Ruski ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov početkom ožujka bio je u četverodnevnoj turneji po Kataru, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i Ujedinjenim arapskim emiratima , nakon što je američki državni tajnik Mike Pompeo na Bliskom istoku u siječnju pokušao iskazati predanost Washingtona svojim regionalnim partnerima. Lavrov osjeća da se struje mijenjaju i da se Moskva mora aktivnije povezati s moćnim arabijskim monarhijama. Perzijski zaljev je postao redovna, čak i rutinska destinacija za ruske diplomate. Međutim, sukobi u Siriji i odnosi prema Iranu su dominirali dnevnim redom u proteklih nekoliko godina, a ruskim diplomatima i njihovim kolegama nikada nisu dali priliku da istraže dubinu odnosa s arabijskim državama. Višednevna regionalna turneja kako bi se provjerio status odnosa već je odavno bila potrebna.
Države Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) u nekoliko su navrata slale pozive ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i možda su se nadale da će ga vidjeti umjesto ruskog glavnog diplomata. Međutim, slanjem Lavrova prije Putina u Perzijski zaljev, Moskva nastoji istaknuti arapskim monarhijama da nije bilo dovoljnog napretka u odnosima za koje je Putin zainteresiran. U tom kontekstu, obilazak Perzijskog zaljeva je i tehnička i politička stvar. Politički, Moskva je postala vidljivija na Bliskom istoku i stekla priznanje regionalnih sila kroz svoju hrabru kampanju u Siriji. Dok se politički utjecaj smatra važnim stupom ruske dugoročne prisutnosti u regiji, u Moskvi postoji jasna ambicija da iskoristi svoje regionalno priznanje kao pokazatelj velike sile, a nema boljeg mjesta za to nego na Perzijskom zaljevu.
Putinova inozemna putovanja tradicionalno dolaze na bazi snažnih trgovinskih i investicijskih sporazuma, koji u slučaju GCC-a izgledaju impresivno samo na papiru, ali i dalje zaostaju u stvarnom životu. Bilateralni promet sa zemljama GCC-a za 2017. godinu iznosio je 3,5 milijardi dolara, što je slično godišnjem prometu Rusije s Bugarskom i znatno je niži od onog s tradicionalnim trgovinskim partnerima kao što je Turska. Premda je malo vjerojatno da će se dubina trgovinskih veza između Rusije i Turske ponoviti na području Perzijskog zaljeva, a sve strane imaju na umu postojeća ograničenja, zemlje GCC-a uvelike su se uključile u podizanje očekivanja Rusije od odnosa s arapskim monarhijama. Od povratka Rusije na Bliski istok 2015. godine, Saudijska Arabija i Katar angažirali su Moskvu u obećavajućim razgovorima o energetskoj, investicijskoj i obrambenoj suradnji.
Neki od tih načina suradnje ostvarili su se prvenstveno zbog snažnih političkih impulsa, kao kad je Katar kupio 19 posto udjela u naftnoj tvrtki Rosnjeft, čime je Qatar Investment Authority postao najveći investitor u ruskoj naftnoj industriji. Međutim, obećanja o ulaganjima i unosnim poslovima nisu imala učinak na širu suradnju. Povijesni put kralja Salmana u Moskvu u listopadu 2017. je rezultirao s 14 bilateralnih sporazuma između dviju zemalja, ali godinu i pol dana, malo ili nimalo napretka nije zabilježeno u tim sporazumima. Glavno ulagačko tržište Rusije za zaljevske zemlje - Ruski fond za izravna ulaganja - nalazi se na čelu privlačenja ulaganja GCC-a u Rusiju. Fond je stvorio višemilijunske investicijske fondove s državnim investicijskim agencijama iz Saudijske Arabije, Katara, UAE, Kuvajta i Bahreina. Brzina dodjele sredstava za posebne projekte u Rusiji bila je neznatna, blago rečeno. Od 10 milijardi dolara koje je Saudijska Arabija obećala u 2015. godini, samo je četvrtina uložena, a UAE je uložila samo 1,5 milijardi dolara od 7 milijardi dolara koje je obećala u 2013. godini.
Iako ekonomski Rusija još uvijek teško razbija led sa svojim partnerima iz GCC-a, uspješno je upravljala političkim vodama Zaljeva. Lavrovljev obilazak GCC-a šalje važnu poruku: Rusija te zemlje tretira kao jednu obitelj, unatoč njihovim unutarnjim nesuglasicama. To se jasno očitovalo u hrabrom putu ruskog ministarstva vanjskih poslova: Lavrov je prvo sletio u Dohu, a slijedili su Rijad, Kuvajt i Abu Dabi. Moskva je odlučila da se ne poigrava oko pitanja blokade Katara i mogućih prigovora saudijskih kolega da će posjet Rijadu doći odmah nakon Dohe. Posjet Kuvajtu nakon Dohe mogao je poslužiti kao tampon između dviju država u sukobu, ali to ne govori mnogo o tome kako se Moskva osjeća ugodno u skladu s pravilima igre koju regionalne sile možda žele nametnuti. Moskva nije spremna na kompromis o neutralnosti na Bliskom istoku. Usprkos ofenzivi koju su Katar, Saudijska Arabija i UAE pokrenuli u Moskvi nakon što je u lipnju 2017. počela blokada Katara, Rusija je ostala izrazito neutralna u zaljevskoj krizi, ali još uvijek je prikupila mnogo koristi. Posebno je istaknuto da je Kremlj pokrenuo razgovore s Rijadom i Dohom o kupnji S-400 sustava protuzračne obrane, čak i ako sumnja u to koliko su te dvije države ozbiljne za nabavu ruskog oružja.
Čak i ako snažnija obrambena suradnja između država GCC-a i Moskve bude ograničena američkim monopolom na regionalnom tržištu oružja, Rusija dopušta regionalnim snagama paralelno hipotetično partnerstvo s Moskvom pred Sjedinjenim Državama. Washington je postao promatrač u odnosima Rusije i GCC-a: Iako se arapske monarhije vraćaju Rusiji kako bi zastrašile Washington i pokazale snažniju predanost svojim zaljevskim saveznicima, optika širenja prisutnosti u regiji pomaže Moskvi da potvrdi svoj status velike moći u očima američkih kolega. Američki utjecaj u zaljevu postao je mač s dvije oštrice za monarhije koje proizvode energiju. Njihova politička i sigurnosna ovisnost o Sjedinjenim Državama rasla je srazmjerno američkoj energetskoj neovisnosti, koja je, nasuprot naftnom zasićenju 2015. godine, prirodno gurnula Saudijsku Arabiju u ruski zagrljaj. Od danas, sporazum OPEC + postao je jedan od najvećih Putinovih strateških i političkih pobjeda na Bliskom istoku, pomažući mu da stvori snažniju vezu s Rijadom. Sporazum OPEC-a o smanjenju proizvodnje nafte je politički, jer se, ekonomski, ovaj sporazum može odigrati protiv Rusije u srednjoročnom razdoblju. Prema nekim izvješćima, obnova sporazuma, s kojim se suočio žestoki otpor ruskog naftnog giganta Rosnjeft, riskira dugoročno smanjenje ruskog udjela na naftnom tržištu, ali povećava udio Saudijske Arabije.
Drugi važan razlog za ruski diplomatski tim da dođe u GCC područje je ohrabriti povratak arapskih monarhija u Siriju. Sasvim paradoksalno, politička i financijska potpora sirijskim pobunjenicima i opoziciji nešto je što je Rusija tradicionalno smatrala dijelom sirijskog problema. Partnerstvom s Turskom i Iranom nastojalo se izvući arapske monarhije iz Sirije, što je i uspjelo. Plan Moskve za dobivanje potpore Europske unije stabilizaciji Sirije na ruskim uvjetima nije uspio, ali otvaranje veleposlanstava Emirata i Bahreina u Damasku pružilo je Rusiji tračak nade da bi zapadno priznanje predsjednika Bašara al-Asada moglo biti odbačeno u korist njegova priznanja među ostalim arapskim državama. Ono što je vjerojatno bilo pažljivo proračunato od strane GCC-a (osim Omana) na prvom je mjestu oživjelo interes Rusije da ima više utjecaja GCC-a, a osobito novac, na sirijsko tlo, iako kroz službene kanale Damaska. Cijena za to je jasna - odbacivanje Irana. Iako će to biti teško učiniti, poruka koju će Lavrov vjerojatno pružiti svojim sugovornicima u Zaljevu, da Rusija i Iran nisu isključivi, može barem ohrabriti arapske monarhije.
Istina, Lavrov se radije usredotočio na izglede za gospodarsku suradnju nego na politiku. To je imalo smisla jer je svrha putovanja bila pozvati arapske nacije na nekoliko događaja u kojima je Moskva domaćin u travnju, uključujući petu sjednicu ministara rusko-arapskog Foruma za suradnju, Arabia-EXPO forum i sjednicu rusko-arapskog poslovnog vijeća. Još uvijek nije utvrđeno hoće li zemlje Zaljeva poslati posjetitelje visoke razine. U svakoj zaljevskoj zemlji Lavrov je uputio istu poruku o gospodarskim odnosima: dok se suradnja razvija i trgovina raste, još uvijek postoji nešto što bi se moglo poželjeti. Rusi shvaćaju da je Zaljev tradicionalno orijentiran prema Zapadu, osobito SAD-u i Velikoj Britaniji, te da je konkurencija zapadnim silama gotovo beskorisna. Ali Rusi vjeruju da se još uvijek mogu naći niša ili dvije u kojima će moći ostvariti probitak.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
