Kontinent praznih skladišta: Kad bi Europa sad stvarno morala ratovati, bez američke pomoći, možda već za par sati ne bi imala s čim

Nitko to nije javno izgovorio, ali kad se pojavila snimka na kojoj visoki njemački dužnosnici raspravljaju o tome kako pomoći Ukrajincima raznijeti Krimski most, mnogima je prošlo kroz glavu kako bi ova priča mogla završiti, jednog dana, ruskom odmazdom, direktnom odmazdom protiv Njemačke, naročito kad su stigle glasne i oštre izjave Moskve u kojima se poručuje kako se "Njemačka sprema za rat".

Jasno, o većem ratu u Europi govori se od trenutka kad su ruske snage prije više od dvije godine krenule u invaziju na Ukrajinu, ali u zadnje vrijeme o takvoj mogućnosti govori se više no inače. Jedna skupina voli pričati o širenju rata jer na taj način žele argumentirati veću potporu za Ukrajinu po argumentu "ako sad ne podupremo Ukrajinu da nas ona obrani od Rusije protiv Rusije morat ćemo ratovati mi sami". Druga skupina pak vidi popriličnu priliku u ratnoj histeriji, potencijalno ključni trenutak većeg osamostaljenja Europske unije (od Amerike), a to bi moglo uključivati i stvaranje europske vojske ili barem znatno jačanje vojnih kapaciteta zemalja članica.

Danas je postalo jasno da će Donald Trump biti republikanski kandidat za predsjednika SAD-a, a prema anketama je ispred Joea Bidena. Dakle, postoji konkretna šansa da će u ovo doba iduće godine predsjednik biti Trump koji bi u drugom mandatu, po svemu sudeći, dodatno se izolirao od Europe, rat u Ukrajini gledao bi što prije okončati bez obzira koliko Rusija pritom uzela teritorija. Čini se da se Rusija tome i nada iako sam Vladimir Putin ističe kako on preferira Bidena za predsjednika pošto Biden, prema njegovim riječima, predstavlja prepoznatljiv stil politike dok je Trump previše nepredvidljiv (što svakako jest).

Sve skupine koje u ovom trenutku pričaju o većem ratu o Europi to čine s nekom agendom. Francuski predsjednik primjerice, koji provocira i druge zapadne saveznike spominjanjem slanja vojske u Ukrajinu, nešto za što nitko nije zainteresiran, zasigurno vidi cijelu ovu situaciju kao priliku za europsko jačanje, možda čak i izgradnju europske vojske, nešto za što se on osobno zalagao, barem u nekoliko navrata. Jasno, u takvom scenariju, kompaktnije i vojno snažnije Europe, Francuska sebe vidi kao lidera, ako američka "zaštita" otpadne, između ostalog i zbog činjenice da je Francuska jedina nuklearna vojna sila u Europskoj uniji (prema trenutačnom aranžmanu američko nuklearno oružje dostupno je Belgiji, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, ali nije njihovo i, jasno, sve se može promijeniti dolaskom Trumpa na vlast).

Iako izuzev retorike i oportunih agendi nema neke velike naznake da bi se rat mogao tako brzo proširiti diljem Europe, što kad bi se to ipak dogodilo? Bi li se Europa mogla adekvatno obraniti od Rusije pod uvjetom da to mora učiniti sama bez američke pomoći?

Možda će u jednom trenutku moći, no ovo vjerojatno nije taj trenutak. Daleko od toga da Europa ne bi pružila silovit otpor, no logistički i kvantitativno ona nije spremna za vođenje velikog rata.

Naime, rat u Ukrajini iscrpio je zalihe streljiva diljem Europe. Zalihe su hitno potrebne, a neki sad dižu uzbunu po tom pitanju. Jedan od njih je i Marc Thys, umirovljeni general-pukovnik i bivši zamjenik šefa obrane belgijskih oružanih snaga. U razgovoru za Bayerischer Rundfunk rekao je kako Europa nije u stanju ratovati. "Već nakon nekoliko sati rata morali bismo bacati kamenje", rekao je ističući kako se uopće ne šali.

"Zalihe su izuzetno male, posebno kada je u pitanju visokokvalitetno streljivo. Takvo streljivo nije lako ponovno opskrbiti. Morate uzeti u obzir vrijeme isporuke. Ako naručite danas, za neke vrste streljiva bit će potrebno i do sedam godina da narudžba bude provedena. Čak i s najjednostavnijim malokalibarskim streljivom 5.56, što je NATO standard. Ako danas potpišemo ugovor, bit će potrebno dvanaest mjeseci da nabavimo to streljivo", objasnio je Thys.

Osvrćući se na posljedice ove nestašice streljiva, bivši general je naglasio: "Mi smo već u dubokim go*nima. Nedostatak se osim streljiva proteže i na sustave naoružanja. Nestašice oružja i streljiva nije svjestan samo Zapad, već i njegovi protivnici. Možete biti sigurni da naši protivnici, bilo da su u Moskvi ili u Pekingu ili bilo gdje drugdje u svijetu, znaju za nedostatak streljiva", rekao je.

Ali kako je moguće da EU ili NATO, s desecima država članica koje imaju određenu gospodarsku snagu i sposobnost masovne proizvodnje, pate od nestašice streljiva? Thys identificira jasan razlog: "Naše vojske su dizajnirane za ekspedicione operacije. Riječ je o malim kontingentima s malo logistike i vrlo malom potrošnjom streljiva, ako je uopće ima. I odjednom se sad opet nalazimo u vremenu otvorenog rata. Danas su sve komponente vojske ponovno pred izazovom, uključujući streljivo i logistiku.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.