Kraj potpore pod lažnom zastavom: Ukrajina je izgurala Covid-19 pandemiju, a sad će rat u Gazi izgurati Ukrajinu
Sjećate se kako je naglo "završila" Covid-19 pandemija? Doslovno nekoliko dana nakon izbijanja rata u Ukrajini. Odjednom skoro nitko više nije pisao o mjerama opreza, maskicama, broju mrtvih, broju na respiratorima... kao da odjednom ono što je paraliziralo svijet dvije godine više uopće nije niti bitno. Rat u Ukrajini je jednostavno "izgurao" pandemiju s naslovnica, a čini se da mimo naslovnica ni ona sama nije mogla dugo opstati, skoro kao da je virus živio od publiciteta.
Nešto slično sad se ponovno događa. Rat u Ukrajini bio je najvažnija vijest svaki dan, cijeli dan, od 20. veljače 2022. Ukrajina je kao rat podignuta na status onih ratova koji će odrediti povijest, o kojima će se pričati kroz cijelo stoljeće, jer je rečeno da se tu "brani svjetski poredak". Demokracija ne može preživjeti ako Ukrajina ne preživi, rečeno je. I to kakva Ukrajina - mora preživjeti cijela Ukrajina kakva se još uvijek nalazi na većini karata svijeta (osim u Rusiji). Rečeno je da ukrajinska vojska mora trijumfirati nad Rusijom kako bi se kroz taj čin i demokracija potvrdila kao neupitna i jedina vrsta vladavine.
Sva potpora za Ukrajinu dijelila se na tabor podrške i maksimalne podrške. Ovi prvi, većina, poručili su da će podržavati Ukrajinu "koliko god bude potrebno". Ovi drugi, Poljaci i Balti, htjeli su još i više, da se Ukrajinu podupire "sve do pobjede". Naizgled dvije fraze zvuče slično, ali su u suštini vrlo različite. Oko ove druge nema se što sumnjati, ona je vrlo direktna, ali iza nje stoje zemlje koje same nisu dovoljne. Ova prva tvrdnja, koja nudi potporu "koliko god bude potrebno" u sebi krije čimbenik da će netko, negdje određivati što točno znači "potrebno".
Jer teško je održavati jednu gorljivu ideju kad je ona samo prigodno skrojena, ne i faktualna, kad je riječ o potpori "pod lažnom zastavom". Naime, ta tvrdnja da se u Ukrajini "brani demokracija" je potpuno promašena i neistinita od samog početka. Da, Ukrajina jest tehnički demokratska zemlja, otprilike koliko i njen agresor. Stanje ruske i ukrajinske demokracije nikad se nije toliko razlikovalo. Obje zemlje su krajnje loš primjer demokracije, čak i u ovom krnjem tumačenju samog termina gdje se "demokratičnost" zapravo uspoređuje samo s liberalnim i pro-tržišnim vrednotama zapadne Europe i SAD-a.
Ukrajina i Rusija, dvije bivše članice SSSR-a, duboko su zaglibile u korupciju koja je postala "način života". Obje zemlje su od sloma Sovjetskog Saveza ustale u novi život pod vodstvom raznih oblika oligarhije. U Rusiji je s vremenom kao vladar bez stvarne konkurencije stasao Vladimir Putin koji je oligarhiju podijelio na lojalnu i nelojalnu. Ona lojalna i dalje kontrolira Rusiju i njene resurse, a ova nelojalna je ili prognana ili na druge načine eliminirana. O tome pak koliko se štuje sloboda govora u Rusiji i Ukrajini, obje zemlje su skoro pa iste. Rusija ima više primjera gušenja (i fizičke eliminacije) možda tek zato što je brojčano veća, ali bilo bi jako naivno vjerovati da je jedna bolja od druge.
Ukrajinom su od raspada SSSR-a vladali oligarsi, a današnji predsjednik Volodimir Zelenski je doveden na vlast od strane najvećeg ukrajinskog oligarha, Igora Kolomojskog. Ali Kolomojski je priveden od strane aktualne ukrajinske vlasti, zar to nije dokaz da se Ukrajina "čisti" iznutra? Ne, nije. To je dokaz da je Ukrajina zamijenila lojalnost prema lokalnoj oligarhiji s lojalnošću prema zapadnim silama koje ju snabdijevaju novcem i oružjem. Ukrajina je i dalje daleko od demokracije koliko je i Rusija, ali se je tetoši i priča se o "progresu" isključivo na osnovi njene geopolitike, što u kontekstu demokracije ne znači ništa.
Po istom ključu će zapadni svijet tetošiti i pojedine diktatore, kao što je recimo MbS u Saudijskoj Arabiji, ali će svim snagama druge, kao što je recimo Bashar al-Assad u Siriji, pokušavati prikazati kao demone.
Ipak, cijelom "podržavati-ćemo-Ukrajinu-koliko-god-bude-potrebno" taboru jasno je da njihova priča o velikom ratu za obranu i opstanak demokracije nikad nije bila stvarna, a pošto nije, od nje je lako i odustati. Ali zašto bi se odustalo, čak i od lažnog narativa? Zato jer izgleda da nam se ponovno događa smjena velikih kriza. Kao što je Ukrajina izbacila Covid-19, tako sada rat Izraela i Pojas Gaze izbacuje Ukrajinu.
Ukrajina, kao zemlja koja mora primati jako puno potpore da bi se održala u ratu protiv Rusije, ne može opstati ako nije na naslovnicama. U "mraku" potpora javnosti pada, a vojno-industrijski kompleks više nije toliko zainteresiran pogotovo kad mu se odjednom nudi "slasni" bliskoistočni rat. Zaista, pogledajmo na trenutak cijeli krizni spektar kroz oči vojne industrije, jedne od najvećih na svijetu. Što s Ukrajinom? Nema se tu puno više prostora za djelovanja, a i svima je jasno da se rat iz Ukrajine neće tako lako preliti na druge zemlje jer to bi značilo sukob između Rusije i NATO-a, a to je nuklearni rat - nešto potpuno nezanimljivo i neproduktivno vojno-industrijskom kompleksu kao toksičnom "biću". Ali rat na Bliskom istoku... tu su već potencijali ogromni. Povrh toga izraelski premijer Benjamin Netanyahu izgovara čarobne riječi: "Rat će trajati dugo".
Teško je uopće zamisliti gdje bi bio kraj tog rata ako se dozvoli (ili potakne) da se proširi. U paklu rata mogu završiti Libanon, Sirija, Jordan, Egipat, Saudijska Arabija, Iran, Irak... može ići i šire, može se proširiti uzduž sjeverne Afrike. I Afganistan može na neki način "ući" ponovno, pa zatim Indija i Pakistan, Kina i Tajvan... Za one koje veseli rat jer u ratu vide enormnu zaradu, ovo je prilika stoljeća. Od Ukrajine im valja odustati, ako su "pravi biznismeni", dok masakr u režiji izraelske ekstremne desnice nudi toliko potencijala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
