala.
Američka vojna prisutnost u Aziji je vrlo tvrdoglava otkako se globalno proširila za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata (kada je SAD postao super-sila). Uzmimo Europu za komparaciju. Broj američkih vojnika u Europi se do danas smanjio s oko 354.000 na oko 66.000 (znatan dio se danas nalazi u Njemačkoj). U slučaju Azije ta brojka se daleko sporije smanjuje. 1987. godine SAD je na prostoru regije Azija-Pacifik imao oko 184.000 vojnika. Danas ih ima oko 131.000. Nadalje, ako se ovo "fokusiranje" nastavi, uskoro ćemo možda vidjeti promjenu trenda i dolazak dodatnih američkih vojnika. U ovom slučaju novog pakta s Australijom već je dogovoreno kako će Australija dozvoliti veći američki vojni pristup njihovom teritoriju.
Dijeljenje tehnologije za nuklerano pogonjenje australskih podmornica (koje će tek biti izgrađene) svakako je važan trenutak. Formalno je riječ o trilateralnom paktu u kojem se nalazi i Britanija, no London je u ovom slučaju - kako su to već točno zaključili ljutiti francuski dužnosnici - "samo treći kotač" (razlog zašto Pariz nije ni povlačio svog ambasadora iz Londona, za razliku od Washingtona i Canberre).
Očito je kako SAD želi da napredne podmornice budu na raspolaganju, a to što su iste australske u praksi je kao da su i njihove jer u slučaju da slučajno izbije rat između SAD-a i Kine jasno je na čijoj bi strani morala biti Australija.
No, kakav je zapravo odnos pomorskih snaga u ogledu SAD-a i Kine? Američka mornarica je zasigurno još uvijek u značajnoj prednosti, ali u isto vrijeme Kina brzo napreduje i ulaže milijarde u vojni razvoj.
Prema novom izvještaju kojeg je ovog mjeseca objavio američki institut Hudson sa sjedištem u Washingtonu, kineske podmornice predstavljaju "sve veću prijetnju SAD-u i američkim saveznicima". U izvještaju se navodi kako je Kina pokrenula modernizaciju flote od ukupno 65 do 70 podmornica. "Uvježbavaju ofenzivne operacije u sklopu aktivne obrambene strategije kako bi pojačali utjecaj i teritorijalnu kontrolu, potencijalno potkopavajući američke snage u regiji", navodi se u izvještaju.
Slično očito razmišlja i američka mornarica koja je u svom planu objavljenom ove godine. "Moramo izgraditi veću, smrtonosniju flotu s više podmornica", navodi se u tom planu. Također se napominje kako Kina ima najveću mornaricu na svijetu.
Da, to je točno, Kina ima najveću mornaričku flotu na svijetu, najveći broj brodova, no to samo po sebi, sirova kvantiteta, ne znači previše. Jasno je da američka mornarica ima veće sposobnosti, ali će u isto vrijeme koristiti činjenicu o kvantitetu kako bi sebe prikazali kao da "zaostaju" ne bi li se to, kroz nove velike investicije, "ispravilo".
No, stvarna pomorska snaga SAD-a ne može se mjeriti samo kao američka već se tu moraju pridodati i mornarice njihovih saveznika, kako smo već rekli i u slučaju Australije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
